|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Još jedan HPFF, dnevnik učenice Instituta u Durmstrangu.
Koliko vas je bilo:
Counter
Ann Katharine Vane-moj drugi HPFF
Institut Durmstrang
Amanda Harrison
Amber Scott
Lara Shinoda
Hermiona Granger
Leda Steilles
Lendora Henesy
Anna Karkaroff(ja)-imam 18 godina i idem na sedmu godinu u Institutu u Durmstrangu.U domu sam Polfinova,kapetanica Dualetskog kluba mojeg doma i lovac u metlobojskoj ekipi mog doma.Najbolje su mi prijateljice Lara Shinoda i Lara Moor. Dosta sam povučena, najviše zato jer sam spirital(rođena sam 12.rujna1855. godine,proživjela sam 6 života,ovo mi je sedmi) i imam mnogo tajni među kojima su i da mi je dečko bio Lord Voldemort,da sam pohađala 5 različitih čarobnjačkih škola-Durmstrang(ovo mi je treći put),Salem,Hogwarts(dva puta),Rosewhite.Uz Voldemorta poznajem i Lujizu Brown koja je najopasniji crni mag nakon Voldemorta.Imam dva kućna ljubimca-sovu Selenu i crnu mačku Libertu,a bauk mi je u obliku pauka.Prošle sam godine sudjelovala na Tromagijskom turniru u Hogwartsu.U Hogwartsu sam hodala s Cedricom Diggoryem iako sam bila(i mislim da sam još) zaljubljena u Viktora Kruma.
strong>Durmstrang
Lara Shinoda-7. godina, tek je od ove godine u Durmstrangu. U bijegu je od engleskog Ministarstva magije jer zna gdje je Sirus Black, kum Harrya Pottera. Zapravo je zaljubljena u Sirusa. Obožava stvarati nevolje.
Amber Scott-7.godina, također je tek od ove godine u Durmstrangu. Išla je i u Hogwarts, a kasnije u Rosewild. Jako je iskrena i ne voli Proricanje sudbine.
Amanda Harrison-5. godina, kći poznate vještice Lujize Brown koja mi je bila sestra. Mrzi Lujizu jer joj je ubila oca Marcousa. Odgojio ju je Lujizin najbolji prijatelj, Matt Harrison koji joj je i dao prezime.Boji se Lujize jer zna da ju ona želi ubiti.
Jelena Volonska-7.godina. Boja bivša najbolja prijateljica. Malo je smotana i ne razumije ljude općenito...
Viktor Krum-8.godina, moj bivši dečko s kojim bi htjela provesti ostatak života, ali se stalno svađamo ili nešto iskrsne između nas, pa ništa od svega toga....
Leda Steilles-5.godina.Poznata je po svojem mjenjanju izgleda. Obožava životinje, posebno mačke...i mrzi Viktora, kaže da se pravi pametan...
Tanija Roder-7.godina. Naporna cura koja me blago rečeno mrzi...mislim da bi me ubila da joj dam priliku.
Nikolaj Tešaljev-8.godina. Tanijin dečko. Prije je hodao sa mnom, ali mi se zgadilo da nas Tanija gledao kao da smo nekoga ubili. No još smo uvijek dobri prijatelji.
Wiliam Wyde-8.godina, prije je išao s Amber u Rosewild. Animagus je od rođenja, to je prva stvar koju sam saznala o njemu. Jako je dobar i zgodan...
Anastasia Rog-ravnateljica Durmstranga i moja tetka. Jako dobra osoba, prije me nervirala ali sada smo si ok.
Hogwarts i ostali čarobnjački svijet
Thina Karkaroff-moja sestra, radi u Ministrastvu magije u Engleskoj. Dobar izvor informacija.
Igor Karkaroff-moj ujak koji je u bijegu od Voldemorta.
Lara Moor-napustila Durmstrang. Bile smo super prijateljice ali se spetljala sa zabranjenim tipom pa joj se to na neki način osvetilo.
Tatjana Ivanova-nova nastavnica Kletvi i protukletvi. Bila mi je najbolja prijateljica dok je išla u Durmstrang.
Tom Riddle/Lord Voldemort-moj ex-dečko...naljutio se na mene jer nisam htjela biti smrtonoša.
Lujiza Brown-moja sestra iz jednog od prošlih života. Jako poznata vještica koja je sada u tamnici zbog raznih zločina.
