srijeda, 15.10.2025.

Kada je žena kriva za sve

Moj muž radi u maloj privatnoj firmi, posao vode muž i žena....
U njegovoj smjeni radi nekoliko radnika.
Teoretski.
Praktično, on radi za troje, dok druga dvojica rade... pauze.

To su ti oni tipovi koji su posao dobili jer su “obiteljski prijatelji”, “kumov sin”, ili jednostavno zato što netko mora popuniti radna mjesta da bi firma izgledala ozbiljno.
Nitko normalan više i ne želi raditi taj posao, pa su oni zapravo kao muzejski eksponati, rijetki primjerci zaposlenih koji uspješno preživljavaju bez stvarnog rada.

Moj muž sve to godinama trpi i guta. Jer “takav je posao”, "Treba od nečega živjeti".

Ali dođe dan kad i najtiši čovjek odluči reći: “Dosta.”
Pa je rekao.
I kad je spomenuo da ozbiljno razmišlja o promjeni, dobio je komentar:
“Manje pričaj sa ženom o problemima pa ćeš se bolje koncentrirat na posao.”

To je, dakle, njihova dijagnoza.
Problem nije što čovjek radi tri puta više od drugih, nego što kod kuće ima ženu koja zna zbrajati činjenice i postavljati pitanja tipa “Zašto ti to radiš?” i “Zašto oni ne rade ništa?”
Ne daj Bože da muškarac kod kuće razgovara o svojim frustracijama jer to, očito, uništava radnu etiku.

Naravno, da je rekao da ide na pivo s kolegama i sat vremena ogovara sve živo, to bi bilo “opuštanje”.
Ali ako razgovara sa ženom to je “previše pričanja”.
I “previše razmišljanja”.
I “premalo poslušnosti”.

Znači, formula sretnog zaposlenika glasi:
Ne pričaj. Ne misli. Ne osjećaj. Radi. I zahvaljuj se.

Nažalost, to nije rijetka priča.
To je klasika malih firmi gdje se lojalnost mjeri šutnjom, a sposobnost poslušnošću.
Gdje “obiteljsku atmosferu” imaju samo oni koji su stvarno obitelj (šefov brat, kum, zet).
I gdje ljudi poput mog muža nose cijelu smjenu na leđima, dok se njihova vrijednost mjeri po tome koliko šute kad im je teško.

Da je bar pošteno plaćen po učinku, pa bi možda bilo podnošljivije...

U ovom slučaju sam ja, kao prava saboterka muške produktivnosti, predložila da zatraži krevet na poslu.

Ako već ne smije pričati sa mnom, neka barem ima gdje prespavati, možda dobije priliku da radi i duple smjene.

- 12:06 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Život je neuredan, čupav i ne pita za red — a opet se ponekad, bez srama, provuče ispod duge kao da sve ima smisla...

Opis?Svega i ničega. Koristim ovo kao svoj dnevnik dok se skrivam u anonimnosti, preživljavam u kaosu života uz pomoć kofeina i sarkazma sa dozom crnog humora posutog za mrvicama cinizma.

Facebook
Diary of an average mom
emmamoon1907@yahoo.com