Sjećam se...sve je bilo drugačije...i bolje

petak, 29.12.2006.

Nepredviđeni posjet i…prava istina?

Tatjani nije preostalo drugo nego da mojoj tetki otkrije da joj je Sofija polusestra.
Nitko više nije smjeo niti ući niti izaći iz škole. Sva su vrata zaključana, a iz Ministarstva poslan je zamjenik koji će raditi u bolnici umjesto Sofije.
Svi su bili užasno preplašeni. Tetka je na glavna vrata škole postavila ogromni pečat koji ne pušta nikoga unutra ili van, a onda je zaprijetila svim učenicima da ne pokušavaju ukloniti pečat jer bi mogli svršiti prilično bolno.
Moja sova nešto prije zatvaranja škole donijela mi je i Thinin odgovor u vezi Lujize Brown. Napisala je da ju Ministarstvo traži i da smo sigurne u Durmstrangu.
Ali mi smo se i dalje bojale. Tatjana je tvrdila da Sofija nije opasna ali da se panično boji zmija iz još uvijek nepoznatih razloga.
No bila sam sigurna da to nije sve. Pokušala sam objasniti Tatjani da je najbolje da kaže istinu, ali ona je rekla da je to istina, iako se vidjelo da laže.
-Rekla sam joj…-poslije sam objasnila Amandi-Rekla sam joj da ću sama otkriti…a ona se samo smijala kao glupača! A uskoro će i praznici…
Tada nas je prekinula Lara:
-Ej Anna…pogodi od koga smo dobili pismo?
-Mi? Ne…
-Pa od Njuška!-rekla je, bacivši mi komad pergamenta u ruke.
-Od Siri…-prekinula sam se. Amanda nije znala da obje poznajemo Siriusa. Barem smo tako mislile…
-Od Blacka?-rekla je-I mislila sam da će poslati pismo…
-Otkud ti znaš za njega?-Lara je pokazivala blage znakove panike.
-Pa vidjela sam kao u središtu Reda feniksa.
-MOLIM?-viknula smo i Lara i ja u glas-Ti si bila u središtu Reda, a ništa nam nisi rekla?
-Pa kad nisam znala da…ste i vi bile tamo…
-Ali zašto? Zar te Dumbledor zvao?
-Pa da…on mi je i rekao da idem u Durmstrang.
-Ako postoji osoba koju najmanje kužim-zaključila sam-Onda je to Dumbledor, definitivno.