Albus Dumbledor-ravnatelj Hogwartsa i jedan od najboljih čarobnjaka na svijetu.
-Anna, brzo dođi…Anna, ne, ne možeš sada pisati zadaću…-Lara je bila nestrpljiva i vukla me za ruku-Anna, nećeš vjerovati što se dogodilo…Anna! Hoćeš se ti danas pomaknuti?
-Evo, idem…lijeno sam odgovorila-Što je?
-Anna…-zadihano je rekla-Lara Moor se vratila.
Ušle smo u društvenu prostoriju. Doista je bila tamo. Ok, nešto bljeđa i nesigurnija nego prije, ali se vratila.
-Ej…-glas joj je bio nekako tužan-Vratila sam se…
-Da.-nešto me steglo u grlu-Otkud si se vratila…? Mislila sam…da…
-Pa…-pogledala je uokolo pazeći da nas netko ne čuje-Otjerao me..ne znam zašto…dobio je nekakvo pismo i kada ga je pročitao…
Lara Shinoda me znakovito pogledala. Znala sam da je pismo poslala Drusilla.
-U redu, glavno da si se vratila.-nasmiješila sam se. No obje su se smrknule.
-Što je?
-Anna…još večeras idem kući.
-M-molim?-bila sam u totalnom šoku.
-Mama i tata kažu da moram…a i ja mislim da bih se malo trebala…odmoriti…
-A, da…-samo sam zaklimala glavom, okrenula se i otišla u spavaonicu. Nekakav kamen pritiskao mi je srce.
Lara Shinoda došla je za mnom:
-A sada ćeš mi ti reći otkuda poznaješ Drusillu!
-Dobro.-nije mi se dalo svađati-Njezina obitelj nešto mi se zamjerila, bezvezna svađa…i kako sam ja bila dobra s Tomom, on mi je učinio uslugu…
-I sada ju progoni!-dovršila je Lara-Anna, ti nisi normalna…
-Lara, ja te uopće ne shvaćam,-prekinula sam je-Znaš da nisam normalan čarobnjak i da…sam spirital…i ne znaš kakve sam stravične stvari učinila.
-Niti ne želim znati.-rekla je-Osim ako nije nešto važno...
* * *
Svi u našem domu bili su panično uplašeni jer se bližio naš prvi dvoboj s Goričevim domom, a kako je Lara Moor, koja je bila članica Dualetskog kluba, otišla, morala sam naći novog člana.
Zakazala sam kvalifikacije za subotu, ali su me onda prekinule Amber Scott i Amanda i rekle da u subotu počinje predavanje o animagusima.
-O animagusima?-ponovila sa zainteresirano-A tko će nam predavati?
-Mislim da se zove Lupin.-ubacila se Amber.
-Lupin?-ponovila sam u nevjerici-Remus Lupin?
-Aha…-potvrdila je-Ideš?
-Ne znam, mislim da ću ipak održati kvalifikacije…
-Ah…-rekla je žalosno-Mislila sam da će biti fora. Priča se…-rekla je povjerljivo-da je taj profesor Lupin vukodlak.
-Molim?-rekla je Amanda s nevjericom. Mene je nešto steglo u grlo-išla sam s Remusom u školu…i znala sam da je to istina.
-Ma to nije istina.-rekla sam-Vidjela sam tipa prošlo ljeto; to nije istina…a tko je to rekao?
-Lara Shinoda.-zapjevušila je Amber.
-Molim?-pomislila sam da lažu-Kako mislite Lara?
-Pa Lara je malo prije bila tu i rekla nam da je profesor Lupin vukodlak.-objasnila je Amanda. Ja sam se okrenula i kao luda odjurila u knjižnicu gdje je Lara bila.
-Kozo…-povukla sam ju sa stolice.
-Što je?-iznervirano je zaklopila neku knjigu.
-Kako si se usudila reći Amber da je Remus…
-Pa što? To naprama tebe nije ništa…
-Lara…-siknula sam. Ona je slegnula ramenima:
-I da, znaš da Viktor ima novu curu?
-Molim?
-Da.-potvrdila je-Jelena Volonska.
-Što Jelena?
-Pa Jelena hoda s Viktorom.-pogledala me kao da sam luda.
