Tatjani nije preostalo drugo nego da mojoj tetki otkrije da joj je Sofija polusestra.
Nitko više nije smjeo niti ući niti izaći iz škole. Sva su vrata zaključana, a iz Ministarstva poslan je zamjenik koji će raditi u bolnici umjesto Sofije.
Svi su bili užasno preplašeni. Tetka je na glavna vrata škole postavila ogromni pečat koji ne pušta nikoga unutra ili van, a onda je zaprijetila svim učenicima da ne pokušavaju ukloniti pečat jer bi mogli svršiti prilično bolno.
Moja sova nešto prije zatvaranja škole donijela mi je i Thinin odgovor u vezi Lujize Brown. Napisala je da ju Ministarstvo traži i da smo sigurne u Durmstrangu.
Ali mi smo se i dalje bojale. Tatjana je tvrdila da Sofija nije opasna ali da se panično boji zmija iz još uvijek nepoznatih razloga.
No bila sam sigurna da to nije sve. Pokušala sam objasniti Tatjani da je najbolje da kaže istinu, ali ona je rekla da je to istina, iako se vidjelo da laže.
-Rekla sam joj…-poslije sam objasnila Amandi-Rekla sam joj da ću sama otkriti…a ona se samo smijala kao glupača! A uskoro će i praznici…
Tada nas je prekinula Lara:
-Ej Anna…pogodi od koga smo dobili pismo?
-Mi? Ne…
-Pa od Njuška!-rekla je, bacivši mi komad pergamenta u ruke.
-Od Siri…-prekinula sam se. Amanda nije znala da obje poznajemo Siriusa. Barem smo tako mislile…
-Od Blacka?-rekla je-I mislila sam da će poslati pismo…
-Otkud ti znaš za njega?-Lara je pokazivala blage znakove panike.
-Pa vidjela sam kao u središtu Reda feniksa.
-MOLIM?-viknula smo i Lara i ja u glas-Ti si bila u središtu Reda, a ništa nam nisi rekla?
-Pa kad nisam znala da…ste i vi bile tamo…
-Ali zašto? Zar te Dumbledor zvao?
-Pa da…on mi je i rekao da idem u Durmstrang.
-Ako postoji osoba koju najmanje kužim-zaključila sam-Onda je to Dumbledor, definitivno.
* * *
Sljedećeg dana prva sam se probudila u spavaonici. Vani je još uvijek bio mrak. Tjerala me želja da učinim nešto u vezi svih događaja u Durmstrangu, počevši od Lujize pa sve do Sofije.
Znala sam da je Amanda u opasnosti od Lujize makar bila u Institutu i iza pečata koji je postavila moja tetka.
Dok sam sjedila u naslonjaču pred kaminom, lagano sklapajući oči, čula sam nekoga iza sebe:
-Anna…učini to…znaš što moraš…hajde, nije tako teško…jednostavno se ustani i izađi van…
Naglo sam se ustala i pogledala iza sebe. Nije bilo nikoga…ili možda to nije govorio netko iza mene…možda je to bilo unutar mene…
-Tome?-preplašeno sam rekla. Vatra koja je gorjela u kaminu se ugasila.
-Izađi van…-rekao je glas. Izbezumljena, nadajući se da sanjam, našla sam se na hodniku.
-Što se događa?-pomislila sam-Zašto nitko od nastavnika nije na hodniku. Mislila sam da su organizirali noćnu stražu pred svim spavaonicama…
-Ne brini se…-rekao je glas-Tako mora biti…i bit će…izađi van kroz glavi ulaz.
-Ali tamo je pečat…ne mogu.-odgovorila sam.
-Nije istina!-reče glas, s notom ljutnje-Izađi van i idi do ruba Crne šume. Poslušaj me.
Ne rekavši ništa došla sam do glavnih vrata. Na njima nije bio pečat. Bila sam sigurna da samo tri osobe u ovom trenutku mogu skinuti pečat: moja tetka, Tom i Lujiza Brown.
Jedva sam otvorila vrata i potrčala van, no čim sam skrenula na stražnju strnu dvorca, stala sam. Tamu, na rubu šume stajala su dva obrisa, gledajući me.