* * *
Sljedećeg dana prva sam se probudila u spavaonici. Vani je još uvijek bio mrak. Tjerala me želja da učinim nešto u vezi svih događaja u Durmstrangu, počevši od Lujize pa sve do Sofije.
Znala sam da je Amanda u opasnosti od Lujize makar bila u Institutu i iza pečata koji je postavila moja tetka.
Dok sam sjedila u naslonjaču pred kaminom, lagano sklapajući oči, čula sam nekoga iza sebe:
-Anna…učini to…znaš što moraš…hajde, nije tako teško…jednostavno se ustani i izađi van…
Naglo sam se ustala i pogledala iza sebe. Nije bilo nikoga…ili možda to nije govorio netko iza mene…možda je to bilo unutar mene…
-Tome?-preplašeno sam rekla. Vatra koja je gorjela u kaminu se ugasila.
-Izađi van…-rekao je glas. Izbezumljena, nadajući se da sanjam, našla sam se na hodniku.
-Što se događa?-pomislila sam-Zašto nitko od nastavnika nije na hodniku. Mislila sam da su organizirali noćnu stražu pred svim spavaonicama…
-Ne brini se…-rekao je glas-Tako mora biti…i bit će…izađi van kroz glavi ulaz.
-Ali tamo je pečat…ne mogu.-odgovorila sam.
-Nije istina!-reče glas, s notom ljutnje-Izađi van i idi do ruba Crne šume. Poslušaj me.
Ne rekavši ništa došla sam do glavnih vrata. Na njima nije bio pečat. Bila sam sigurna da samo tri osobe u ovom trenutku mogu skinuti pečat: moja tetka, Tom i Lujiza Brown.
Jedva sam otvorila vrata i potrčala van, no čim sam skrenula na stražnju strnu dvorca, stala sam. Tamu, na rubu šume stajala su dva obrisa, gledajući me.
-Ne…-promrmljala sam-Samo to ne.
Ne znam kako niti kada, ali došla sam do njih.
-Ah…mislila sam da nikada nećeš doći-rekla je Lujiza, smiješeći se. Lice joj je bilo puno ožiljaka i bora. Izgledala je gore nego ikada. Ali još je uvijek bila lijepa. Niti Bastillea nije mogla uništiti njezinu ljepotu.
-Meg…-opet je rekla-Nećeš zagrliti svoju sestru?
Nasmiješila sam joj se:
-A što misliš?
Tada smo se zagrlile. Tek sam tada primijetila da se Tom mršti.
-A što je tebi?-nasmijala sam mu se.
-Mislio sam da ste posvađane.
-Ha!-ljutito sam uzviknula-Misliš da je ono smeće Marcous bio vrijedan toga? Naše svađe?
-Ali…
-Nema ali, Tome.-prekinula sam ga. Pogled mu je bio prikovan na moje rame. Kada sam ga pogledala vidjela sam da se pod mojom pelerinom nešto neobično sjaji.
-Ne mogu vjerovati.-obratila sam se Lujizi-Već si poslala znak svima iz reda? Svim Paukovim sljedbenicima?
-Da.-potvrdila je-A što si rekla mojoj glupoj kćeri? Čula sam da ona zna tko si.
Nasmijala sam se:
-Ne bih rekla da ste išta u rodu. Jadnica, prihvatila je priču da sam voljela Marcousa i da si me ubila zbog njega…a niti ne sluti istinu.
-Kakvu istinu?-Tom je djelovao zbunjeno.
-Idemo u šumu da nas tko ne vidi.-rekla sam-Sve ću ti ispričati.
Dok smo se lagano kretali do sredine šume, ja sam pričala:
-Lujizini roditelji posvojili su me i nazvali me Megan. Lujiza i ja odmah smo se počele slagati. Meni se svidjela njezina ideja da zavlada cjelim čarobnjačkim svijetom uz moju pomoć. Naravno, samo nas dvije to nismo mogle postići. Zato je Lujiza osnovala Paukove sljedbenike. Nakon nekog vremena glupi Marcous poremetio je naše planove i rekao da voli Lujizu. Tada smo se Lujiza i ja dogovorile da Lujiza treba roditi nasljednika za kojeg ću se ja pobrinuti. No postojale su još dvije prepreke. Prva je bila što sam mogla živjeti do 30 godina i nanovo se roditi. Druga je bila kada je Marcous prorokovao da Amanda neće biti na Lujizinoj strani.
Lujiza i ja pokušale smo riješiti moj problem spiritala, ali nismo uspjele. Tada smo se dogovorile. Lujiza me ubila i ja sam u idućeg životu trebala paziti da Amanda ne pokuša nekako onesposobiti Lujizu koja je bila u Bastilli. No problem je bio što nisam znala gdje je! Glupi Amandin poočim joj je dao svoje prezime i sakrio ju.
Ali…sudbina se ponovno uplela…i Amandi je baš Albus Dumbledor rekao da ide u Durmstrang, leglo crne magije!
Tom je bio zbunjen:
-Ti nisi na Dumbledorovoj strani? Ali svi cijelo vrijeme misle da…
-Tome…zar me tako malo poznaješ? Ja sam jako dobar oklument…i jedan Dumbledor mi ne može ništa!
Tom je bio potresen…Lujiza se smijala kao luda a ja sam djelovala prilično zadovoljno.
-Vas dvije niste normalne.-rekao je.
-A zašto ste uopće došli?
-Anna, trebamo tvoju pomoć…-rekla je Lujiza-Voldemort i ja osnovat ćemo novu školu crne magije…ovdje.
-Ah…-klimnula sam glavom-Da ti uz put dovedem i Amandu?
Lujiza se nasmijala:
-Vidi se da si mi sestra…

P.S. Ne da mi se više pisati ono IZ IDUĆEG POSTA, procijenite sami što će se dogoditi.
P.P.S. Sretan vam Božić(sa zakašnjenjem), nadam se da vam je svima bilo super!

|komentiraj 7| printaj| #|

četvrtak, 14.12.2006.

