ponedjeljak, 17.11.2025.
Avantura
Negdje između 50 drugih monologa u glavi prije spavanja sam shvatila da sam gotovo cijeli život živjela po tuđim pravilima.
Ne zato što nisam imala svoje, nego zato što sam ih stalno utišavala, iz pristojnosti, iz straha, iz navike.
Godinama sam donosila odluke na temelju tuđih očekivanja, savjeta koji su zvučali “razumno”, ili jednostavno zato što se nešto “podrazumijeva”. I tako sam se polako udaljavala od sebe same.
A onda mi je, valjda od umora ili od zasićenja, postalo jasno:
Ne želim više biti statist u vlastitom životu.
Odlučila sam krenuti u malu, osobnu avanturu. Ne spektakularnu. Ne onu koju bi netko stavio na Instagram.
Ovo je avantura u kojoj ću prvi put iskreno istraživati što JA želim, što mene veseli, što me uzbuđuje, a što iscrpljuje. Avantura u kojoj učim pitati se: “A što ja mislim? Što meni treba?” i makar pokušati ne osjećati krivnju zbog odgovora.
Znam da će biti onih koji će govoriti što bi trebala, što se očekuje, što je “najbolje”.
Ali moj kompas se pomalo kalibrira. Polako i nesigurno, ali prvi putem prema meni.
Dugo sam živjela život krojen po tuđim mjerama.
Vrijeme je da probam onaj šivan po svojoj.
- 10:35 -