-Najebala je.-bacila sam knjigu na pod. Knjižničar, gospodin Wenjir se izderao na nas i izbacio nas van. Ali meni nije smetalo. Bila sam užasno ljuta na onu…kravetinu od moje ˝prijateljice˝ koja zna da volim Viktora i namjerno je to napravila!!!
I, to još nije sve!
Saznali smo da je Rosa otišla! I za to smo, navodno, krive obje Lare i ja! Naljutila se na Dumbledora jer joj nije rekao tko je Fantom!
Gotovi smo…
* * *
Ušle smo u društvenu. Nas četiri-Lara, Amanda, Amber i ja.
U naslonjaču su se žvalili njih dvoje-gospodin Krum i Jelena, koza nad kozama.
-Ovaj…da odemo pisati zadaću?-ubacila se Lara.
-Nema šanse.-rekla sam-Moram nešto obaviti.
Došla sam do ono dvoje:
-Viktore…moramo razgovarati.
On se ustao. Izgledao je kao zadnji kreten.
-Gospodine Krum-rekla sam službenim tonom-Ostavljam se metloboja. Odlazim iz ekipe.-rekla sam i otišla u spavaonicu.
Tako je završio još jedan odvratan dan u Institutu. Lara je opovrgla da je Remus vukodlak. A ja sam strahovala od nečega drugog…znala sam da nešto zlokobno bliži…
IZ IDUĆEG POSTA:
Amanda je bila očigledno zgrožena:
-Anna…voljela si ga?
-Dakako! Inače niti ne bih bila članica Paukovih sljedbenika niti činila ogavne stvari koje je naređivala Lujiza! Sve zbog tvog oca koji je rekao da voli Lujizu i da nje nema vjerojatno bi bio zaljubljen u mene! A ja sam bila glupača i bojala sam je se!!!
P.S. Primam likove za svoj drugi HPFF, pa tko želi da ga neka napiše u komentaru
-Viktore-povikala sam, bojeći se najgoreg-nemoj…molim te!
Viktor je izgledao krajnje ljutito, činilo se da je bio spreman ubiti. Nije skidao pogled s čovjeka koji je stajao iza mene.
-Viktore…nemoj…-činilo mi se da se Viktor sprema ubiti Fantoma. Viktor me pogledao i rekao:
-Doista misliš da će on otići nakon ovoga što ste mi priredili?
-Viktore, to je samo…
Viktor me prijeteći pogledao. Onda je ponovno pogledao u Fantoma…odnosno u mjesto gdje je sekundu prije Fantom bio.
-Gdje je?-bijesno je uzviknuo Viktor, gledajući me kao da ja znam odgovor.
-A kako bih ja znala gdje je?!-okomila sam se na njega.
-Pa, s obzirimo na ovo što sam sada vidio…
-Ma zašuti!-izderala sam se i vratila u spavaonicu.
* * *
Sljedeće jutro doživjela sam mali šok kada je tetka objavila da nam je u posjet došao Dumbledor.
-Zašto?-pitala sam Laru Shinodu koja je tamanila prepečenac i čitala "Putovanje jedne rovare kroz život".
-Nemam blage.-rekla je. Dumbledor je počeo kružiti dvoranom.
-Mislila sam da nije baš najmudrije doći u Durmstrang i svima davati do znanja da znam lokaciju škole.-rekla sam. Lara je još uvijek šutjela, zadubljena u knjigu.
Shvatila sam da je Dumbledor tražio upravo nas dvije, jer se nakon pet minuta obilaska oko svih učenika zaustavio kraj nas i rekao:
-Dakle, još ste uvijek tu…a ja sam pomislio da će vam dojaditi slušati kako je Red pomalo…nesposoban.
Ja sam se ustala i rekla:
-Ma nije Red nesposoban, nego ja.
-Ah, da…-izjavio je Dumbledor-Gospodin Krum rekao mi je na koji način pokušavate doći do svoje prijateljice…
Nisam mogla vjerovati! Viktor je rekao Dumbledoru da sam se nalazila s Fantomom!
-To se gospodina Kruma ne tiče.-rekla sam-Ne tiču ga se niti moje metode niti osjećaji.
-Ah, da…da…rekao bih da ste u pravu.-zaklimao je Dumbledor glavom i obratio se Lari:
-Gospođice Shinoda, možete li me slijediti? Moramo o nečemu hitno razgovarati.