Mrtve zmije, kentauri i Tatjana

Ne sjećam se koja je od nas četiri prva vrisnula…zapravo, sve četiri smo panično vrištale, svaka se pitajući što to znači. Pred skrivenim vratima Sobe tajni visjela je ogromna mrtva zmija, obješena o uže. S nje se cijedila krv neobične zelene boje.
Želudac mi se okrenuo…
-Što je to?-prva sam došla k sebi nakon par minuta buljenja u strvinu.
-Nemam blage.-izjavila je Lara slabim glasom-Ali ovo definitivno nije umirujuće…
-Ma, idemo pozvati nekoga od nastavnika…mene je strah.-bila sam jako iskrena: užasno sam se bojala. Bilo je nešto zlokobno u toj mrtvoj zmiji koja mi je bila nekako poznata…
-Čekaj malo…-zaustavila sam Amber koja je spremno krenula hodnikom samo da ne gleda truplo ogromne zmijurine-Ova mi je zmija poznata…sjećam se kada sam s Tomom išla u Hogwarts…on mi je pokazao svog tajnog kućnog ljubimca…zmiju…sad sam se sjetila…ta zmija bila je užasno nalik ovoj…
-Misliš ova je nalik Voldemortovoj?-ispravila me Lara.
-Ma dođe na isto!-nestrpljivo sam rekla-Tom zna gdje je Durmstrang…što ako je poslao svoju zmiju Nagini ovamo?
-Ne…-Amanda je zavrtjela glavom-Tada bi zmija bila veća. Ako si ju vidjela prije 50 godina, tada se definitivno morala promijeniti. Male zmije ne žive dugo…
-Onda…onda me Tom ponovno izaziva…-rekla sam, gledajući u Laru-Sjećaš se kako nas je uplašio, gotovo nas nije htjeo vratiti u sadašnjost…?
-Ali kada nas je došao vratiti izgledao je zabrinuto…nešto se dogodilo…mislim da nas inače ne bi vratio…-napomenula je.
-Govorimo li mi o istom čovjeku?-sumnjičavo sam ju upitala-Najvažnije od svega je da se ja nisam željela pridružiti smrtonošama još prije 50 godina. I mislim da je to glavni razlog što…
-Čekaj malo.-prekinula me Amber-Što ako zmija nema veze s Voldemortom?
-Ne znam.-slegnula sam ramenima-Šesto čulo?
-Ne pitaj me ništa.-Amber je pozelenjela u licu-Idemo po nekog od nastavnika, molim te…
-Ali onda nećemo moći otkriti tko je to učinio…-pobunila sam se. Nešto mi je govorilo da obješena lešina ima veze s Voldemortom.
-Anna, luđakinjo, mene ne zanimaju mrtve zmije niti lord Voldemort. Smiri se i idemo po nekoga. Mene jednako zanima tko je ovo stavio, ali ako netko od nastavnika ne dođe netko će nas jednoga dana naći u ovakvom položaju!
-Ali…meni nešto nije jasno…-javila se Lara-Ako je Voldemort već bio u Durmstrangu, zašto ga ne zauzme? Koliko znam, očajnički je želio predavati u Hogwartsu Obranu od mračnih sila…zašto jednostavno…ne znam, bude ravnatelj Durmstranga? Ovdje se prednost daje crnoj magiji…
-Ovaj…-počela sam u nedoumici-Ja znam zašto je želio raditi u Hogwartsu…ali sada definitivno nije ni mjesto ni vrijeme…vjerujte mi.
Sve tri su me čudno pogledale. Činilo se da Lara još nešto želi reći, ali se tada iza nas pojavila profesorica Olenska koja predaje Astronomiju:
-Što radite tu tako kasno? Čini se da će vam dom ostati bez bodova ako se odmah ne pokupite…još malo i vrata dvorca se zatvaraju, a vi se vrzmate…-zastala je u pola rečenice, odnosno pogled joj se zalijepio za zmiju iza nas.
-Š-što j-je t-to-o?-jedva je izgovorila pitanje.
-To se i mi pitamo.-rekla sam-Vraćale smo se u društvenu prostoriju kada smo nabasale na…ovo.-pokazala sam na zmiju-Nemamo pojma tko ju je objesio, profesorice, ali je definitivno bolestan.
Profesorica nas je odvela do tetke, morale smo joj ispričati što se dogodilo pa nas je pustila na spavanje.
-Koji vikend…-rekla sam kada smo ušle u spavaonicu-Pitam se što će se dogoditi sutra?
-Možda saznamo da u tamnici imamo koju kelpiju.-mračno je dodala Lara.
-Ma da…samo nam još to fali.-rekla sam, nasmiješivši se. Lara me uvijek mogla nasmijati, bez obzira na situaciju. Koja legenda…
Iz razgovora nas je prekinula učenica s pete godine, Leda Steilles. Do tada sam ju vidjela par puta, tek iz viđenja:
-Oprostite što smetam…Anna Karkaroff?-obratila mi se.
-Da?
-Treba te profesorica Ivanova. Kaže da je hitno.-rekla je i izašla van. Ja sam ju slijedila.
-Baš me zanima zašto te treba.-rekla je Lara.
-Nisi jedina.-odgovorila sam i izašla na hodnik.

