srijeda, 12.11.2025.
Stotka
Ne znam kad se to dogodilo, ali prošla sam stotku — više od 100 postova.
Sto puta sam kliknula “objavi”. Sto puta pomislila “ovo vjerojatno nema smisla”.
Ne znam je li to dokaz upornosti, tvrdoglavosti ili jednostavno činjenice da imam previše misli koje ne žele šutjeti.
Hvala svima koji su čitali, komentirali, savjetovali ili barem klimnuli glavom i možda se nasmijali.
Hvala i onima koji ne komentiraju ništa, samo čitaju u tišini. Znam da ste tu.
Hvala na podršci, na porukama i svajetima jer svaki put kad to pročitam, znam da nisam jedina koja vodi male unutarnje ratove između “budi smirena” i “Ništa nema smisla”.
Ovaj blog je počeo kao način da preživim dan, a završio kao grupna terapija s nepoznatima koji me razumiju bolje od nekih poznatih.
Dakle, hvala što ste tu, što čitate, što ste izdržali 100 mojih postova.
Ili barem pola. Ili tri.
Računa se.
- 11:55 -
