Sjećam se...sve je bilo drugačije...i bolje

četvrtak, 31.08.2006.

Im back!!!...no,no,no...

Stajala sam i gledala u Laru.
-Ma,vidi...to...-počela sam.
-Mrzim te! Mrzim! Sada shvaćam one riječi iz Siriusova dnevnika.
-Kakvog? Čitala si mu dnevnik...-jeza me počela obuzimati.
-Da!-povikala je. Portret Siriusove majko počeo je svoju dreku,no Lara ju je nadjačala pa je portret začudo,zašutio-...Magali je divna...puno bolja od one Danielle koja se ne zna žvaliti....a kada mi je rekla svoju tajnu...uf...cura je zakon.
-Lara,molim te.-počela sam plačnim glasom,dok su mi se suze slijevale niz lice.
-Rekla je da joj moram pomoći...osvetiti se Voldemortu...on je posljednji Slytherinov potomak...Karkaroffi su prije tisuću godina,za vrijeme otvaranja Hogwartsa bili u sporu sa Slytherinom...on je jednom Karkaroffu oteo ženu i oženio se njome!Anna,nisam znala da si Voldemortova rođakinja?
-Lara...-promuklo sam rekla-Ja mu nisam rođakinja...ja sam mu pra sestrična...
-ŠTOOO???Ti si u rodu s Voldemortom?Ti...
-Lara...čuj...Sirius nije znao...nitko ne zna...molim te, Lara...
Lara me nije slušala;otišla je...Dumbledor mi je poslao pismo:

Anna,
bit će najbolje da odete u Durmstrang. Ništa ne govorite teti zbog vlastite sigurnosti.
Dumbledor.

Bilo mi je neopisivo teško otići bez pozdrava. Ispričala sam Siriusu cijelu istinu. on me zagrlio i zaželio mi sretan put.
-Trebala si mi reći još u Hogwartsu...znam da si na našoj strani. Anna, zašto mi nisi rekla sve? Zašto?
-Vidi,Siriuse...rođena sam prije Voldemorta. Jedna proročica rekla mi je da mi je suđeno ubiti onoga čije će ime izazivato strah među svima. Upozorila me...da moram otići u Hogwarts. I otišla sam...na školovanje. Dumbledor je bio prepametak,shvatio bi da sam se prijavila kao profesorica. A onda...sam upoznala tebe...vidi...ja...
-Voliš li me još?-iznenada me pitao. Ja sam problijedila.
-N-ne...Siriuse...ja volim Viktora...a samo on mi može pomoći...da pronađem smrt u starosti...
-Zar postoji način da...da umreš prirodnim putem?
-Da...ali zato treba...umrijeti...
Sirius je zažmirio,okrenuo se i otišao. Znala sam što ga muči. Znala sam...sjetio se dana prije otprilike 30 godina kada sam došla u Hogwarts kao učenica. Sjetio se kako sam mu priznala da ga volim...kako sam mu otkrila svoju tajnu. Prije par dana je shvatio tko sam...izvana sam bila drugačija...mjenjam izgleda nakon svakih trideset godina života,ali iznutra...ostajem ista...
Znala sam da postoji način da umrem stara,baš kao i ostali čarobnjaci...moja baka je uspjela. No kada sam ju pitala o čemu se radi samo je rekla da je za to potrebna smrt nekoga koga voliš. Nisam ju razumjela,a ona je rekla:
-Pazi koga voliš i što želiš...to te skupo može stajati.
Natrag u Ukrajinu putovala sam noću. Kada sam se probudila oči su mi bile crvene od plača. Ali znala sam odgovor. Znala sam zašto mi je Sirius okrenuo leđa...shvatila sam sve.
Viktor bi morao umrijeti kako bi ja ostarila.
-Ne...-gledala sam se u ogledalo. Radije bih se ubila. Iznenada sam zamijetila kako iz moje torbe lviri dugačak nož,čija se oštrica sjajila. Polako sam ga uzela u ruke...
-Viktore...-promrmljala sam i okrenula oštricu prema svojem srcu...zamahnula sam...i osjetila tupu bol...

|komentiraj 8| printaj| #|

subota, 19.08.2006.

Uuuuuuuuuuu..............

Ovo je sada više informativni post... rofl
Bit će kratak jer mi sestra ne da na internet,a sada hrče gore u spavaćoj sobi...
Večeras oko 2h u noći idem na pripreme s ekipos s treninga pa me neći biti do negdje 31.8.-1.9. Jako mi je žao zbog toga i ne da mi se baš ići,ali eto...
Svakako mi ostavljajte komentare na prošli post...svima ću se javiti kad se vratim...

Vaša Anny... kiss

P.S. Posjetite moj blog Blue zone i ostavite komentar...

|komentiraj 6| printaj| #|

četvrtak, 17.08.2006.

I prođe ovaj dan...

