srijeda, 13.08.2025.
Ljeto ili zima?Tko će ga znati ovih dana
Prije par dana temperatura vani je pala na jezivih 15 stupnjeva. U kolovozu. Usred ljeta. U zemlji poznatoj po znojenju već od Uskrsa.
Ja, žena koja je sa mora, gdje je najniža temperatura u godini 10 stupnjeva, doselila u unutrašnjost zemlje. Osjetila sam tu temperaturnu izdaju kao osobnu uvredu. Sjedila sam sklupčana na kauču, pokrivena dekicom, s pogledom punim tragedije i smrznutih emocija. „Hladno mi je,“ promrmljala sam, više onako dramatično, da se zna. Da ostane zapisano u povijesti braka i da se ne zaboravi moja žrtva.
Moj muž, poznat po tome da reagira odmah, ravnajući se samo po mom tonu glasa, izgovorio je rečenicu koja se neće zaboraviti i iskreno, vjerojatno će naši unuci prepričavat svojim unucima:
„Pa ajmo onda naložit vatru.“
U kolovozu. U kući. Peć na drva. Kao da smo u Sibiru, a ne u središnjoj Hrvatskoj.
Kao da mu je baka u snu šapnula da je vrijeme za zimnicu, čarape i cjepanice.
Gledam ga kako otvara vrata ložišta s istim entuzijazmom s kojim inače kreće u popravak bojlera, dakle, bez ikakvog plana, ali s puno entuzijazma i odlučnosti.
U roku od pet minuta:
Djeca su nas pitala jesmo li poludjeli.
Ja sam bila šokirana, ali zahvalna moram priznat. Vrlo brzo sam se počela znojiti kao da mi je menopauza uranila.
A muž? On stoji ispred plamteće peći, s osmijehom koji samo muškarac s upaljenom vatrom u kolovozu može imati. Gleda me i kaže ponosno:
„Eto, sad ti nije hladno.“
“Nije. Sad mi je toplo.”- odgovaram zahvalno.
I neka se zna, kad meni padne temperatura ispod 20, mi ložimo.
Jer u ovoj kući, gdje muž živi za to da usreći svoju ženu, ni kolovoz nije siguran od grijanja.
- 15:54 -
