utorak, 14.10.2025.
Krava, svemir i ja
Na današnji dan, u povijesti su se događale stvari koje zvuče potpuno nevjerojatno. Krave su padale s planina u Švicarskoj, a ljudi su skakali iz svemira i preživjeli.
Danas sam, nakon mnogo godina, potpuno sama.
Zvijezde, planeti i svemir su se očito dogovorili da stvore ovaj jedinstveni fenomen i osjećam se kao da svemir priprema svoj apsurdni show samo za mene. Zato pijem kavu i čekam kraj svijeta u pidžami.
Tišina je čudna. Pomalo zastrašujuća, pomalo oslobađajuća. Ali u toj tišini mogu čuti i najmanje stvari, šum vlastitih misli, udaljeni smijeh iz susjedstva, možda i zvuk malih zeleinih koji jedu kokice i promatraju što će mi past na pamet. I dok gledam u prazne zidove, zamišljam apsurdne kombinacije...pričanje s polumrtvim biljkama, plišanci koje treniram za spašavanje svijeta u slučaju invazije vanzemaljaca, simulacija apokalipse s kuhinjskim aparatima, gdje blender postaje glavni neprijatelj, a mikrovalna jedini saveznik...
I tako sjedim, pijem kavu i smijem se svom vlastitom malom “svemiru apsurda”. Danas je sve moguće, pa čak i da postanem protagonist apsurdnog dokumentarca koji svemir nikad neće zaboraviti, jer realno, danas nemam nikoga tko će mi reći: "Nisi normalna".
Danas je dan kada mogu biti putnik kroz vrijeme, astronaut i krotiteljica jednoroga, tigrova i slonova(plišanih, ali tko mari za detalje)
- 08:20 -