* * *

Pokucala sam na vrata Tatjanina kabineta. Odmah mi je otvorila.
-Ej, drago mi je što te vidim…uđi, moram ti nešto ispričati…
Ušla sam, još zbunjenija nego prije.
-Što je bilo?
-Anna, trebam tvoju pomoć…znaš onu kentauricu Sofiju koja radi kao bolničarka u Durmstrangu?
Potvrdno sam odgovorila. Bila sam jedna od rijetkih koji su je vidjeli jer se skriva od učenika.
-Anna…Sofia je moja polusestra.
-Što? Ali Sofia je kentaur…kako…?
-Ne znam…kada se moja mama rastala od mog tate, on se ponovno oženio i otišao u Ameriku. Vratio se prije nego što sam ja krenula u Durmstrang…saznala sam da imam polusestru koja se rodila…s konjskim kopitima, blago rečeno. Tek sam krenula u Durmstrang i Sofiju su smjestili gore, na tavan. Ona tamo živi i zato nitko ne smije gore.
-Čekaj malo…-sjela sam na stolicu kraj prozora-Hoćeš mi reći da ti se otac oženio s kentauricom?
-Ne…Sofia se tako rodila. Nitko ne zna kako se to dogodilo.
-Jesi ti sigurna da ti je ona nešto u rodu?-sumnjičavo sam ju pogledala.
-Sto posto.-izjavila je-Ali…malo prije sam bila gore, kod Sofije…nestala je…
-Što? Kako misliš-nestala je?
-Ona nikada ne silazi dolje. Ali sada je nema…pretražila sam cijeli tavan…
Šutjela sam, ne znajući što reći.
-Sigurna si da je nema?
-Rekla sam ti već…
-Sranje…što sad? Prvo zmija pa Sofia…
-Kakva zmija?
-Ma bolje da ne znaš…
-Anna! Daj više reci!!!
-Pronašla sam mrtvu zmiju, obješenu ispred vrata Sobe tajni.
Tatjana me preplašeno pogledala:
-Anna, jesi li sigurna?
-Da, zašto?
-Sofia.-rekla je kratko.

IZ IDUĆEG POSTA:
-Ah…mislila sam da nikada nećeš doći-rekla je Lujiza, smiješeći se. Lice joj je bilo puno ožiljaka i bora. Izgledala je gore nego ikada. Ali još je uvijek bila lijepa. Niti Bastillea nije mogla uništiti njezinu ljepotu.
-Meg…-opet je rekla-Nećeš zagrliti svoju sestru?

P.S. Eto, ljudi, nisam mogla vjerovati kad sam vidjela, ali ovo je moj 50 post...jeee...
Oprostite što sam vas plašila sa zatvaranjem bloga, pisat ću ga, ali ne vjerujem da ću svima stići javljati za nove postove jer ću izluditi od škole, srećom će uskoro praznici...
I bilo bi mi drago da komentirate moj drugi HPFF,jer sam se potrudila i složit ću kolko-tolko normalnu priču...do komentiranja, vaša Anna...

|komentiraj 19| printaj| #|

utorak, 12.12.2006.