Ostajem u sjedištu Reda do 1.9.!Uglavnom pomažem pri čisćenju i pokušavam urediti kućerinu da izgleda...bolje.
Kreachera nitko nije vidio otkada ga je Sirius izbacio iz sobe zbog Lare. Snape također više nije došao u središte Reda,bar ga ja nisam vidjela. Odbila sam sudjelovati na daljnjim sastancima. Tako sam rekla Dumbledoru,a on me ozbiljno pogledao.Samo to.
Lupin sa mnom niti riječi nije progovorio od svađe. Sirius me je stalno nagovarao da kažem istinu. Kada mi je po tisućiti put to predložio pred Lupniom, ovaj se konačno trgnuo,pogledao me i rekao:
-Magali?
Ja sam ga uplašeno pogledala i rekla mu:
-Molim te,šuti,Lunac...za Boga!
-Dumbledor ne zna?!!!
-Ne,šuti,kao Boga te molim.
Lupin je slegnuo ramenima,što je značilo da je razgovor završen.Ja sam bila potresena.
-Ja sam znao da će shvatiti.-zaključio je Sirius.
-Ma nemoj?-raspalila sam se-A zašto me nisi upozorio?
-Pa ti ga dobro znaš!
-Bolje sam znala Jamesa!
-Ali si izbačena...-Sirius nije do kraja dovršio rečenicu.Iza njega zamjetila sam Harrya,Ronalda i Hermionu.Šutjeli su.Nisam znala koliko su čuli.Ali su očito shvatili da sam razumjela posljednju Siriusovu rečenicu.
-Anna...-zamišljeno je rekla Hermiona-Kada su tvoji roditelji rođeni?
-Ovaj...-rekla sam nervozno.
-Naišla sam na termin u knjizi...je li istina da su rođeni 12.rujna 1855. godine?
-Ma neee....-zanijekala sam.
-Onda su to tvoji preci.
-Pa valjda,ne znam baš...
-Nije li tvoj baka bila Ana-Marija a ne Natalija?
-Ovaj...imala je sestru.
-A...dobro onda.
Konačno me pustila na miru. Sirius je sjeo do mene i pogledao me jesam-ti-rekao pogledom.Ja sam slegnula ramenima.
-Pazi...-upozorio me-Ona je jednako dobra vještica kao Lunac,Meggy.
-Šuti!!!
-Kako kažeš....
I on me pustio na miru.
Onda je došao i Dumbledor.
-Anna...moramo ozbiljno razgovararti...
-Da profesore?
-Remus mi je rekao da ste vi...spirital...
Pogled mi se zaledio...
-Rođeni ste 12.rujna 1855 godine?
-Tako je.
-Dar ste naslijedili od roditelja?
-Da.
-A oni...
-Oni...kada su umrli imali su 372 godine.
-A vaša baka?
-450.
-Tako. Želite li...
-Mislim da je najbolje da to bude tajna...
-Tako je.Ne bi bilo lijepo da ostali saznaju da ste pohađali Hogwarts...
-Prije tridesetak godina.I nešto više.
-Posebno Harry.
-Tu sam zbog njega.
-Onda je sve sređeno.
-Tako je.-rekla sam.
Inače,spiritali su vještice i čarobnjaci koji žive zapravo vječno,a život im mogu oduzeti samo jaki crni magovi ili si ga jednostavno mogu oduzeti sami.
Dok je Dumbledor izlazio kroz vrata sa stepeništa se spustila prestravljena Lara:
-Zašto mi nisi rekla istinu?

|komentiraj 6| printaj| #|

nedjelja, 13.08.2006.

Sastanak,svađa i zadatak...

