Probudila sam se oko četiri ujutro. Ne mogu spavati, živci su mi otišli k vragu od onog posjeta mojim bivšim roditeljima i bivšem ujaku.
Na moje zaprepaštenja u ta četiri sata ujutro netko mi je pokucao na vrata kuće. Bila je to Jelena, Jelena Volonska-frendica iz spavaonice koja sa mnom stalno sjedi u klupi pod nastavom.
Rekla je da će doći tek oko podne, ali je nešto iskrsnulo.
Naime, njezin brat Ivan tajanstveno je nestao, a sumnja se da je, vjerovali ili ne, postao smrtonoša! To može značiti da su SVE glasine istinite i da je Voldemort vratio!
Jelena je bila u totalnom bedu, samo je spominjala kako joj se nešto ne da, ali nisam razumjela što!
I onda, nakon ručka, dogodilo se još nešto.
Baš sam zamahom štapića spremala suđe i ostale gluposti kada se oglasilo zvono na vratima. Nije mi bilo do primanja gostiju, ali kada je Jelena mi je doviknula da otvorim vrata. Nije mi se dalo, ali ipak, moja kuća-moram…lijeno sam otvorila vrata…
-Što Vi radite tu?!-zablenula sam se u Albusa Dumbledora i madam Anastasiju Rog. Bila sam u šoku na kvadrat. Što su njih dvoje radili tu. Stajali smo pred vratima dobru minutu i samo buljili u ono drugo kada je Dumbledor rekao:
-Mislim da biste nam trebali ponuditi ulazak u kuću. Moramo ozbiljno i što prije razgovarati.
Nisam mogla naći niti jedan razlog zašto bi ih zadržala vani…čak ni moju tetku koja me gledala i previše prijateljski.
-Ovaj…hoćete nešto popiti…-rekla sam zbunjeno. Oboje su odmahnuli glavama. Sjeli smo u naslonjače, a onda je Dumbledor progovorio:
-Znam da ste bili na sjeveru i da ste vidjeli roditelje.
Ja sam zavrtjela glavom, a on me upitno pogledao.
-Ne, Dumbledore. Ja nisam vidjela svoje roditelje. Ja sam vidjela duhove bivših smrtonoša. I jednog živog i odbjeglog smrtonošu. Ništa više.
Madam Rog blijedo se osmiješila. Meni se dignuo želudac od tog glupog osmijeha.
-Anna, morate sada shvatiti ovo što ću vam reći. Roditelji i ujak su vam bili smrtonoše. Ujak vam zna da će ga Voldemort naći. On mi je to rekao. On poznaje Lorda Voldemorta. No nije samo on u opasnosti. I vi ste. Kao i vaša tetka. Možda niste znali, no madam Rog ostala je bez supruga zahvaljujući Voldemortu.
Zašutio je, a ja…pa ja sam se glupavo nasmiješila. Pazite ovo; roditelje mi je ubio Voldemort. Tetka također. A sada će i ujaka, možda i mene i moju tetku. Ma super.
-Znači-klimnula sam-ja sam u opasanosti.
-Voldemort će vam ponuditi da mu se pridružite.-rekao je-Na vama je izbor.
Hm…postati smrtonoša ili umrijeti? Nijedno, da me se pita.
-Ovo je glupo.-rekla sam im-Umrijet ću prije ili kasnije. Svejedno je. Sada, za pet minuta ili za pedeset godina. Umrijet ću.
Dumbledor je potvrdno kimnuo, a tetka je rekla:
-U potpunom si pravu. No postoji ogromna razlika. Možeš umrijeti sada i ne poduzeti ništa. Možeš umrijeti kasnije, ali barem ćeš tada učiniti nešto dobro za čarobnjački svijet.
-A kako vi znate da ću ja nešto učiniti za čarobnjački svijet?-raspalila sam se. Ne će meni ta kozetina određivati što ću ja raditi!
-Jer vam je u krvi da se osvetiti.-kratko je objasnio Dumbledor.
I znate, znala sam da ima potpuno pravo. Razgovarali smo još par minuta, a onda su otišli. Prije odlaska Dumbledor je naglasio da nikome ne spominjem ujakovo prebivalište niti išta u vezi prošlosti moje obitelji-neka se držim stare priče.
Iskreno, mislim da su oboje imali pravo. Ne znam koga bi baš zanimala mračna prošlost osim…pa znam da bi zanimala Ritu Skeeter. No ona sada spada u mračnu prošlost.
Sada idem iz početka kao nova osoba.
Ovim događajem završava prvi dio moga dnevnika. Gdje se rađa nova ja. Ono što će se dogoditi sa mnom je tajna i niti proricanje budućnosti ne će mi pomoći riješiti tu tajnu-svatko si sam određuje sudbinu…
Post je objavljen 07.08.2006. u 20:14 sati.