Lara se zbunjeno nasmiješila i ustala. Onda su otišli…
Ja sam za vrijeme Larina odsustva doživjela nešto…nevjerojatno. Dok sam gledala stotine učenika oko sebe primijetila sam-nju.
Stajala je par metara od mene…ne, pomislila sam, nije moguće. Ona je zatvorena uz Bastillu, tamnicu duboko pod zemljom. A opet, da pojava činila se kao ona. Iskreno, nije bila ista kao ona, ali prošlo je mnogo godina otkada ju nisam vidjela…a i imam novo tijelo. Sjećanja ostaju, a ovo je bilo bolno-prilično bolno.
Naravno, nitko nije savršen, pa ni ja. Imam tajne kakvih bi se i Tom postidio. Učinila sam mračne, stravične stvari s Lujizom Brown i ona bi trebala trunuti u tamnici zbog toga. A ja također znam da sam platila za svoje zločine…
Sve je počelo u mojem pretprošlom životu, kada sam se zvala Megan Brown. Kao malo dijete posvojili su me čarobnjaci iz obitelji Brown(u svakom životu spirital ima iste roditelje, no iz nekog razloga u tom ih životu nisam imala) koji su već imali Lujizu. Ona je oduvijek bila opčinjena crnom magijom, a dok smo nas dvije pohađale čarobnjačku školu Rosewhite u SAD-u, oko sebe je okupljala druge učenike i poučavala ih stvarima koje je otkrila. Na njezinoj završnog godini jedan iz grupe, Marcous(koji je bio zaljubljen u nju), inače užasno nevješt čarobnjak priznao joj je da ju voli. Na proljeće Lujiza je napustila školu(bila je trudna). Marcous, ljut jer je otišla napao je da mu kažem gdje je, no nisam znala. U bijesu, Marcous je rekao da će se sudbina na najgori mogući način osvetiti Lujizi. Par tjedana kasnije pojavila se i Lujiza, tražeći Marcousa. Tražila je od mene da joj ga dovedem. Sjećam se, na rukama je držala dijete od par tjedana, nevjerojatno nalik na nju. Kada je Marcous vidio Lujizu, prorekao je da njezina kći nikada neće biti kao ona, da će se u svemu razlikovati od nje…da će ju na kraju čak i stajati njezinih moći. Lujiza je bila bijesna, no sjetila se da Marcous nikada nije bio dobar čarobnjak i rekla mu da su to laži. A onda sam ga ja…ubila. Lujiza me željela kazniti zbog toga. Rekla sam joj da nije zaslužio živjeti-bio je član Paukovih sljedbenika, Lujizine grupe koja je željela biti kao ona-savršena. No Lujiza se nije složila sa mojom idejom da je Marcous zaslužio smrt-ubila me…
* * *
Nisam mogla vjerovati.
-Lujiza?-djevojka se okrenula prema meni.
-Molim? Oprosti, nešto si rekla?- cura je očigledno bila zbunjena.
Tada sam shvatila-bila sam glupa, tako glupa! To nije bila Lujiza! Bila je to njezina kći koja joj je trebala oduzeti moći!
-O-oprosti! Mislila sam da si netko…-rekla sam, pokušavajući se izvući.
-Nema veze.-rekla je-Amanda Harrison.-predstavila se. Da je znala tko sam, sigurno ne bi bila tako pristojna.
-Ti si kći Lujize Brown, zar ne?-rekla sam, smiješeći se.
-Kako znaš?-zaprepašteno je rekla.
-O, znaš ja štošta…no, nemojmo o Lujizi…-prekinula sam se. Lara Shinoda nam se pridružila. Bila je bljeđa od smrti.
-A što tebe muči?-rekla je Amanda.
-Ovaj, Anna…-rekla je Lara-Imamo ozbiljnih problema.
-Da?-posprdno sam rekla-Koliko ozbiljnih?
-Problema sa maskama, Larama i prijateljicama.
Sada ju definitivno nisam skužila. Pozdravila sam Amandu(koja je na petoj godini) i otišla s Larom na Stare magijske jezike.
-Jesi skužila da je dosta novih učenika došlo?-rekla mi je čim smo sjele u zadnju klupu u učionici.