Sirius je opet opsovao. Vilenjak se ružno nacerio i okrenuo se kako bi izašao iz sobe.
-Kreacher!!!-bijesno je uzviknuo Sirius.-Mislim da je bilo dosta! Odlazi na tavan i da se nisi pomaknuo odatle dok te nisam zvao…jasno?!!!
Kreacher se zacerekao, naklonio se i nestao. Sirius je opet opsovao.
-Ne mogu vjerovati…prekršio je moju zapovijed. Rekao sam mu…da ne ulazi.
Lara je uzdahnula, pomalo uvrijeđeno.
-Moramo paziti na njega.-javila sam se-Ako ikome kaže…-nisam dovršila rečenicu jer su oboje znali što bi se dogodilo.
-Zna li Dumbledor?-pitala sam, nakon kraće šutnje. Lara je klimnula glavom, a Sirius je ozlojađeno pogladio hipogrifa Kljunoslava.
-Onda će ti on pomoći.-zaključila sam.-Sigurna sam…samo treba doći do njega.
Sirius se posprdno nasmijao:
-Lako je reći! Nitko iz Reda ne zna gdje je on. No čini mi se da će doći večeras.
-Zar ćemo imati još jedan sastanak?
-Čini se.-Siriusa nisam vidjela u gorem izdanju, a imajte na umu da sam vidjela i leš Cedrica Diggorya koji je izgledao življe nego Sirius sada.
-Ne shvaćam te.-rekla sam mu-Zašto si toliko protiv Dumbledor…
Nisam stigla dovršiti rečenicu. Iz prizemlja se začula zaglušujuća buka.
-Opet.-pobjesnio je Black.-A rekao sam im sto puta da ne zvone.
Svo troje spustili smo se niz stepenice. Na prizemlje su već došli Harry, Ronald i Hermiona. Blizanci Weasley još su bili na katu no do prizemlja se s kata spuštala tanka uzica boje mesa za koju su mi rekli da su produžne uši kojima prisluškuju članove Reda. Uhvatila sam jednu uzicu u ruku i naglo je povukla, zadovoljno slušajući jedno Au! s kata.
Portret starice još se uvijek derao, vrijeđajući sve oko sebe. Sirius je konačno sliku pokrio zastorom i rekao pridošlicama:
-Što se događa? Zar niste trebali doći na večer?
Najmlađa članica skupine, kričavo ružičaste kose, odgovorila je:
-Dumbledor je rekao da dolazi…zbog neke Lara Shinode…
Iza mene začuo se blagi uzdah. Nisam se ni trebala okretati kako bih provjerila tko je to; bila je to Lara.
Gospođa Weasley izašla je iz kuhinje i pomalo hladno pozdravila nazočne, zadržavajući pogled na otrcanom čarobnjaku koji je iza sebe vukao hrpu kotlića.
-Mundunguse!!!-bijesno je uzviknula-Što ti misliš? TAKO NESPOSOBNOG I OTRCANOG ČAROBNJAKA U ŽIVOTU NISAM VIDJELA…NEODGOVORAN…UKRADENE KOTLIĆE VUČEŠ U KUĆU…NESREĆO JEDNA…
Dalje nismo mogli čuti litanije gospođe Weasley. Njezin glas izgubio se pod vriskom starice s portreta.
-Čekaj malo…-šapnula sam Siriusu dok smo navlačili zastor slike-Tko je ta starica?
-Ovaj, nitko ti nije rekao?-pitao me. Zavrtila sam glavom.
-To…je moja majka.-hladno je odgovorio.
-Molim?!
-Ha-ha…
-Čekaj, tebi je to smiješno, Siriuse? Zašto se toliko dreči?
-Ujak ti nije rekao?
-Rekao što?
-Pa…moj je brat bio smrtonoša. A roditelji su mi podržavali Voldemorta.
-Je l´ ti to mene zezaš?!!!-uzviknula sam u nevjerici.-Kako je moguće da…
-Da ja nisam jedan od smrtonoša? Čuj, odrastao sam s Jamesom Potterom. Obojica smo mrzili smrtonoše. A Hogwarts je u naše vrijeme vrvio Slytherinima koji su štovali Voldemorta.
-Čekaj…zar Voldemort nije bio u Slytherinima?
-Tako je…on…pa, on prezire sve koji nisu čistokrvni.
-A….-sada sa konačno zbrojila dva i dva.-Pa kako je moguće da još uvijek nisi…ovaj, mrtav?
Sirius se nasmiješio.
-Vidiš…Voldemort ne zna gdje sam…a ja im i ovako nisam velika opasnost…
-S obzirom da bježiš od Ministarstva.-klimnula sam. U tom trenutku prekinuo nas je crnokosi čarobnjak prepredena izraza lica.
-Vidi, vidi…-siknuo je.
-Snape.-promrsio je Sirius. Prepoznala sam Snape, nastavnika Čarobnih napitaka u Hogwartsu. No osim što sam ga po tome prepoznala, u ušima mi je počela odzvanjati ujakova rečenica prije njegova bijega:
-Bježi što dalje možeš od Snape. Dumbledor misli da je na strani dobra-ali poslušaj me-vara se! Snape je vjeran Gospodaru Tame!
Iznenada me oblio nevjerojatan val mržnje prema tom čovjeku. Ruke su mi neviđeno počele drhtati. Snape je to primijetio i brzo dodao:
-Sastanak uskoro počinje…-i otišao. Smeće jedno!
Sirius mi je pokroviteljski kimnuo i oboje smo se zaputili u kuhinju. Gospođa Weasley pobrinula se da nitko osim članova Reda ne čuje što nam Dumbledor mora reći.

* * *

Dumbledor je sjeo na čelo stola u Siriusovoj kuhinji.
-Čemu ovo?-javila sam se.
Dumbledor se nasmiješio i rekao:
-Sve u svoje vrijeme. Dakle…radi se upravo o vama, Anna.
Shvatila sam da svi nazočni bulje u mene što mi je užasno zasmetalo.
-I?
-U izravnoj ste opasnosti, barem dok ste u Institutu.
-Kako mislite…
-Anna…nova ravnateljica Durmstranga. Sumnjam da je…smrtonoša.
-Molim?! Moja teta? Neee…
Tada se javio Snape:
-Moguće je.-zabuljio se u mene onim užasnim pogledom.-Možda prije nije bila smrtonoša. Možda ju je Gospodar Tame sada uspio pridobiti.
-Optužujete ju bez i jednog dokaza?-bijesno sam pogledala u Snapea koji se nasmiješio. Ako se to može nazvati osmijeh.
-Moguće je…-rekao je-Zato je bolje da nam kažete gdje je vaš ujak pa da ga obavijestimo…
-Ma da koga obavijestiš Snape? Voldemorta?!!!-svi prisutni za stolom lecnuli su se i pogledali me.
-Anna, to je opasna optužba…-počeo je čarobnjak za kojeg mislim da se zove Remus Lupin.
-Samo da znate…-siknula sam, pogledavši Dumbledora-Ja više vjerujem svojem ujaku nego vama…kao prvo…vi niste bili smrtonoša…on jest. Vidio je mnoge…rekao imena. Gotovo da ga nisu pustili na slobodu zbog vas!!! Vi…vi ste branili to smeđe…taj miješani izrod…taj mješanac ne zaslužuje živjeti!!! Snape je vjeran Voldemortu!
Dumbledor je očito bio bijesan.
-Anna…ova optužba…
Snape ga je prekinuo:
-Tko jednom postane smrtonoša…to je stalno. Dakle, vaš ujak…
-Doista?-lažno sam se nasmiješila; Snape je upravo dao argument više da pomislim da je on još uvijek smrtonoša-Kako Voldemort, Snape…nadam se da se priviknuo na novo tijelo. Neće ga još dugo imati. A uzalud me možete pitati lokaciju Durmstranga. To vam nitko ne će reći. Nećete znati gdje ću umrijeti…-nasmijala sam se, ustala i izašla iz kuhinje zalupivši vratima. Iza mene začula se svađa i Dumbledorovi uzvici. Zadovoljno sam se nasmiješila.

