PREVIŠE mi se stvari dogodilo a da bi ih mogla ukratko opisati.
Najprije sam u udžbeniku pronašla termin Zakutna vrata ili Vrata iz kojih gledaju mrtvi. Po priči, onaj tko uđe kroz ta vrata može vidjeti i razgovarati s osobom kojom želim. Baš i nisam bila sigurna u postojanje vrata pa sam se za pomoć obratila Thini. Ona mi je odgovorila u prilično čudnom tonu:
˝Anna,
ne mislim da ti je najpametnije tražiti ta vrata. Ako jednom uđeš u njih, više se ne možeš vratiti. Ako želiš vidjeti mamu i tatu idi na sjever u dvorac Ferndorn i tamo ćeš naći što te zanima.˝
I upravo to sam napravila! Javila sam se prijateljici Jeleni da odgodi svoj dolazak(htjela je doći k meni) jer ću izbivati neko vrijeme, a nakon toga krenula…
Bilo je jutro kada sam krenula, a stigla sam navečer. Iskreno, dvorac je djelovao zastrašujuće, nimalo lijepo.
Krov je bio u lošem stanju, par cigala sa zidova je nedostajalo. Ali meni se ipak učinilo da u njemu netko živi…točnije, neko živo biće-čarobnjak.
Upravo iz toga razloga pokucala san na ogromna hrastova vrata sa srebrnom kvakom u obliku zmijske glave.
Vrata su se polako otvorila, sasvim malo. A iz njih je provirila-ujakova glava!
Jedva sam ga prepoznala. Bio je blijed, ispijen, očigledno zabrinut.
-Što tu radiš?-uplašeno sam ga pitala. On se stravično ružno nasmiješio i pustio me unutra. Unutrašnjost je izgledala puno bolje, novije. Ponovila sam ujaku pitanje nakon što sam sjela u udobni naslonjač pred kaminom i počela piti pivoslavac koji je ujak dočarao.
-E, pa, sve mi se čini da mi nisi ništa u rodu! Što misliš, zašto sam pobjegao?-neobično se nasmiješio. Ja sam samo odmahnula glavom. Pokušala sam se sjetiti događaja u posljednjih godinu dana.
-Vidiš, kada je onaj tvoj Diggory umro…mali Potter je rekao da se Gospodar Tame vratio.
-Čekaj malo!-viknula sam, a on se trgnuo-Ti stvarno vjeruješ u to?
-A što misliš? A? Tko je ubio Diggorya? Potter možda?!
Slegnula sam ramenima i promrmljala riječ nesretan slučaj.
-Kakav nesretan slučaj!-ujak je odmahnuo rukom.-Ti znaš tko ti je ubio roditelje, znaš…
Prekinuo je razgovor. Iz susjednog zida dolebdio je par duhova. Uzbuđeno sam se trgla. Muškarac je bio visok, mršav i veoma ozbiljan. Žena je bila…nekako poznata. Slična ujaku, a još više-meni!
Vrisnula sam uplašeno. Bili su to moji roditelji!
-Ne…-rekla sam, još uvijek ne vjerujući. To nisu bili moji roditelji-to su sada bili samo duhovi.
-Anna…-mama se nasmiješila. Tata mi je prišao bliže i pomno me promotrio.
-Hm…sliči ti Natali. Užasno ti sliči.-uzdahnuo je-Ali meni više sliči moja draga sestrica-Anastasia. Mislim da si ju upoznala.-rekao mi je.-Ona je sada ravnateljica Durmstranga.
IZ SLJEDEĆEG POSTA:
-Ne razumijem, zašto ste mi to napravili?
-Anna, onaj tko uvrijedi Gospodara Tame…-počela je mama.
-Ah, da! Uvreda! Kakva uvreda?!-histerično sam vikala.-Uvreda njegovih smrtonoša, zar ne? Izdali ste ga! Svo troje! Ne mogu vjerovati! Roditelji su mi bili smrtonoše, a ja nisam znala!
Post je objavljen 03.08.2006. u 11:19 sati.