Bring Me To Life

Ne zatvaram ovaj blog.
Ali...napisat ću još desetak postova da završim priču,a onda ću vjerojatno prestati.
Ako ste se ponadali da ću vas prestati daviti, ipak nastavljam pisati svoj drugi HPFF i pisat ću na Institutu Durmstrang.
Stvarno ne stignem puno pisati zbog škole, ali sad će praznici,pa ću uspjeti pisati češće, iako moram učiti za natjecanje i tako te gluposti...
Nadam se da ćete me i dalje komentirati...
Pozzz....

|komentiraj 7| printaj| #|

ponedjeljak, 04.12.2006.

Animagusi i Wiliam Wyde

Umjesto da smo Amanda i ja bile na nastavi, petak popodne provele smo u razgovoru o Lujizi. Na kraju smo zaključile da će biti najbolje da napišem pismo Thini i kažem joj da je Amanda u opasnosti i da se ministarstvo pobrine za Lujizu kako god zna.
Onda smo navečer plan morale prepričati i Lari i Amber(koja je saznala da sam spirital i za Lujizin bijeg iz tamnice).
Lara je tvrdila da plan da zaustavimo Lujizu ne drži vodu i da Ministarstvo magije jednostavno ne može zaustaviti poludjelu vješticu.
-Zašto?
-Ako ne mogu zaustaviti Voldemorta ne mogu ni Lujizu.-rekla je.
Ok, priznajem, imala je pravo…

Subotu smo dočekale jako nestrpljive-sve četiri i to iz više razloga.
Prvi razlog je što je prvi sat predavanja o animagusima koje je predavao Lupin bio baš u tu subotu.
Drugi je razlog bio što smo, iako se Lara protivila, poslale pismo mojoj sestri i očekivale odgovor.
Treći razlog je bio što je na mjesto Kletvi i protukletvi tog dana trebao doći novi nastavnik.

Prijepodne, točnije u deset sati, Lupin je ušao u učionicu za Preobrazbu u kojoj smo imali sat. Na početku je objasnio kako će nas poučavati o animagusima, a možda će se netko od nas moći i preobraziti u neku životinju(rekao je da je to malo vjerojatno).
Onda je počeo sat(uglavnom općenito o animagusima i zašto se čarobnjaci preobražajavaju baš u određene životinje), a nakon nekog vremena iz grupe iz Goričevih javio se netko i rekao:
-Ja sam animagus od rođenja.
Svi su se okrenuli k njemu, ali ja ga nisam uspjela vidjeti. Tada se javila Amanda:
-Ajme…kako je zgodan…
Lupin ga je odmah pitao kako se zove.
-Wiliam Wyde,-rekao je-tek sam od ove godine u Institutu. Mogu se preobraziti u lisicu.
Svi su bili očarani njime. Pričao je dosta samouvjereno, vjerojatno je bio svjestan toga da je zgodan, a i grupa dečki s osme godine ga je poštivala(barem dečki iz Goričeva).
No nisu svi bili oduševljeni njime. Kada sam rekla da je zgodan, Amber je procijedila:
-Pa, Anna…mislim da ti nije pametno…da se spojiš s njime…
-Molim?-zapanjio me njezin ton.
-Wyde je užasno napuhan tip.-rekla je-Išao je u Rosewilde sa mnom. Anna, kažem ti, bolje ga se kloni.
Amberina izjava bila je prilično bizarna, nisam ju uopće shvatila. No nakon sata nisam imala vremena za razmišljanje. Dogodilo se još nešto. Dok smo stajale u predvorju i očekivale da se ˝nešto˝ dogodio, moja je tetka dovela novog nastavnika iz Kletvi. Točnije nastavnicu.
Nisam mogla vjerovati. Bila je to Tatjana Ivanova.
-Koji vrag ti radiš ovdje? Mislila sam da nikada ne želiš biti predavačica.-rekla sam joj, dok smo se zagrlile.
-Oh, ma svašta…se dogodilo u međuvremenu i pomislila sam da bi bilo fora da predajem…
-Ha-ha-ha…-lažno sam se nasmijala-Otkada je tebi predavanje fora?
-Ništa ne pitaj.-rekla je-Baš super, sat ću ti samo davati kazne.
-Začepi…-nasmijala sam se i upoznale je s Larom, Amber i Amandom.

