petak, 08.08.2025.
Dva ne,jedno da
Vikend kada je moja mama odlučila uzeti djecu na par dana dogodilo se nešto pomalo ne stvarno.
Veselila sam se kids-free vikendu s mužem, tišini bez crtića i kave koju možda neću podgrijavati četiri puta. Šetnja gradom bez vikanja „Pazi“ milion puta…
I taman kad sam pomislila da ću se odmoriti i napuniti baterije, šok: tri maila.
Tri odgovora na tekst koji sam prije par tjedana poslala bez puno nade.
Jedan tekst, 3 portala. Nisam čak ni očekivala odgovore. Samo sam si rekla: “Ajde. Pošalji. Možda netko pročita.”
I onda danas, tri odgovora. Kao da su se međusobno dogovorili.
Prvi: odbijenica.
Poluautomatski odgovor. Kažu da moj stil nije ono što inače objavljuju, a vjerojatno nisu ni pročitali.
Drugi: Odbijenica, ali ljubazna.
Kažu da više ne primaju tekstove tog tipa, ali da im se tekst sviđa i super bi se uklopio u nekom drugom vremenu.
Treći: DA
Objavit ćemo, javi ako imaš još.
Čitam redom i ne znam trebam li plakati, slaviti ili refreshati inbox. Osjećam se kao da me netko istovremeno pozvao na večeru i izbacio iz restorana.
Nakon prvotnog uzbuđenja, šoka i nevjerice, krenulo je razmišljanje kako ću možda sve uprskat. Pažljivo sam birala riječi i slagala rečenice jer sam htjela biti „profesionalna“ iako nemam pojma što radim.
Ali znaš što? Ovo je tako uzbudljivo.
I to ne zato što me netko objavljuje, nego zato što sam, prvi put skupila hrabrosti i poslala.
Pisanje je kao roditeljstvo: 70% vremena ne znaš što radiš, 20% samo pokušavaš preživjeti dan, a 10% su trenuci kad ti netko kaže: “Super ti ide.”
Danas sam dobila sva tri u jednom inboxu.
https://emmamoon0.wordpress.com/
- 14:52 -
