petak, 13.06.2025.
Pokušaj broj 2
Dobila sam zadatak od psihijatrice da napišem pismo mlađoj sebi. Pokušala sam napisat "onako kako treba zvučati" ali nije to to pa sam odlučila pokušati opet bez straha od osude.
Moram proći psihološko testiranje,ali potencijalne dijagnoze na prvu su:
1.Granični poremećaj osobnosti
2.Bipolarni poremećaj
Dobila sam tabletu(1) za lakše spavanje da izbacim alkohol koji mi je do sada bio "prva pomoć " da mogu spavat.
P.S. To što je "poremećaj" zvuči bolje i daje mi nadu za bolje "sutra"...
A sada pismo,ono pravo,iskreno...
Draga ja...
Teško mi je bit iskrena jer još uvijek u potpunosti ne razumijem sebe...i nemam pojma šta bi ti pomoglo sada, koje riječi bi te utješile u ovim trenucima zbunjenosti.
Dat ću sve od sebe da te ne zbunjujem još više.
Navodno je sve ok s tobom i nisi ti kriva za svoje osjećaje. Dobro ne baš ok, očito, ali da, nisi ti kriva. Krivi su ljudi koje nazivamo roditeljima jer ne znaju kako voljeti tebe ili možda samo ne vide koliko ti treba ljubav i da nisi toliko jaka kao što se pretvaraš da jesi. Vjeruj mi, znam kako se stvarno osjećaš, znam što radiš kako bi dobila mrvice ljubavi i pažnje s kojima si i više nego sretna jer i to malo je bolje nego ništa, je tako? E pa želim da znaš, nisi sama, buduća TI je tu da te zagrli i da budem uz tebe bez glume, da te volim bez uvjeta točno takvu kakva jesi... zbunjena, iscrpljena, bijesna, tužna i sve to u isto vrijeme. Dok si sa mnom ne trebaš se pretvarat da si nešto što nisi, ne trebaš bježati od realnosti u svoj mali balon mašte... Smiješ vrištati, smiješ plakati, smiješ se smijati i smiješ biti TI. Dok si sa mnom, na sigurnom si, razumijem te, vidim te i ne osuđujem. Ne mogu reći da te volim, ali možda zajedno možemo doći do toga. Reci mi, molim te, kako ti mogu pomoći? Tako si pametna, topla i nježna... Ne zaslužuješ da si ovako usamljena, ne zaslužuješ da trpiš toliko boli od rane koja krvari, ali nitko je ne vidi, ne možeš staviti flaster i čekati da prođe samo od sebe, ne možeš pričati o tome jer nitko te ne čuje...ali sada imaš mene i možeš mi reći sve. Tu sam i slušam te, dok isto tako sasvim je u redu da ne govoriš ništa....
Neću te napustiti niti ću dopustit da se osjećaš usamljeno opet.
Mogu ti pričat o budućnosti, želiš čut par zanimljivih stvari o sebi?
Ajmo redom...
Doći ćeš do trenutka pucanja i tražit ćeš očajno način da se osjećaš makar malo lakše... Jednog ćeš dana, uskoro, lupit šakom o zid, krvarit ćeš i shvatit da je osjećaš poprilično dobar. Nećeš si moći objasniti zašto, ali to neće biti ni bitno u tom trenutku. Nemoj osjećat krivicu kasnije jer to je sasvim u redu, nećeš imati drugog načina u tom trenutku... Tu počinje tvoja prava borba za život ili smrt. Past ćeš jako puno puta, bit će ti nezamislivo teško, bolno, ali svaki put iznova, ti ćeš se ustat sa poda i krenut naprijed... Svaki put sa novim razlogom. Nevjerojatno, znam...
Za koju godinu nećeš više imat razloga za ustajanje i biti ćeš uvjerena kako ništa više nema smisla i kako bi bilo bolje za tebe da si oduzmeš život... Spojler, još si/sam tu... Ajmo za sada preskočit taj dio, dovoljno je reći da koliko god se trudila nećeš uspjet u svom naumu...
Upoznat ćeš kretena koji će te zavest, iskoristit to što si jako ranjiva i očajna za ljubavlju i pažnjom, pokušat će ti uništit život, rodit ćeš dvije djevojčice koje će biti tvoja snaga za koju nisi znala da postoji u tebi... Bit ćeš na dnu jako, jako puno puta, ali znaš šta? Vjerovala ili ne, na kraju tog apsurda ti ćeš nekako naći snagu da treći put bude konačni put da odeš od njega i njegovih ludih roditelja. Nemoj se kriviti jer nisi uspjela iz prve ili druge...
U tom procesu upoznat ćeš pomalo neobičnog čovjeka za kojeg nećeš znati dali je samo luđi od tebe ili je jednostavno tvoja srodna duša... Čuvaj ga jer on će biti jedina stabilnost u tvom životu. Biti će uz tebe bez obzira na sve, voljet će te i onda kada mu pokažeš SEBE iza maske, bez sakrivanja i glume... Totalni luđak, znaaammm... Ali voljet ćeš ga svim srcem i sve će biti lakše uz njega. Napokon ćeš shvatiti neke stvari o sebi uz njegovu pomoć. Samo budi strpljiva i ne gubi nadu.
Sada moram ići nažalost, ali nemoj zaboraviti, ako pogledaš iza sebe tu je uvijek tvoja prošla ti, pogledaj koliko si već daleko došla, budi ponosna na sebe, ako pogledaš naprijed, vidjeti ćeš mene, svoju buduću sebe, odraslu ženu, majku koja se i dalje bori ali niije više sama... A ako pogledaš sadašnjost, zapamti, nisi sama, imaš sebe i biti će bolje, jednog dana...
- 14:59 -