-Da…Amanda Harrison…
-I upoznala sam Amber Scott…-rekla je-Mislim da ju nisi vidjela, ali moraš ju upoznati. Ona je došla iz Rosewilda, s juga Engleske. Na našoj je godini. A Amanda…
-Iz Rosewhitea.-rekla sam. Ona me začuđeno pogledala.
-Vidi, moram ti nešto reći…-prekinula je šutnju-Dumbledor mi je rekao za onog tipa s maskom…
-Fantoma.-ispravih je, dok je profesorica Figg šetala gore-dolje pred pločom i nešto mljela.
-Ma da…vidi, ja znam tko je on…
-Molim?-rekla sam u nevjerici, malo glasnije nego što sam namjeravala. Drugi su se učenici okrenuli prema nama, a ja sam se zacrvenila.
-Da. Fantom je brat moje prijateljice iz Hogwartsa koja je pobjegla jer se Voldemort vratio…
* * *
U trenutku kada sam saznala da Fantom ima sestru, ništa više nije isto. U mojim maštarijama bio je to neki tajanstveni tip za kojeg nitko nikada nije čuo…no ovo je bilo previše…
-Jesi li sigurna?
-100%!-iznervirano je rekla Lara.
-A kako se zove ta tvoja prijateljica?-pitala sam znatiželjno.
-Drusilla. Drusilla Bennington.
-Što?-uzviknula sam. Učinilo mi se da su se svi crni magovi urotili protiv mene…
P.S. Vjerojatno ne kužite skoro pa ništa…sve će vam biti jasnije ako pročitate sljedećih par postova…pozzz…
IZ IDUĆEG POSTA:
-Ah…-rekla je žalosno-Mislila sam da će biti fora. Priča se…-rekla je povjerljivo-da je taj profesor Lupin vukodlak.
-Molim?-rekla je Amanda s nevjericom. Mene je nešto steglo u grlo-išla s Remusom u školu…i znala sam da je to istina.
-Ma to nije istina.-rekla sam-Vidjela sam tipa prošlo ljeto; to nije istina…a tko je to rekao?
-Lara Shinoda.-zapjevušila je Amber.
P.S.Oprostite mi što se nisam javljala tako dugo, ali obećajem da ću češće pisati postove, i otvorila sam još jedan HPFF, upravo ovaj,na njemu idem u Hogwarts i prvi post je već napisan, pa komentirajte...
Bila sam toliko preplašena otkrićem da sam se na mrtvo zaljubila u čovjeka kojeg ne poznajem. Nisam bila u stanju jesti, spavati…samo vidim tu pojavu u tami što se tako zavodljivo smiješi…i poludim!!!
A onda mi se smilovao. Niti najmanje nisam očekivala da bi mi Fantom poslao pismo!
Pismo koje je donijela neobična crna sova, za koje je bila dodana crvena ruža…ajme…divno!
˝Draga Anna!
Nisam očekivao da će me se toliko dojmiti susret s tobom. Volio bih se naći s tobom. Još večeras. U vrtu iza Durmstranga. Čekat ću te i znam da ćeš doći.
F.˝
Nisam mogla odoljeti…baš kao da je znao da ću dođi. U deset minuta prije ponoći navukla sam ogrtač na sebe i izašla iz spavaonice(provjerila sam, svi su spavali). Vrt je bio posve tih, prepun crvenih i žutih ruža…osjećala sam užasnu nestrpljivost sve dok mi netko nije prišao s leđa i tiho rekao:
-Pakao nije mjesto, to je stanje uma i tijela. Pakao je opsesija…s glasom, licem…s imenom…
-Ti…-šapnula sam i okrenula se. Zapravo, bio je lijep. Barem ona polovina lica koju nije skrivala maska. Divne crne oči, osmijeh…uf…
-Ti si taj pakao.-dodala sam. Uhvatio me za ruku, stavljajući svoj dlan na moj:
-Dakle, znao sam, nisi mogla odoljeti i ne vidjeti Fantoma.
-Ne.-odgovorila sam iskreno, izvukavši ruku iz toplog i blagog stiska-Zanima me tko si.
-O,-nasmiješio mi se-ubrzo ćeš saznati…a sada dođi. Idemo izvan granica škole.
-Zašto?-uplašila sam se načas. Što ako otme i mene?
-Samo u malu šetnju.-rekao je.
