Sirius je opet opsovao. Vilenjak se ružno nacerio i okrenuo se kako bi izašao iz sobe.
-Kreacher!!!-bijesno je uzviknuo Sirius.-Mislim da je bilo dosta! Odlazi na tavan i da se nisi pomaknuo odatle dok te nisam zvao…jasno?!!!
Kreacher se zacerekao, naklonio se i nestao. Sirius je opet opsovao.
-Ne mogu vjerovati…prekršio je moju zapovijed. Rekao sam mu…da ne ulazi.
Lara je uzdahnula, pomalo uvrijeđeno.
-Moramo paziti na njega.-javila sam se-Ako ikome kaže…-nisam dovršila rečenicu jer su oboje znali što bi se dogodilo.
-Zna li Dumbledor?-pitala sam, nakon kraće šutnje. Lara je klimnula glavom, a Sirius je ozlojađeno pogladio hipogrifa Kljunoslava.
-Onda će ti on pomoći.-zaključila sam.-Sigurna sam…samo treba doći do njega.
Sirius se posprdno nasmijao:
-Lako je reći! Nitko iz Reda ne zna gdje je on. No čini mi se da će doći večeras.
-Zar ćemo imati još jedan sastanak?
-Čini se.-Siriusa nisam vidjela u gorem izdanju, a imajte na umu da sam vidjela i leš Cedrica Diggorya koji je izgledao življe nego Sirius sada.
-Ne shvaćam te.-rekla sam mu-Zašto si toliko protiv Dumbledor…
Nisam stigla dovršiti rečenicu. Iz prizemlja se začula zaglušujuća buka.
-Opet.-pobjesnio je Black.-A rekao sam im sto puta da ne zvone.
Svo troje spustili smo se niz stepenice. Na prizemlje su već došli Harry, Ronald i Hermiona. Blizanci Weasley još su bili na katu no do prizemlja se s kata spuštala tanka uzica boje mesa za koju su mi rekli da su produžne uši kojima prisluškuju članove Reda. Uhvatila sam jednu uzicu u ruku i naglo je povukla, zadovoljno slušajući jedno Au! s kata.
Portret starice još se uvijek derao, vrijeđajući sve oko sebe. Sirius je konačno sliku pokrio zastorom i rekao pridošlicama:
-Što se događa? Zar niste trebali doći na večer?
Najmlađa članica skupine, kričavo ružičaste kose, odgovorila je:
-Dumbledor je rekao da dolazi…zbog neke Lara Shinode…
Iza mene začuo se blagi uzdah. Nisam se ni trebala okretati kako bih provjerila tko je to; bila je to Lara.
Gospođa Weasley izašla je iz kuhinje i pomalo hladno pozdravila nazočne, zadržavajući pogled na otrcanom čarobnjaku koji je iza sebe vukao hrpu kotlića.
-Mundunguse!!!-bijesno je uzviknula-Što ti misliš? TAKO NESPOSOBNOG I OTRCANOG ČAROBNJAKA U ŽIVOTU NISAM VIDJELA…NEODGOVORAN…UKRADENE KOTLIĆE VUČEŠ U KUĆU…NESREĆO JEDNA…
Dalje nismo mogli čuti litanije gospođe Weasley. Njezin glas izgubio se pod vriskom starice s portreta.
-Čekaj malo…-šapnula sam Siriusu dok smo navlačili zastor slike-Tko je ta starica?
-Ovaj, nitko ti nije rekao?-pitao me. Zavrtila sam glavom.
-To…je moja majka.-hladno je odgovorio.
-Molim?!
-Ha-ha…
-Čekaj, tebi je to smiješno, Siriuse? Zašto se toliko dreči?
-Ujak ti nije rekao?
-Rekao što?
-Pa…moj je brat bio smrtonoša. A roditelji su mi podržavali Voldemorta.
-Je l´ ti to mene zezaš?!!!-uzviknula sam u nevjerici.-Kako je moguće da…
-Da ja nisam jedan od smrtonoša? Čuj, odrastao sam s Jamesom Potterom. Obojica smo mrzili smrtonoše. A Hogwarts je u naše vrijeme vrvio Slytherinima koji su štovali Voldemorta.
-Čekaj…zar Voldemort nije bio u Slytherinima?
-Tako je…on…pa, on prezire sve koji nisu čistokrvni.
-A….-sada sa konačno zbrojila dva i dva.-Pa kako je moguće da još uvijek nisi…ovaj, mrtav?
Sirius se nasmiješio.
-Vidiš…Voldemort ne zna gdje sam…a ja im i ovako nisam velika opasnost…
-S obzirom da bježiš od Ministarstva.-klimnula sam. U tom trenutku prekinuo nas je crnokosi čarobnjak prepredena izraza lica.
-Vidi, vidi…-siknuo je.
-Snape.-promrsio je Sirius. Prepoznala sam Snape, nastavnika Čarobnih napitaka u Hogwartsu. No osim što sam ga po tome prepoznala, u ušima mi je počela odzvanjati ujakova rečenica prije njegova bijega:
-Bježi što dalje možeš od Snape. Dumbledor misli da je na strani dobra-ali poslušaj me-vara se! Snape je vjeran Gospodaru Tame!
