UKRATKO: Došla sam do tajanstvenog dvorca, vrata mi je otvorio ujak. Vidjela sam duhove mojih roditelja i započela razgovor s njima i doznala da mi je tetka ravnateljica škole koju mrzim…
-I, dakle, tu smo…-klimala sam glavom uvrijeđeno, gledajući u prozirni dvojac dok su mi se suze skupljale u očima.
-Dakle sažet ću sve! Vas dvoje ubio je Voldemort jer niste htjeli biti uz njega. Bježali ste od njega i na kraju vas je ubio. Ujak je prestao biti smrtonoša kada je Voldemort navodno umro, no sada se vratio i želi ga ubiti. Koliko sam shvatila, Thina je znala za vas. Plus što mi je tetka ravnateljica i ne podnosim ju. Jesam li u pravu?
Uzdahnuli su, a onda je mama rekla:
-Pa otprilike. Samo…mi nismo bježali od Gospodara Tame jer mu se nismo htjeli priključiti…
Nešto mi je zapelo u grlu. Te dvije riječi, bijedne riječi: Gospodar Tame. Znala sam, prošle godine smo naučili da samo ljudi koji su ili su bili smrtonoše Voldemorta nazivaju Gospodar Tame.
-Vi…-nisam mogla dovršiti rečenicu, tata je umjesto mene:
-Da, mi smo bili smrtonoše.
E, pa, nisam mogla izdržati! Ne nakon što su tako mlako i jadno priznali istinu!
-Ne shvaćam…zato ste me ostavili?
-Anna, mi te nikada nismo ostavili…
-Ne razumijem…zašto ste mi to napravili?
-Anna, onaj tko uvrijedi Gospodara Tame…-počela je mama.
-Ah, da! Uvreda! Kakva uvreda?!-histerično sam vikala.-Uvreda njegovih smrtonoša, zar ne? Izdali ste ga! Svo troje! Ne mogu vjerovati! Roditelji su mi bili smrtonoše, a ja nisam znala!
Sve troje, ujak, mama i tata su zašutjeli. Nisu mogli ništa osporiti, nikako se opravdati. Moj ujak, koji je bar priznao da je bio smrtonoša bio je jedno, ali oni, koji su to tajili cijelo vrijeme bili su sasvim nešto deseto. I to me najviše pogodilo-svi su govorili kako su bili savršeni, a sada je to savršenstvo bilo ravno nuli.
-Čujte…-rekla sam, već smirena-Ne želim vas više nikada vidjeti. Nit tebe.-rekla sam ujaku.-Ne pokušavajte me dovući ovamo. Upravo ste uništili nešto što se u meni moralo raščistiti 14 godina. Morala sam saznati što se dogodilo. Sama sam smislila priču, samo kako bi imala mira. A sada ste uništili svu ljubav, svo moje divljenje prema vama… Zbogom…
Okrenula sam se i otišla. Zauvijek, nadam se. Doista su me razočarali. Ne shvaćam, zašto su mi svi govorili da su bili dobri. Mogli su odmah reći istinu, barem ne bih živjela u laži.
Ali što je još gore, ona koza madam Rog mi je tetka! Jao, što će me ljudi zezati…koma. Naravno, nije stvar u tome što mi je tetka koliko u tome što je sestra smrtonoše…
IZ SLJEDEĆEG POSTA:
Jelena mi je doviknula da otvorim vrata. Nije mi se dalo, ali ipak, moja kuća-moram…lijeno sam otvorila vrata…
-Što Vi radite tu?!-zablenula sam se u Albusa Dumbledora i madam Anastasiju Rog.
Post je objavljen 05.08.2006. u 19:22 sati.