Iskreno, bila mi je jako ugodna ta šetnja. Uglavnom smo razgovarali o meni i Lari, no Fantomove osobnosti i prava imena nisam se usudila pitati. Na kraju smo odlučili-da ćemo se i sutra vidjeti u isto vrijeme.
Kada sam se vratila u spavaonicu već je prošlo pola dva. Lara me dočekala u naslonjaču u društvenoj prostoriji:
-Gdje si bila? Ajme, kako sam se zabrinula za tebe…
-Ma ok sam. Izašla sam van, trebalo mi je zraka. Brinem se zbog Lare.
Lara me samo sumnjičavo pogledala(je li tada nešto vidjela u mojim očima, ne znam) i otišle smo na spavanje. Svi su već spavali-zadnjih dana smo svi krepani…
* * *
-Ej…-Viktor me napao za doručkom-Ideš u subotu gledati dvoboj? Mislim, mi se ne natječemo, ali…ipak je to Dualetski klub…
-Ma, Viktore, ne da mi se.-rekla sam, pokušavajući ga se otarasiti. Odjednom mi je bio tako dosadan.
-Ovaj, ok.-zbunjeno je rekao. Jadničak. Jadnik. Budala. Glupan! Kako ne kužiš da te ne mogu smisliti, a?!!!
Cijeli dan provela sam učeći. Za čudo, imala sam fantastičnu koncentraciju i pamćenje, čak sam uspješno izvela par kletvi koje smo učili. Rosa je bila tmurna(što je značilo da još nije otkrila gdje je Lara). Ja sam se kajala što sam joj spomenula Fantoma…a kada sam se sjetila njega, sjetila sam se da imamo sastanak. I svi problemi su nestali…
* * *
Deset do ponoći. Uzela sam ogrtač. Pomirisala crvenu ružu koju mi je sinoć dao. Opojan, divan miris.
Izašla iz dvorca. Iza ugla…vrt. Stajao je i gledao u mjesečinu, koja mu je obasjavala lice i masku…opet sam se otopila od dragosti.
-Hej…-rekla sam.
-Drago mi je da si stigla.-poljubio mi je ruku. Osjetila sam da crvenim, no nimalo me nije bilo sram zbog toga.
Šetnja. Još jedna crvena ruža.
-Dakle, sutra, isto mjesto, isto vrijeme…zar ne?-rekao je.
-Oh, da…-rekla sam zatečeno. Htjela sam još biti s njim…dugo.
A onda se to dogodilo. To…to…to divno…jednostavno se dogodio. Dugi, romantični, blaženi poljubac.
Činilo se da su dani prošli kada mu konačno nisam rekla:
-Čuj…volim te.
U tom trenutku u obližnjem grmu nešto se pomaknulo. Iz grma je izašla visoka prilika. Naježila sam se i vrisnula.
-O, ne…-dahnula sam.
Bio je to Viktor Krum. Glavom, bradom i čarobnim štapićem koji je držao uperenu u Fantoma. Mojeg Fantoma, kojeg sam voljela…
IZ IDUĆEG POSTA:
Nisam mogla vjerovati.
-Lujiza?-djevojka se okrenula prema meni.
-Molim? Oprosti, nešto si rekla?-cura je očigledno bila zbunjena.
Tada sam shvatila-bila sam glupa, tako glupa! To nije bila Lujiza! Bila je to njezina kći koja joj je trebala oduzeti moći!
P.S. Svakako odite na Institut Durmstrang i komentirajte Amandin post...i tko želi može nam se priključiti u pisanju priče...pozzz...
Dani su prolazili sporo, odviše otegnuto. Jedva sam čekala praznike…no još dva mjeseca morala sam čamiti među tamnim i hladnim zidinama Instituta.
Ministarstvo je tražilo Laru. Rosa također. No mene je u oči ubijalo par činjenica:
1.Fantom mi se obratio na engleskom, no imao je francuski naglasak.
2.Lara Moor jednom mi je jednom prilikom rekla kako je do svoje desete godine živjela u Francuskoj.
Ok, možda se previše stvari podudaralo. Možda je to neobična slučajnost. No ako sam nešto naučila, onda je to da u ovom svijetu slučajnosti nema.
No Lara Moor nije pustila da otkrijem tajnu gdje je bila. Vratila se, u noći, probudila me i šapnula:
-Ajde, moram se požuriti, čeka me…
-Tko?-trgnula sam se-Fantom? Zar…
-Anna, meni je dobro s njim. Ja…ću prekinuti sa svojim školovanjem.