* * *

Hermiona se mrštila.
-Sigurna si da je rekao…
-Da! Tko jednom postane smrtonoša to je stalno. To je rekao…izrod prljavi.
-Ne zovi ga tako…na našoj je strani.-rekla je. Ronald je puhnuo, vrteći glavom.
-Upravo je iznio optužbu protiv sebe!-rekao je Harry-Zar ne shvaćaš? On želi izdati Anninog ujaka Voldemortu.
-Harry, molim te da ne izgovaraš to ime. Možda je sve to bila samo…gluma.
-Ma daj!-viknula sam i spustila se na prizemlje provjeriti je li sastanak gotov. Iz kuhinje su upravo počeli izlaziti članovi Reda. Prišla sam Snape(nitko me nije niti zamijetio), uhvatila ga za lijevu ruku i podigla mu rukav, gledajući u tamni znamen koji se crnio.
-Pazi me se…Cmizdruse…znam te bolje nego što ti misliš…kako tvoja kraljevska strana?
On me uplašeno pogledao, spustio rukav im izašao. Osjetila sam kako me netko gura u ostavu. Bio je to Sirius.
-Dumbledor ti poručuje da budeš na oprezu i da se redovito javljaš…također javi ako Rogova ode iz Instituta.
Kimnula sam, ništa ne rekavši i otišla u kuhinju gdje je sjedio Lupin. Pogledao me i rekao:
-Otkud poznaš Snapea?
-Zašto?
-Moody je čuo što si mu rekla.
-Onaj kreten?
-Ne zovi ga tako…i ne mijenjaj temu. Odakle znaš da su ga zvali Cmizdrus.
-To te se ne tiče.
-Išao sam s njima u školu.
-Onda si budala jer vjeruješ Dumbledorovoj procijeni!
-Dumbledor ponekad griješi. Ne znam zašto vjeruje Severusu, ali sigurno ima dobar razlog.
-Kako kažeš.
-Anna, molim te…nemoj ništa reći Harryju… ni Lari.
-Što Lara ima s tim?
-Ma ništa…
Ustao se i otišao. Ostavio me zbunjenu i punu pitanja. Zašto je Dumbledor vjerovao Snapeu? Sve u meni govorilo je samo jedno: Dumbledor se prevario. Voldemort to zna. To može značiti samo jedno: kraj je blizu…

|komentiraj 7| printaj| #|

petak, 11.08.2006.

Ludi vilenjak,skrivena Lara i štošta drugo...

Blizanci Wesley smrknuto su me pogledali.
-Ne ćeš nam reći baš NIŠTA?
-Ne.-odmahnula sam glavom-Dumbledor mi vjeruje. On zna da vam neću reći baš NIŠTA.
-Baš ti hvala.-iz obližnjeg kuta javio se Ronald.
-A što ja mogu?-nabrusila sam se.-Što ste svi takvi?
Hermiona je ustala iz naslonjača kraj kamina. Bilo je 13 sati i čekali smo ručak u dnevnoj sobi. Od članova Reda u središtu je bila gospođa Weasley, Nymphandora Tonks (ili nešto takvo,ima komplicirano ime) i Sirius Black.Oni su bili u kuhinji i pripremali sve za ručak(sastanak je upravo završio i raspremali su stvari).
Blizanci,Ronald,Harry i Hermiona pridružili su mi se u sobi dok sam pisala pismo Thini. I opet su me napadali da im kažem što toliko govorimo na sastancima da ne smiju ući u kuhinju oko dva sata.
-Rekla sam vam,ne tiče vas se.
Harry me smrknuto pogledao.
-Vidi,Potteru...Black ti je rekao što radimo. Svi znate da su planovi za uništenje Voldemorta tajna. Žao mi je...
U tom trenutku u sobu je banuo stari vilenjak,otrcan i vidljivo ljut.
-Kreacher...-šapnula mi je Hermiona-Siriusov vilenjak.
Vilenjak mi je prišao,namrštio se i poklonio mi se. Ostali su bili bijeli kao kreč i gledali u mene.
-Što je?
-Paaa...-počeo je Ronald-Nikome se do sad nije poklonio...barem ne od članova Reda ili slično.On to radi samo kada mu Sirius izda neku zapovijed.
Slegnula sam ramenima. Prva sam put u životu vidjela tog vilenjaka. Sirius mi je pokazao njegovu ˝sobu˝. Ima stare stvari obitelji Black koje je Sirius želio baciti ali sam mu rekla neka se smiluje malom luđaku,na što se on nasmijao i krenuo dalje.
Uveo me u sobu njegove majke gdje je držao Kljunoslava,hipogrifa s kojim je pobjegao od Ministarstva magije.
No mi nismo jednini u sobi(od ljudskih bića).
Tu je bila i Lara...
-Shinoda...koji vrag ti tu radiš?-gledala sam u nju,dok se ona smješkala i gladila Kljunoslava.
-Pa...Ministarstvo je čulo da znam gdje se Sirius skriva pa sam u...bijegu...-nasmiješila se buntovnički. Nisam mogla vjerovati-Lara? Neeee...Lara u životu ne bi stvarala probleme.
-Ajd ok.-rekla sam...pardon,uspjela sam reći.
-A nitko ne zna da si tu...?
-Pa znaju Harry,Ron,Hermiona i Fred i George.
Sada mi je bilo jasno zašto su bili onakvi.Vjerojatno su se bojali za Laru.
-Ajde,idemo dolje.-predložila sam.-Čula sam da ćedoći još članova Reda.-sada sam se obratila Siriusu.
-Mda...-počeo je-Remus Lupin. Išao je sa mnom u školu(pogled mu se načas zaustavio na Lari koja je popimila mračan izraz lica)...i doći će Ronov otac...Arthur Weasley. Sjajan čovjek. Malo lud za bezjacima...
Dalje nije govorio.U sobu je ušao Kreacher.
-Prokletstvo.-promrsio je Sirius.
Vilenjak,naime,nije znao da je Lara tu.Ali znao je da je u bijegu od Ministarstva...

|komentiraj 4| printaj| #|

četvrtak, 10.08.2006.