-Ne…-promrmljala sam-Samo to ne.
Ne znam kako niti kada, ali došla sam do njih.
-Ah…mislila sam da nikada nećeš doći-rekla je Lujiza, smiješeći se. Lice joj je bilo puno ožiljaka i bora. Izgledala je gore nego ikada. Ali još je uvijek bila lijepa. Niti Bastillea nije mogla uništiti njezinu ljepotu.
-Meg…-opet je rekla-Nećeš zagrliti svoju sestru?
Nasmiješila sam joj se:
-A što misliš?
Tada smo se zagrlile. Tek sam tada primijetila da se Tom mršti.
-A što je tebi?-nasmijala sam mu se.
-Mislio sam da ste posvađane.
-Ha!-ljutito sam uzviknula-Misliš da je ono smeće Marcous bio vrijedan toga? Naše svađe?
-Ali…
-Nema ali, Tome.-prekinula sam ga. Pogled mu je bio prikovan na moje rame. Kada sam ga pogledala vidjela sam da se pod mojom pelerinom nešto neobično sjaji.
-Ne mogu vjerovati.-obratila sam se Lujizi-Već si poslala znak svima iz reda? Svim Paukovim sljedbenicima?
-Da.-potvrdila je-A što si rekla mojoj glupoj kćeri? Čula sam da ona zna tko si.
Nasmijala sam se:
-Ne bih rekla da ste išta u rodu. Jadnica, prihvatila je priču da sam voljela Marcousa i da si me ubila zbog njega…a niti ne sluti istinu.
-Kakvu istinu?-Tom je djelovao zbunjeno.
-Idemo u šumu da nas tko ne vidi.-rekla sam-Sve ću ti ispričati.
Dok smo se lagano kretali do sredine šume, ja sam pričala:
-Lujizini roditelji posvojili su me i nazvali me Megan. Lujiza i ja odmah smo se počele slagati. Meni se svidjela njezina ideja da zavlada cjelim čarobnjačkim svijetom uz moju pomoć. Naravno, samo nas dvije to nismo mogle postići. Zato je Lujiza osnovala Paukove sljedbenike. Nakon nekog vremena glupi Marcous poremetio je naše planove i rekao da voli Lujizu. Tada smo se Lujiza i ja dogovorile da Lujiza treba roditi nasljednika za kojeg ću se ja pobrinuti. No postojale su još dvije prepreke. Prva je bila što sam mogla živjeti do 30 godina i nanovo se roditi. Druga je bila kada je Marcous prorokovao da Amanda neće biti na Lujizinoj strani.
Lujiza i ja pokušale smo riješiti moj problem spiritala, ali nismo uspjele. Tada smo se dogovorile. Lujiza me ubila i ja sam u idućeg životu trebala paziti da Amanda ne pokuša nekako onesposobiti Lujizu koja je bila u Bastilli. No problem je bio što nisam znala gdje je! Glupi Amandin poočim joj je dao svoje prezime i sakrio ju.
Ali…sudbina se ponovno uplela…i Amandi je baš Albus Dumbledor rekao da ide u Durmstrang, leglo crne magije!
Tom je bio zbunjen:
-Ti nisi na Dumbledorovoj strani? Ali svi cijelo vrijeme misle da…
-Tome…zar me tako malo poznaješ? Ja sam jako dobar oklument…i jedan Dumbledor mi ne može ništa!
Tom je bio potresen…Lujiza se smijala kao luda a ja sam djelovala prilično zadovoljno.
-Vas dvije niste normalne.-rekao je.
-A zašto ste uopće došli?
-Anna, trebamo tvoju pomoć…-rekla je Lujiza-Voldemort i ja osnovat ćemo novu školu crne magije…ovdje.
-Ah…-klimnula sam glavom-Da ti uz put dovedem i Amandu?
Lujiza se nasmijala:
-Vidi se da si mi sestra…
P.S. Ne da mi se više pisati ono IZ IDUĆEG POSTA, procijenite sami što će se dogoditi.
P.P.S. Sretan vam Božić(sa zakašnjenjem), nadam se da vam je svima bilo super!
Post je objavljen 29.12.2006. u 19:37 sati.