-Molim?-uhvatila sam ju za ruku-Kako misliš…prekinuti? Lara, pola svijeta te traži, a ti…
-Ja ga volim…
Zašutila sam-više nije bilo isprika, argumenata-riječi. Kako se usprotiviti nečemu kao što je ljubav? Pa i sama sam znala što se dogodilo između Viktora i mene.
Zajedno smo, sretni smo. Ne želimo se odvojiti…a kako bih onda mogla odvojiti moju prijateljicu od nekoga koga voli?
-Ali tko je on?-napokon sam rekla.
-To ti ne mogu reći. Ne znam niti sama…
-Zar pred tobom nosi masku?
-Da…vidi, on ju ne želi skinuti i to je to. Ali ja, u stvari znam kako se zove, poznajem ga od prije…
-Čekaj, od onda kada si živjela u Francuskoj?
-Da. I Maria Rosa…i ona ga poznaje. I zato da ni slučajno nisi spomenula…-prekinula se, vidjevši očitu nelagodu na mojem licu-Rekla si joj?
-Cijeli, ovaj, Red feniksa zna da nosi masku…
-Anna!
U krevetu kraj mene Lara Shinoda počela se vrtjeti. Sunce se već počelo nadzirati iznad planina koje su okruživale školu.
-Bolje da odeš.-rekla sam joj-Ako možeš, napiši mi pismo.
-Ali on mi ne da se koristim njegovom sovom, jer bi moglo biti opasno…
-Dobro.-ustala sam-Evo ti moja sova-pogladila sam Selenu, koja me prodorno gledala.
Lara ju je primila na ruku i izašla kroz prozor, spustivši se niz bršljan koji je vodio do crnog tla u kojem sam mogla nazrijeti pojavu s bijelom maskom. Znala sam da je to fantom. Gledao me u lice pogledom od kojeg sam se stresla. Imao je nešto u pogledu, nešto očaravajuće i privlačno. U tom trenutku shvaćala sam Laru. Osjetila sam da pod maskom mora biti netko divan, osjećala sam da ga moram vidjeti bez maske. Bijela maska odbijala se od tame koja ju je okruživala, no svjetla je bilo dovoljno da vidim kako se pod maskom izvio osmijeh…ajme…Viktore, dobio si otkaz, pomislila sam…
-Što to radiš?-netko me povukao s leđa. Lara Shinoda probudila se.
-Ma gledam nebo.-rekla sam, s krivnjom u glasu-I mislim na našu otetu prijateljicu.
Dok sam izgovarala posljednje riječi pogledala sam kroz prozor. Više ih nije bilo…jesu li bili san ili java-niti sama nisam znala.
Ali, moralo je biti istina. I kako rekoh u naslovu, znam zašto ˝oteta˝ Lara ne želi natrag…ima jedan jako dobar razlog.
A otkada sam ja vidjela divnu masku bijele boje u tami, Viktor me stalno zapitkuje što mi je. Kaže, više nisam ista prema njemu. Ja se osjećam čudno-mučnina u želucu, kao neka mržnja prema Lari(sretna je s Fantom, nije fer!), sanjarim, i u snu mislim na njega.
Ako je to ljubav, tako jaku ljubav nisam doživjela. Takvu ljubav nisam osjećala prema Viktoru…ah, što mi je, Bože dragi?
IZ IDUĆEG POSTA:
Nisam bila u stanju jesti, spavati…samo vidim tu pojavu u tami što se tako zavodljivo smiješi…i poludim!!!
A onda mi se smilovao. Niti najmanje nisam očekivala da bi mi Fantom poslao pismo!
Studeni je došao rekordnom brzinom. Osjećala sam se sve čudnije jer od Toma nije dolazilo nikakvog znaka.
S druge strane, Dumbledor i Red feniksa postavili su sigurnu obranu od Toma. Umjesto Blackwooda, koji je osuđen na sedam godina u Azkabanu, Kletve i protukletve predavati je počela Maria Rosa DeFormelle, inače Francuskinja, super osoba, simpatična i dosta neobična kao nastavnica(ne dere se na nas nego kada ju netko naljuti baci urok na njega-jako praktično).