Iznenada me oblio nevjerojatan val mržnje prema tom čovjeku. Ruke su mi neviđeno počele drhtati. Snape je to primijetio i brzo dodao:
-Sastanak uskoro počinje…-i otišao. Smeće jedno!
Sirius mi je pokroviteljski kimnuo i oboje smo se zaputili u kuhinju. Gospođa Weasley pobrinula se da nitko osim članova Reda ne čuje što nam Dumbledor mora reći.
* * *
Dumbledor je sjeo na čelo stola u Siriusovoj kuhinji.
-Čemu ovo?-javila sam se.
Dumbledor se nasmiješio i rekao:
-Sve u svoje vrijeme. Dakle…radi se upravo o vama, Anna.
Shvatila sam da svi nazočni bulje u mene što mi je užasno zasmetalo.
-I?
-U izravnoj ste opasnosti, barem dok ste u Institutu.
-Kako mislite…
-Anna…nova ravnateljica Durmstranga. Sumnjam da je…smrtonoša.
-Molim?! Moja teta? Neee…
Tada se javio Snape:
-Moguće je.-zabuljio se u mene onim užasnim pogledom.-Možda prije nije bila smrtonoša. Možda ju je Gospodar Tame sada uspio pridobiti.
-Optužujete ju bez i jednog dokaza?-bijesno sam pogledala u Snapea koji se nasmiješio. Ako se to može nazvati osmijeh.
-Moguće je…-rekao je-Zato je bolje da nam kažete gdje je vaš ujak pa da ga obavijestimo…
-Ma da koga obavijestiš Snape? Voldemorta?!!!-svi prisutni za stolom lecnuli su se i pogledali me.
-Anna, to je opasna optužba…-počeo je čarobnjak za kojeg mislim da se zove Remus Lupin.
-Samo da znate…-siknula sam, pogledavši Dumbledora-Ja više vjerujem svojem ujaku nego vama…kao prvo…vi niste bili smrtonoša…on jest. Vidio je mnoge…rekao imena. Gotovo da ga nisu pustili na slobodu zbog vas!!! Vi…vi ste branili to smeđe…taj miješani izrod…taj mješanac ne zaslužuje živjeti!!! Snape je vjeran Voldemortu!
Dumbledor je očito bio bijesan.
-Anna…ova optužba…
Snape ga je prekinuo:
-Tko jednom postane smrtonoša…to je stalno. Dakle, vaš ujak…
-Doista?-lažno sam se nasmiješila; Snape je upravo dao argument više da pomislim da je on još uvijek smrtonoša-Kako Voldemort, Snape…nadam se da se priviknuo na novo tijelo. Neće ga još dugo imati. A uzalud me možete pitati lokaciju Durmstranga. To vam nitko ne će reći. Nećete znati gdje ću umrijeti…-nasmijala sam se, ustala i izašla iz kuhinje zalupivši vratima. Iza mene začula se svađa i Dumbledorovi uzvici. Zadovoljno sam se nasmiješila.
* * *
Hermiona se mrštila.
-Sigurna si da je rekao…
-Da! Tko jednom postane smrtonoša to je stalno. To je rekao…izrod prljavi.
-Ne zovi ga tako…na našoj je strani.-rekla je. Ronald je puhnuo, vrteći glavom.
-Upravo je iznio optužbu protiv sebe!-rekao je Harry-Zar ne shvaćaš? On želi izdati Anninog ujaka Voldemortu.
-Harry, molim te da ne izgovaraš to ime. Možda je sve to bila samo…gluma.
-Ma daj!-viknula sam i spustila se na prizemlje provjeriti je li sastanak gotov. Iz kuhinje su upravo počeli izlaziti članovi Reda. Prišla sam Snape(nitko me nije niti zamijetio), uhvatila ga za lijevu ruku i podigla mu rukav, gledajući u tamni znamen koji se crnio.
-Pazi me se…Cmizdruse…znam te bolje nego što ti misliš…kako tvoja kraljevska strana?
On me uplašeno pogledao, spustio rukav im izašao. Osjetila sam kako me netko gura u ostavu. Bio je to Sirius.
-Dumbledor ti poručuje da budeš na oprezu i da se redovito javljaš…također javi ako Rogova ode iz Instituta.
Kimnula sam, ništa ne rekavši i otišla u kuhinju gdje je sjedio Lupin. Pogledao me i rekao:
-Otkud poznaš Snapea?
-Zašto?
-Moody je čuo što si mu rekla.
-Onaj kreten?
-Ne zovi ga tako…i ne mijenjaj temu. Odakle znaš da su ga zvali Cmizdrus.
-To te se ne tiče.
-Išao sam s njima u školu.
-Onda si budala jer vjeruješ Dumbledorovoj procijeni!
-Dumbledor ponekad griješi. Ne znam zašto vjeruje Severusu, ali sigurno ima dobar razlog.
-Kako kažeš.
-Anna, molim te…nemoj ništa reći Harryju… ni Lari.
-Što Lara ima s tim?
-Ma ništa…
Ustao se i otišao. Ostavio me zbunjenu i punu pitanja. Zašto je Dumbledor vjerovao Snapeu? Sve u meni govorilo je samo jedno: Dumbledor se prevario. Voldemort to zna. To može značiti samo jedno: kraj je blizu…
Post je objavljen 13.08.2006. u 10:58 sati.