Red feniksa

Kiša je padala po cijele dane, jedva da sam mogla živjeti. Bilo mi je užasno dosadno,nisam znala kud ću sa svojim kosturom...a onda je ona moja pametna sestra Thina poslala još jedno pismo:

˝Idi u London, na Grimmauldov trg broj 12.
Thina.˝

Ok,može objašnjenje? Ne...ajd dobro.
I,šta ćete...morala sam otići.Inače bi naslov bio blesav...znači otišla sam...kako mi je Thina priložila komad pergamenta na kojem je pisalo da je središte Reda feniksa na Grimmauldovom trgu 12...
Uhvatila me frka kad sam tamo stigla...glupa Thina,mislila sam...di je kuća?!!!
Opet sam pogledala onaj papirić...piše broj 12. I stvarno,između dvije kuće stvorila se još jedna...12!
Stajala sam,osjećala se glupo,znala sam da sam bijela kao kreč,ali sam ipak došla to kuće i pozvonila.Unutra je,bar se činilo upravo eksplodirala bomba...atomska.
Vrata mi je otvorio...Dumbledor...
-Ovaj...-rekla sam zaprepašteno.
-Ah,stigli ste, gospođice Karkaroff.Uđite...
Ušla sam...užasno mračna i jeziva kuća...grozna...
-A...gdje smo to?-znate,zantiželjna sam za poluditi.
-Upravo ste ušli u središte Reda feniksa tajne organizacije koju sam pokrenuo kako bih zaustavio lorda Voldemorta u pokušaju preuzimanja vlasti.
-A zašto ja moram biti ovdje?
-Pa...mislio sam da biste nam se mogli priključiti. Daroviti ste...uspjeli ste prevariti hrpu iskusnih čarobnjaka kada ste se mijenjali s gospodinom Diggoryem.(osjetila sam kako crvenim)A kao što sam rekao neki dan;želite se osvetiti.
Samo sam klimnula. Tek sam sada shvatila da se netko strahoviti dere.Bila sam u stanju šoka kada sam došla,pa nisam niti primjetila.
Iz kuhinje je istrčao muškarac crne kose i crnih očiju,ispijen...poznat...na stubištu sam ugledala poznate osobe-Pottera,Ronalda Weasleya,Grangericu...i Freda i Georga!
Samo sam im klimnula,a onda sam se zadubila u promatranje čovjeka koji je pokušavao navući pljesnive zastore na sliku starice koja se luđački derala. Nakon što ju je ušutkao, muškarac se neprijateljski okrenuo meni i Dumbledoru.
-Dakle...-rekao je.Dumbleor me predstavio:
-Anna Karkaroff. Priključit će nam se...nadam se.-pogledao je prema meni. Ja sam klimnula.
-Ovo je...-Dumbledor je pokazao na muškarca-Sirius Black.
-Pa da!-rekla sam,sjetivši se-Ujak mi je pričao kako su vas nepravedno uvukli u smrtonoše. Bar vas on nije poznavao,a to je dovoljan dokaz.-razvezala sam se. Black je još uvijek bio mrk. Sa stepenica su se spustili Harry, Fred i George,a tek nešto kasnije Ronald i Hermiona. Ona je bila vidno uzbuđena(sigurno je znala za svađu između Kruma i mene),a Ronald je bio sličan Blacku,užasno nepovjerenje...
-Pa...nisam očekivala vas.-rekla sam im.-Zar ste članovi Reda?
-Da bar...-tiho je rekao Harry. Shvatila sam da ne želi da taj podatak čuje Dumbledor.
Ja sam klimnula,a onda me Dumbledor pozvao u kuhinju Blackove kuće. On je ponudio kuću za sjedište Reda. Svaki tjedan u kući se održavaju sastanci.
U kuhinji je bilo tridesetak osoba. Dumbledor me pustio da uđem.
-Anna Karkaroff,naša nova članica.

* * *

Fred i George predbacivali su mi što sam pristala biti u redu(njima roditelji ne daju).
-Što vam ja mogu?-pitala sam,iznervirana.
-Pa bar nam možeš reći o čemu razgovarate!-bijesnio je George.
-Sanjaj...-nasmijala sam mu se osvetnički...

|komentiraj 5| printaj| #|

utorak, 08.08.2006.

Stara,nova...čudna...