Prvi sat s njom imali smo vani, dok je kiša pljuštila kao luda. Rekla je da se naviknemo na nastavu vani, jer će nam svjež zrak pomoći za bolju koncentraciju. Ha-ha-ha…
Inače, Viktor i ja u sasvim smo sretnoj vezi. Osim što 90% cura na školi doslovce ne priča sa mnom jer hodam s njim, sve ostalo je ok.
Onda dalje…jučer ujutro nakon što sam se probudila, užasnuto sam shvatila da je cijela spavaonica puna crnih ljiljana! Užas! Počela sam vrištati, misleći da sanjam. Tko je to učinio?
U spavaonicu je tada ušla Rosa. Rekla je da je čula priče o ljiljanima u spavaonici od Jelene.
No što je još gore, jedino sam ja shvatila što se događa. I morala sam to reći Larama.
-Ljiljani.-počela sam-Engleski rečeno lily. Mislim da smo sve tri čule za jednu Lily.
-Potter.-rekle su-Harryevu mamu.
-Da. Pa…crna boja…obično označava smrt, žalost za pokojnicima i slično.-nastavila sam.
-Tom.-rekla je Lara Shinoda-Konačno. Pomislila sam…samo na čas, da te ostavio na miru.
-Netko će umrijeti.-šapnula sam prestrašeno-Ubit će nekoga. Sigurna sam…ali to opet neću biti ja. Jer…
-Se natječete.-rekla je Moorica, dok smo pogledima pratile Rosu koja je živahno objašnjavala gradivo.
-Rosa?-pitala sam ih, u stvari više sebe.
Nisu mi znale odgovoriti. No odgovor je stigao navečer. U najgorem mogućem obliku.
Nakon večera primijetila sam da Lare Moor nema. Krenula sam u potragu(a na pamet mi uopće nije palo da pitam Rosu za pomoć).
Kada sam otišla pred staklenik, začula sam neobičnu buku iznutra.
Ono što me dočekalo unutra nije bilo niti malo lijepo. Osjetila sam dotad najveći strah što sam ga ikada doživjela. Lara je ležala na zemlji. Blijeda poput smrti. Kao mrtva. Trgnuli su me koraci. Okrenuvši se, shvatila sam koga je Tom namjeravao ubiti.
U crno uvučena pojava, s maskom na licu, cerekala je, gledajući me tamnim očima.
-Tko si ti?
-Tom ti šalje poruku. Kaže: odsada se čuvaj…fantoma.
-Što?-potpuno sam zaboravila na Laru. Kakav fantom?
-Čuvaj me se.-rekao je-Čuvaj se svake sjene, lica, riječi, pokreta, svega. Jer nikada nećeš znati jesam li to ja.
-Ali…Tom ne bi dopustio…-rekla sam, opet gledajući Laru.
-Toma više nije briga. Ja sam sada tu umjesto njega…Anna. Ja znam tvoje pravo ime…ja znam sve o tebi. Ja znam…i zato pazi…kada dođem, bit ćeš u mojem vlasništvu, a nećeš biti spremna boriti se…
* * *
Bijesna i blijeda sjedila sam u tetkinom kabinetu. Ukratko sam joj ispričala što se dogodilo. A se to da je navodni fantom kojeg je navodno poslao Tom oteo Laru! A ja jednostavno ništa nisam poduzela da ju spasim!
-I što sad?-pitala sam tetku-Kako ćemo je pronaći?
-Iskreno, ne znam. No…mislim da ću morati otići u Azkaban pitati Blackwooda znali što o kakvom fantomu koji radi za Voldemorta…
-Ali ne shvaćaš! On je rekao da Voldemorta nije briga! Što ako ju ubije?
Tetka me uzaludno pokušava smiriti. Zažalila sam dan kada sam upoznala Toma.
IZ IDUĆEG POSTA:
-Ajde, moram se požuriti, čeka me…
-Tko?-trgnula sam se-Fantom? Zar…
-Anna, meni je dobro s njim. Ja…ću prekinuti sa svojim školovanjem.
-Molim?-uhvatila sam ju za ruku-Kako misliš…prekinuti? Lara, pola svijeta te traži, a ti…
Ovaj post nastao je zahvaljujući Drusilli B. koja me inspirirala da napišem ovaj post…i dakako moram zahvaliti Fantomu iz pariške Opere čiji me lik zaintrigirao pa ga ubacujem u priču.