* * *

Lara i ja navaljivale smo na Amber:
-Daj, pliz, reci što je bilo s Wydeom?
-To se vas ne tiče!-ljutito je izjavila.
Bila je večer. Sjedile smo u društvenoj u najmračnijem uglu. Mi, fantastična četvorka. I sprdale smo sve žive osobe.
-Daj…ajde…Amby…
-Anna Karkaroff, ako me ikada, još jednom tako nazoveš…kunem ti se…-prosiktala je.
-Amby, pa nećeš valjda prijateljicu s Avadom Kedavrom…-smijala sam se kao luda-Uostalom, neće ti štetiti da malo mračne prošlosti podijeliš s ostalima…vidi kako sam ja iskrena…
-Ma šuti, glupačo! Još fali da netko sazna…-prešla je kažiprstom preko vrata. Lara i ja zagrcale smo se od smijeha.
-Ej…-sjetila sam se-Imam ideju…ajmo u Sobu tajni…
-Kako je tamo?-Amber se brzo odljutila.
-Pa…vidjet ćeš…-povukla sam je sa stolice.

* * *

Nesigurno smo teturale kroz mrak. Amber je djelovala prilično potreseno:
-Jesi ti sigurna da je ovo pravi put?
-Da.-kratko sam odgovorila, dok nas je osvjetljavalo svijetlo s mojeg štapića:
-Dajte mi pomozite, ne mogu se snaći…
Upalile su svijetla. Načas smo zastale, dok nam se krv počela lediti u žilama. Osjetila sam kako mi se želudac diže do grla…

IZ IDUĆEG POSTA:
-Ali…malo prije sam bila gore, kod Sofije…nestala je…
-Što? Kako misliš-nestala je?
-Ona nikada ne silazi dolje. Ali sada je nema…pretražila sam cijeli tavan…

P.S. za sve kojima sam obećala da ću ih ubaciti u priču:
Ne da mi se ubacivati vas na ovaj HPFF, ubacit ću vas na drugi u kojem idem u Hogwarts.

P.S. za sve:
Ne znam da li da više pišem na ovom blogu,možda ga zatvorim, nisam u ništa sigurna...pomalo mi je dosta ovoga, jedva spajam kraj s krajem, jedva da koji post objavim od glupe škole...
Još se čujemo...kizzz

|komentiraj 17| printaj| #|

petak, 01.12.2006.

Pismo i Amandino otkriće

Bio je petak ujutro. Sjedile smo za doručkom smijući se Viktorovom zbunjenom licu kada sam mu obznanila da neću igrati metloboj. A iskreno, nije mi se niti dalo igrati. Lara se cijelo vrijeme crvenila(ispričala nam je srela Remusa i da je on saznao za ono njezino proširivanje ˝laži˝ o tome da je vukodlak. Nije nam rekla ništa drugo no slutila sam da su se njih dvoje posvađali) jer sam joj rekla da ću dati otkaz našem prijateljstvu ako iz čista mira nekome kaže da sam spirital(ispalo je da je iz naleta čiste zavisti rekla ono za Remusa).
-Ej, Amber…-jedva sam rekla kroz smijeh nakon ponovnog prepričavanja sinoćnjeg događaja u društvenoj prostoriji -Hoćeš biti u Dualetskom klubu? Ne da mi se održavati kvalifikacije…
-Nema problema.-oduševila se pa smo zajedno s Larom otišle na Preobrazbu živih bića(preobražavali smo mačku u crva).
Amandu smo vidjele tek za ručkom. Bila je šutljiva i izgledala jako uplašeno.
Kada sam ju pitala što joj je rekla je ˝ništa˝, ali jako sam dobro znala da je nemoguće da zbog ˝ništa˝ izgleda tako.
-Znaš što?-iznervirano sam joj rekla nakon ručka-Hoćeš ti meni reći što ti je ili da jednostavno sama otkrijem?
-Anna…-počela je s izgovorom-To baš i nije tako jednostavno…ali opet…otkuda ti znaš za Lujizu?
-Ma…što? Kako misliš otkuda znam za Lujizu Brown?
-Pa nazvala si me Lujiza prošli tjedan.-rekla je dok sam ja mijenjala boju od muke-Sada objasni.
-Vidi…slučajno sam čula za Lujizu i…uostalom, što je bilo?
-Pa…dobila sam pismo…od Lujize…
-Što?-promucala sam u nevjerici-Kako misliš…zar ona nije u Bastilli? Tamo nema pošte…
-Anna…-jedva je suzdržala glas-Lujiza Brown je pobjegla iz Bastille.