Samo što nije počela školska godina,a ja još nisam nabavila knjige...eto,upravo sam to pomislila jutros nakon obilnog ručka,kada su Jelenu i mene uplašile ogromne,stare školske sove i donijele nam uobičajna pisma iz Instituta.
Odmah sam skužila da smo dobili TRI udžbenika iz Kletvi i protukletvi.Obično dobijemo svake godine bar četiri nove. Novi profesor Blackwood vjerojatno ne treba udžbenike, što obično znači da ćemo imati više blok-satova...super...
Novih knjiga nema,srećom.Zato sam se počastila novom metlom-Vatrena munja...jedva čekam povratak u Institut i metloboj...a tek Dualetski klub...eh,da!
Upoznala sam još par cura iz Hogwartsa dok sam kupovala knjige.
To su:Cady Heron(ide na treću godinu u Hogwartsu),Serena Diggory,Cedricova sestra,mislim da sam ju vidjela u Hogwartsu,ali nismo se upoznale i Naomi Rebecca.
Srela sam i Laru...bilo mi je malo čudno što su svi na istoku...ipak idu u Hogwarts.Rekle su da prate svoju prijateljicu Laru Moor,ona se prebacila u Durmstrang.Kao,sigurnije je u Institutu nego u Hogwartsu...moš mislit,s onakvom ravanteljicom...
Al ok.
Ne da mi se puno pisati javi vam se...

|komentiraj 6| printaj| #|

ponedjeljak, 07.08.2006.

Jelena,Dumbledor i Anastasia Rog

Probudila sam se oko četiri ujutro. Ne mogu spavati, živci su mi otišli k vragu od onog posjeta mojim bivšim roditeljima i bivšem ujaku.
Na moje zaprepaštenja u ta četiri sata ujutro netko mi je pokucao na vrata kuće. Bila je to Jelena, Jelena Volonska-frendica iz spavaonice koja sa mnom stalno sjedi u klupi pod nastavom.
Rekla je da će doći tek oko podne, ali je nešto iskrsnulo.
Naime, njezin brat Ivan tajanstveno je nestao, a sumnja se da je, vjerovali ili ne, postao smrtonoša! To može značiti da su SVE glasine istinite i da je Voldemort vratio!
Jelena je bila u totalnom bedu, samo je spominjala kako joj se nešto ne da, ali nisam razumjela što!
I onda, nakon ručka, dogodilo se još nešto.
Baš sam zamahom štapića spremala suđe i ostale gluposti kada se oglasilo zvono na vratima. Nije mi bilo do primanja gostiju, ali kada je Jelena mi je doviknula da otvorim vrata. Nije mi se dalo, ali ipak, moja kuća-moram…lijeno sam otvorila vrata…
-Što Vi radite tu?!-zablenula sam se u Albusa Dumbledora i madam Anastasiju Rog. Bila sam u šoku na kvadrat. Što su njih dvoje radili tu. Stajali smo pred vratima dobru minutu i samo buljili u ono drugo kada je Dumbledor rekao:
-Mislim da biste nam trebali ponuditi ulazak u kuću. Moramo ozbiljno i što prije razgovarati.
Nisam mogla naći niti jedan razlog zašto bi ih zadržala vani…čak ni moju tetku koja me gledala i previše prijateljski.
-Ovaj…hoćete nešto popiti…-rekla sam zbunjeno. Oboje su odmahnuli glavama. Sjeli smo u naslonjače, a onda je Dumbledor progovorio:
-Znam da ste bili na sjeveru i da ste vidjeli roditelje.
Ja sam zavrtjela glavom, a on me upitno pogledao.
-Ne, Dumbledore. Ja nisam vidjela svoje roditelje. Ja sam vidjela duhove bivših smrtonoša. I jednog živog i odbjeglog smrtonošu. Ništa više.
Madam Rog blijedo se osmiješila. Meni se dignuo želudac od tog glupog osmijeha.
-Anna, morate sada shvatiti ovo što ću vam reći. Roditelji i ujak su vam bili smrtonoše. Ujak vam zna da će ga Voldemort naći. On mi je to rekao. On poznaje Lorda Voldemorta. No nije samo on u opasnosti. I vi ste. Kao i vaša tetka. Možda niste znali, no madam Rog ostala je bez supruga zahvaljujući Voldemortu.
Zašutio je, a ja…pa ja sam se glupavo nasmiješila. Pazite ovo; roditelje mi je ubio Voldemort. Tetka također. A sada će i ujaka, možda i mene i moju tetku. Ma super.
-Znači-klimnula sam-ja sam u opasanosti.
-Voldemort će vam ponuditi da mu se pridružite.-rekao je-Na vama je izbor.
Hm…postati smrtonoša ili umrijeti? Nijedno, da me se pita.
-Ovo je glupo.-rekla sam im-Umrijet ću prije ili kasnije. Svejedno je. Sada, za pet minuta ili za pedeset godina. Umrijet ću.
Dumbledor je potvrdno kimnuo, a tetka je rekla:
-U potpunom si pravu. No postoji ogromna razlika. Možeš umrijeti sada i ne poduzeti ništa. Možeš umrijeti kasnije, ali barem ćeš tada učiniti nešto dobro za čarobnjački svijet.
-A kako vi znate da ću ja nešto učiniti za čarobnjački svijet?-raspalila sam se. Ne će meni ta kozetina određivati što ću ja raditi!
-Jer vam je u krvi da se osvetiti.-kratko je objasnio Dumbledor.
I znate, znala sam da ima potpuno pravo. Razgovarali smo još par minuta, a onda su otišli. Prije odlaska Dumbledor je naglasio da nikome ne spominjem ujakovo prebivalište niti išta u vezi prošlosti moje obitelji-neka se držim stare priče.
Iskreno, mislim da su oboje imali pravo. Ne znam koga bi baš zanimala mračna prošlost osim…pa znam da bi zanimala Ritu Skeeter. No ona sada spada u mračnu prošlost.
Sada idem iz početka kao nova osoba.
Ovim događajem završava prvi dio moga dnevnika. Gdje se rađa nova ja. Ono što će se dogoditi sa mnom je tajna i niti proricanje budućnosti ne će mi pomoći riješiti tu tajnu-svatko si sam određuje sudbinu…

|komentiraj 3| printaj| #|

subota, 05.08.2006.

