srijeda, 01.10.2025.
Riječi koje sam napisala, riječi koje živim
Tekst koji sam podijelila jučer na engleskom jeziku.
Prije osam godina bila sam u vrlo teškoj situaciji, ne samo psihički. Tada sam napisala tekst pun boli, sumnje i samookrivljavanja. Danas živim drugačiji život. Možda je stabilniji, možda mirniji, ali i dalje nije lagan. Još uvijek učim kako se nositi sa sobom i svijetom oko sebe.
Danas sam za svaku od tih starih rečenica napisala novu — iz perspektive nekoga tko je prošao kroz bol, ali je još uvijek ovdje, još uvijek se bori, još uvijek ide naprijed.
Tekst od prije osam godina:
Ne mogu zamjerati nikome tko me napustio ili to planira. Pa pogledaj me, nisam savršena niti dovoljno dobra. Svaki put kad razmišljam o tome zašto ljudi odlaze, sve ima savršeno smisla. Tko bi htio biti s nekim poput mene. Ne sviđam se ni sama sebi većinu vremena. Iscrpljena nam, boli spoznaja da sam možda ja razlog zašto me uvijek svi napuste. Zarobljena sam u krugu sumnje u sebe, mržnje prema sebi i konstantnog preispitivanja svoje vrijednosti. Da mogu, otišla bi i ja od sebe, ali ne mogu. Umjesto toga, trudim se živjeti s time kakva sam osoba postala, iako mrzim sto vidim.
Danas:
1.„Ne mogu zamjerati nikome tko me napustio ili to planira.“
-Neka odu i neka su otišli. Da su bili vrijedni čuvanja, ostali bi.
2.„Pa pogledaj me, nisam savršena niti dovoljno dobra.“
-Istina, nisam savršena. Ali ne odustajem, idem dalje. Ponekad jača, ponekad slabija, ali ne stajem.
3.„Svaki put kad razmišljam o tome zašto ljudi odlaze, sve ima savršeno smisla.“
-Opet, da su bili vrijedni mog truda, bili bi i dalje tu. I dalje ima smisla, samo na drugačiji način.
4.„Tko bi htio biti s nekim poput mene.“
-Rijetki bi htjeli, a još rjeđi su oni koji to doista mogu.
5.„Ne sviđam se ni sama sebi većinu vremena.“
-Istina, ali se trudim promijeniti to mišljenje. Većinom to izgleda kao ‘fake it until you make it’, ali i to je početak.
6.„Iscrpljena sam, boli spoznaja da sam možda ja razlog zašto me uvijek svi napuste.“
-Boli i dalje jer je istina. Ponekad sama guram ljude od sebe i mičem se jer mi ne odgovara društvo, a s druge strane sam usamljena. Ali barem sada to vidim.
7.„Zarobljena sam u krugu sumnje u sebe, mržnje prema sebi i konstantnog preispitivanja svoje vrijednosti.“
-Nisam zarobljena više, krenula sam naprijed. Još uvijek me to sve drži za ruku, ali me ne guši.
8.„Da mogu, otišla bih i ja od sebe, ali ne mogu.“
-Otišla bih da mogu ponekad, ali ne mogu, da. Umjesto toga, zagrlim samu sebe.
9.„Umjesto toga, trudim se živjeti s time kakva sam osoba postala, iako mrzim što vidim.“
-Ne mrzim više ono što vidim, jer vidim trud, vidim ogroman napor i napredak, koliko god malo izgledao u tuđim očima.
Oporavak je težak, ali i mali koraci su veliki.
Selfie for eternity
- 07:45 -