* * *

-Sigurna si? Da možda netko od Paukovih sljedbenika nije…poslao pismo?
-Ne…-odmahnula je glavom-To je ona…sigurna sam. Paukovi sljedbenici previše je se boje da bi to izveli. Ona zna svaki njihov potez. A saznala sam da je Lujiza viđena u blizini Rosewhitea. Sada već sigurno zna da više ne idem u Rosewhite nego u Durmstrang.
-A ako sazna da i ja idem u Durmstrang…-uzdahnula sam.
-Kako to misliš?-upitno me pogledala. Shvatila sam da će biti najbolje reći joj istinu…
-Amanda, jesi li ikada čula za spiritale?
Amanda me začuđeno pogledala:
-Misliš na rijetke čarobnjake koji svakih 30 godina umiru i nanovo se rađaju? Kao feniks?
-Da.-kratko sam odgovorila.
-Da, čula sam…zapravo nešto smo učili u Rosewhiteu. Ako je netko spirital onda su to bili i njegovi preci.
-Tako je…e, pa, Amanda…ja sam spirital.
Nastala je duga šutnja. Amanda se zapanjeno gledala:
-Ti? Spirital? Anna, ne šali se…
-I to nije sve.-prekinula sam ju-U pretprošlom životu bila sam sestra Lujizi Brown. Tvoji baka i djed su me posvojili.
-Nemoguće…-pogled joj je bio prazan-Ti si Megan Brown? Gdje si bila? Kada…kada su Lujizu odveli u Bastilleu svi su očekivali da ćeš se ti brinuti o meni…
Zavrtila sam glavom. Oči su mi bile suzne. Sjetila sam se posljednjih trenutaka koje sam provela s Lujizom.
-Amanda…Lujiza me ubila…
-Anna!-kriknula je-Ja…da sam znala…
-Ubila me jer sam to zaslužila…-nastavila sam-Jer…kada se ona posvađala s tvojim ocem…tada sam ja bila članica Paukovih sljedbenika…
-Ali…-Amanda se odmaknula od mene, kao da sam joj bila odvratna.
-Amanda…Marcous i Lujiza su se posvađali zbog tebe. Ja sam sve čula, vidjela…i ja sam bila toliko ljuta na Marcousa što je rekao Lujizi da nećeš biti kao ona…i ja…sam ga…u-ubila.
Amanda je izvadila štapić i uperila ga u mene:
-Ti bi trebala trunuti u Bastillei, zajedno s Lujizom!
-A ne!-zavrtila sam glavom-Ja sam dovoljno propatila! Ja-koja sam morala trpjeti kako Marcous izjavljuje Lujizi ljubav, ja koja sam morala osigurati da Lujiza zavoli Marcousa. Ja, koja sam morala gledati kako Marcous proklinje Lujizu…ja sam se morala odreći svoje ljubavi zbog Lujize! Voljela sam tvojeg oca jednako koliko je on Lujizu! I…ako nije mogao biti moj,nije morao biti niti njezin!Svejedno ga je ismijavala!
Amanda je bila očigledno zgrožena:
-Anna…voljela si ga?
-Dakako! Inače niti ne bih bila članica Paukovih sljedbenika niti činila ogavne stvari koje je naređivala Lujiza! Sve zbog tvog oca koji je rekao da voli Lujizu i da nje nema vjerojatno bi bio zaljubljen u mene! A ja sam bila glupača i bojala sam je se!!!
Amanda je spustila štapić. U očima su joj bile suze:
-Ti…si se bojala Lujize?

* * *

Lara me upitno gledala:
-Ne ideš na nastavu? Molim?
-Moram nešto napraviti za Amandu.
-Anna, da vas dvije nešto ne mutite meni iza leđa?
-Ma, ne…
-Anna…
Otvorila sam vrata spavaonice:
-Ma, ispričat ću ti već…

IZ IDUĆEG POSTA:
Dok smo stajale u predvorju i očekivale da se ˝nešto˝ dogodio, moja je tetka dovela novog nastavnika iz Kletvi. Točnije nastavnicu.
Nisam mogla vjerovati. Bila je to Tatjana Ivanova.
-Koji vrag ti radiš ovdje?