Što je doživjela Anna

UKRATKO: Došla sam do tajanstvenog dvorca, vrata mi je otvorio ujak. Vidjela sam duhove mojih roditelja i započela razgovor s njima i doznala da mi je tetka ravnateljica škole koju mrzim…
-I, dakle, tu smo…-klimala sam glavom uvrijeđeno, gledajući u prozirni dvojac dok su mi se suze skupljale u očima.
-Dakle sažet ću sve! Vas dvoje ubio je Voldemort jer niste htjeli biti uz njega. Bježali ste od njega i na kraju vas je ubio. Ujak je prestao biti smrtonoša kada je Voldemort navodno umro, no sada se vratio i želi ga ubiti. Koliko sam shvatila, Thina je znala za vas. Plus što mi je tetka ravnateljica i ne podnosim ju. Jesam li u pravu?
Uzdahnuli su, a onda je mama rekla:
-Pa otprilike. Samo…mi nismo bježali od Gospodara Tame jer mu se nismo htjeli priključiti…
Nešto mi je zapelo u grlu. Te dvije riječi, bijedne riječi: Gospodar Tame. Znala sam, prošle godine smo naučili da samo ljudi koji su ili su bili smrtonoše Voldemorta nazivaju Gospodar Tame.
-Vi…-nisam mogla dovršiti rečenicu, tata je umjesto mene:
-Da, mi smo bili smrtonoše.
E, pa, nisam mogla izdržati! Ne nakon što su tako mlako i jadno priznali istinu!
-Ne shvaćam…zato ste me ostavili?
-Anna, mi te nikada nismo ostavili…
-Ne razumijem…zašto ste mi to napravili?
-Anna, onaj tko uvrijedi Gospodara Tame…-počela je mama.
-Ah, da! Uvreda! Kakva uvreda?!-histerično sam vikala.-Uvreda njegovih smrtonoša, zar ne? Izdali ste ga! Svo troje! Ne mogu vjerovati! Roditelji su mi bili smrtonoše, a ja nisam znala!
Sve troje, ujak, mama i tata su zašutjeli. Nisu mogli ništa osporiti, nikako se opravdati. Moj ujak, koji je bar priznao da je bio smrtonoša bio je jedno, ali oni, koji su to tajili cijelo vrijeme bili su sasvim nešto deseto. I to me najviše pogodilo-svi su govorili kako su bili savršeni, a sada je to savršenstvo bilo ravno nuli.
-Čujte…-rekla sam, već smirena-Ne želim vas više nikada vidjeti. Nit tebe.-rekla sam ujaku.-Ne pokušavajte me dovući ovamo. Upravo ste uništili nešto što se u meni moralo raščistiti 14 godina. Morala sam saznati što se dogodilo. Sama sam smislila priču, samo kako bi imala mira. A sada ste uništili svu ljubav, svo moje divljenje prema vama… Zbogom…
Okrenula sam se i otišla. Zauvijek, nadam se. Doista su me razočarali. Ne shvaćam, zašto su mi svi govorili da su bili dobri. Mogli su odmah reći istinu, barem ne bih živjela u laži.
Ali što je još gore, ona koza madam Rog mi je tetka! Jao, što će me ljudi zezati…koma. Naravno, nije stvar u tome što mi je tetka koliko u tome što je sestra smrtonoše…

IZ SLJEDEĆEG POSTA:
Jelena mi je doviknula da otvorim vrata. Nije mi se dalo, ali ipak, moja kuća-moram…lijeno sam otvorila vrata…
-Što Vi radite tu?!-zablenula sam se u Albusa Dumbledora i madam Anastasiju Rog.

|komentiraj 6| printaj| #|

četvrtak, 03.08.2006.

