Dani su prolazili sporo, odviše otegnuto. Jedva sam čekala praznike…no još dva mjeseca morala sam čamiti među tamnim i hladnim zidinama Instituta.
Ministarstvo je tražilo Laru. Rosa također. No mene je u oči ubijalo par činjenica:
1.Fantom mi se obratio na engleskom, no imao je francuski naglasak.
2.Lara Moor jednom mi je jednom prilikom rekla kako je do svoje desete godine živjela u Francuskoj.
Ok, možda se previše stvari podudaralo. Možda je to neobična slučajnost. No ako sam nešto naučila, onda je to da u ovom svijetu slučajnosti nema.
No Lara Moor nije pustila da otkrijem tajnu gdje je bila. Vratila se, u noći, probudila me i šapnula:
-Ajde, moram se požuriti, čeka me…
-Tko?-trgnula sam se-Fantom? Zar…
-Anna, meni je dobro s njim. Ja…ću prekinuti sa svojim školovanjem.
-Molim?-uhvatila sam ju za ruku-Kako misliš…prekinuti? Lara, pola svijeta te traži, a ti…
-Ja ga volim…
Zašutila sam-više nije bilo isprika, argumenata-riječi. Kako se usprotiviti nečemu kao što je ljubav? Pa i sama sam znala što se dogodilo između Viktora i mene.
Zajedno smo, sretni smo. Ne želimo se odvojiti…a kako bih onda mogla odvojiti moju prijateljicu od nekoga koga voli?
-Ali tko je on?-napokon sam rekla.
-To ti ne mogu reći. Ne znam niti sama…
-Zar pred tobom nosi masku?
-Da…vidi, on ju ne želi skinuti i to je to. Ali ja, u stvari znam kako se zove, poznajem ga od prije…
-Čekaj, od onda kada si živjela u Francuskoj?
-Da. I Maria Rosa…i ona ga poznaje. I zato da ni slučajno nisi spomenula…-prekinula se, vidjevši očitu nelagodu na mojem licu-Rekla si joj?
-Cijeli, ovaj, Red feniksa zna da nosi masku…
-Anna!
U krevetu kraj mene Lara Shinoda počela se vrtjeti. Sunce se već počelo nadzirati iznad planina koje su okruživale školu.
-Bolje da odeš.-rekla sam joj-Ako možeš, napiši mi pismo.
-Ali on mi ne da se koristim njegovom sovom, jer bi moglo biti opasno…
-Dobro.-ustala sam-Evo ti moja sova-pogladila sam Selenu, koja me prodorno gledala.
Lara ju je primila na ruku i izašla kroz prozor, spustivši se niz bršljan koji je vodio do crnog tla u kojem sam mogla nazrijeti pojavu s bijelom maskom. Znala sam da je to fantom. Gledao me u lice pogledom od kojeg sam se stresla. Imao je nešto u pogledu, nešto očaravajuće i privlačno. U tom trenutku shvaćala sam Laru. Osjetila sam da pod maskom mora biti netko divan, osjećala sam da ga moram vidjeti bez maske. Bijela maska odbijala se od tame koja ju je okruživala, no svjetla je bilo dovoljno da vidim kako se pod maskom izvio osmijeh…ajme…Viktore, dobio si otkaz, pomislila sam…
-Što to radiš?-netko me povukao s leđa. Lara Shinoda probudila se.
-Ma gledam nebo.-rekla sam, s krivnjom u glasu-I mislim na našu otetu prijateljicu.
Dok sam izgovarala posljednje riječi pogledala sam kroz prozor. Više ih nije bilo…jesu li bili san ili java-niti sama nisam znala.
Ali, moralo je biti istina. I kako rekoh u naslovu, znam zašto ˝oteta˝ Lara ne želi natrag…ima jedan jako dobar razlog.
A otkada sam ja vidjela divnu masku bijele boje u tami, Viktor me stalno zapitkuje što mi je. Kaže, više nisam ista prema njemu. Ja se osjećam čudno-mučnina u želucu, kao neka mržnja prema Lari(sretna je s Fantom, nije fer!), sanjarim, i u snu mislim na njega.
Ako je to ljubav, tako jaku ljubav nisam doživjela. Takvu ljubav nisam osjećala prema Viktoru…ah, što mi je, Bože dragi?
IZ IDUĆEG POSTA:
Nisam bila u stanju jesti, spavati…samo vidim tu pojavu u tami što se tako zavodljivo smiješi…i poludim!!!
A onda mi se smilovao. Niti najmanje nisam očekivala da bi mi Fantom poslao pismo!
Post je objavljen 05.11.2006. u 14:53 sati.