Pismo, dvorac i istina

PREVIŠE mi se stvari dogodilo a da bi ih mogla ukratko opisati.
Najprije sam u udžbeniku pronašla termin Zakutna vrata ili Vrata iz kojih gledaju mrtvi. Po priči, onaj tko uđe kroz ta vrata može vidjeti i razgovarati s osobom kojom želim. Baš i nisam bila sigurna u postojanje vrata pa sam se za pomoć obratila Thini. Ona mi je odgovorila u prilično čudnom tonu:
˝Anna,
ne mislim da ti je najpametnije tražiti ta vrata. Ako jednom uđeš u njih, više se ne možeš vratiti. Ako želiš vidjeti mamu i tatu idi na sjever u dvorac Ferndorn i tamo ćeš naći što te zanima.˝
I upravo to sam napravila! Javila sam se prijateljici Jeleni da odgodi svoj dolazak(htjela je doći k meni) jer ću izbivati neko vrijeme, a nakon toga krenula…
Bilo je jutro kada sam krenula, a stigla sam navečer. Iskreno, dvorac je djelovao zastrašujuće, nimalo lijepo.
Krov je bio u lošem stanju, par cigala sa zidova je nedostajalo. Ali meni se ipak učinilo da u njemu netko živi…točnije, neko živo biće-čarobnjak.
Upravo iz toga razloga pokucala san na ogromna hrastova vrata sa srebrnom kvakom u obliku zmijske glave.
Vrata su se polako otvorila, sasvim malo. A iz njih je provirila-ujakova glava!
Jedva sam ga prepoznala. Bio je blijed, ispijen, očigledno zabrinut.
-Što tu radiš?-uplašeno sam ga pitala. On se stravično ružno nasmiješio i pustio me unutra. Unutrašnjost je izgledala puno bolje, novije. Ponovila sam ujaku pitanje nakon što sam sjela u udobni naslonjač pred kaminom i počela piti pivoslavac koji je ujak dočarao.
-E, pa, sve mi se čini da mi nisi ništa u rodu! Što misliš, zašto sam pobjegao?-neobično se nasmiješio. Ja sam samo odmahnula glavom. Pokušala sam se sjetiti događaja u posljednjih godinu dana.
-Vidiš, kada je onaj tvoj Diggory umro…mali Potter je rekao da se Gospodar Tame vratio.
-Čekaj malo!-viknula sam, a on se trgnuo-Ti stvarno vjeruješ u to?
-A što misliš? A? Tko je ubio Diggorya? Potter možda?!
Slegnula sam ramenima i promrmljala riječ nesretan slučaj.
-Kakav nesretan slučaj!-ujak je odmahnuo rukom.-Ti znaš tko ti je ubio roditelje, znaš…
Prekinuo je razgovor. Iz susjednog zida dolebdio je par duhova. Uzbuđeno sam se trgla. Muškarac je bio visok, mršav i veoma ozbiljan. Žena je bila…nekako poznata. Slična ujaku, a još više-meni!
Vrisnula sam uplašeno. Bili su to moji roditelji!
-Ne…-rekla sam, još uvijek ne vjerujući. To nisu bili moji roditelji-to su sada bili samo duhovi.
-Anna…-mama se nasmiješila. Tata mi je prišao bliže i pomno me promotrio.
-Hm…sliči ti Natali. Užasno ti sliči.-uzdahnuo je-Ali meni više sliči moja draga sestrica-Anastasia. Mislim da si ju upoznala.-rekao mi je.-Ona je sada ravnateljica Durmstranga.

IZ SLJEDEĆEG POSTA:
-Ne razumijem, zašto ste mi to napravili?
-Anna, onaj tko uvrijedi Gospodara Tame…-počela je mama.
-Ah, da! Uvreda! Kakva uvreda?!-histerično sam vikala.-Uvreda njegovih smrtonoša, zar ne? Izdali ste ga! Svo troje! Ne mogu vjerovati! Roditelji su mi bili smrtonoše, a ja nisam znala!

|komentiraj 3| printaj| #|

utorak, 01.08.2006.

Novi nastavnik i nova ravnateljica

Brrr...užas!!! UŽAS!!!
Kad vam kažem;UŽAS!!!
Danas sam bila u Institutu.
Imam dobru i lošu vijest.
Dobra vijest je da smo dobili nastavnika Kletvi i protukletvi. Zove se Godric Blackwood. Upoznala sam ga. Razogvarali smo. Evo razgovora.

Prof. B.:Godric Balckwood. Predpostavljam da si ti Anna Karkaroff. Tvoj ujak je bio ravnatelj,ako se ne varam.
Ja:Istina. Drago mi je. Stalno imamo manjak nastvanika.
Prof. B.:Čuo sam za tvoj uspijeh...na Tromagijskom turniru.
Ja:Paaa...ovaj...to baš i nije bio uspijeh. S obzirom da je dečko umro mojoj krivnjom.
Prof B.:Ali,znam da je to bila njegova ideja. Bio sam tamo. Dobro ti ide magija općenito.
Ja:Kako kažete...profesore.
Prof B.:Uf,osjećam se starije kad me tako zovu. Dakle, moram ići. Nova me ravnateljica treba.
Ja:Molim?! Ravnateljica?!
Prof B.:O,tako je! Možda...zapravo, čini se čudno,ali da! Imamo RAVNATELJICU! To je,ako se ne varam...
Ja:Prvi puta u povijesti Institiuta!/blockquote>
Da znate,ostala sam zapanjena.
1.Novi nastavnik kao da me jaakko dobro poznaje.
2.Vidjela sam ravnateljicu!
Ali nisam vam rekla što je bilo na samom početku,kada sam došla u školu.
Cijeli je Institut obnovljen! Izvana možda jest tamna,tmurna siva zgrada...ali iznutra.
Sve se plavi od nekakvog čudnog leda koji ne hladi,nego kao da grije! I uz to, maknuli su one grozne slike bivših ravanatelja iz Velike Dvorane!
I imamo nove uniforme...ili kako da to nazovem??!!!
Cure imaju svijetloplave duge haljine i čudne šešire s dugim obodom,u istoj boji cipele pa člak i oglice! Kao na nekom jadnom balu. Dečki imaju tamnoplave pelerine! Nije ferrrrr!!!
bang

Ma,dajte,poludit ću!
I još sam pričala s tom ravanteljicom. Opis:sladunjava plavuša plavih očiju,mlada,lijepa, dosadna!
Samo se smiješka i puno joj je ima Veronika Anastasia Amalija Anna Natalija Rog.
Ali zovu je ravateljica iliti madam Natalija ili madam Rog. UŽAS!!!
A kakav ima glas.

Madam N.R.:Dakle,ti si naša najbolja i najljepša učenica!

Eto,samo mi je to rekla,a i to mi je bilo dovoljno da mi se smuči i onda me još pogladila po glavi i predložila mi da se ofarbam u plavo!
E,pa,nisam vam ja uskrsno jaje ili hodajuča reklama!
Buhu!!!