|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
in love with fairies..
Memories consume
Like opening the wound
I'm picking me apart again
You all assume
I'm safer in my room
Unless I try to start again
I don't want to be the one
Who battles always choose
Cuz inside I realize
That I'm the one confused
On top of the world you get nothing done
Talk is cold and burns like the sun
Can't you see these skies are breaking?
Cos on top of the world is where I'm from
Your lack of class is where I was
Keeping quiet playing dumb
Can't you see these skies are breaking?
Cos the back of the class is where I'm from
...braco...
...dubo...
...patrisha...
...mely...
...hp nerds obavezno pogledati.. teorije za 7.dio, OČI, ČAS-ovi :)
potter, weasley i grangerica postali dark.. cool :) mozda budu death eatersi (shmrtonose) u sedmom djelu...lol.. not going to happen.......
.::dreams::.
Oh my life is changing everyday
Every possible way
Though my dreams, it’s never quite as it seems
Never quite as it seems
I know I felt like this before
But now I’m feeling it even more
Because it came from you
Then I open up and see
The person fumbling here is me
A different way to be
I want more, impossible to ignore
Impossible to ignore
They’ll come true, impossible not to do
Impossible not to do
Now I tell you openly
You have my heart so don’t hurt me
For what I couldn’t find
Talk to me amazing mind
So understanding and so kind
You’re everything to me
Oh my life is changing everyday
Every possible way
Though my dreams, it’s never quite as it seems
’cause you’re a dream to me
Dream to me
..:free to decide:..
It's not worth anything,
More than this at all.
I'll live as I choose,
Or I will not live at all.
So return to where you come from,
Return to where you dwell,
Because harassment's not my forte,
But you do it very well.
You must have nothing,
More with your time to do.
There's a war in Russia,
And Sarajevo too.
So to hell with what you're thinking,
And to hell with your narrow mind,
You're so distracted from the real thing,
You should leave your life behind, behind.
my hogwarts side... :)
...
hp nerd and proud of it :)..
"while we live according to race, colour or creed
while we rule by blind madness and pure greed
our lives dictated by tradition, superstition, false religion
through the aeons, and on and on
oh yes we'll keep on tryin'"
Tko ne voli mog psa,
ne može voljeti ni mene.
Ništa na svijetu ne cini
tako sretnim kao sanjarenje.
Budi promjena koju zelis vidjeti..
...remember me...
A PERFECT CIRCLE
..:imagine:..
Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
living for today...
Imagine there's no countries,
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
Imagine all the people
living life in peace...
You may say Im a dreamer,
but Im not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say Im a dreamer,
but Im not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say Im a dreamer,
but Im not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
sailor moon...
obozavala tai crtic dok sam bila mala... jos onda obozavala anime.. obozavam i sad.. al sailor moon je zauvjek jedan dio mog djetinjstva.. zahvaljujuci to crticu valjda i sad znam ono malo njemackog.. memories.. :)
proslo je tjedan dana od zadnjeg posta.. i u tih tjedan dana se nije desilo nish o cemu bi mogla pisati ili se zamisliti.. opet se pretvaram u staru sebe.. mrzim skolu.. mrzim.. posto sam grozna (trol) u planiranju vremena, vise nist ne stignem.. al je zato uvjek prisutan new feeling- onai mali bezobrazni grc u zelucu kad sam navecer u krevetu i shvatim da ni danas nisam nish pipnula za skolu.. luka je danas polagal anatomiju.. jos se nismo culi.. nadam se da je proshel.. zvala bum ga navecer kad se malo naspava.. :)
ne osjecam se dobro.. ne mogu vise uzivati u noci.. mojem omiljenom dobu dana.. ne mogu.. jer se moam dizat u 6.. nemogu gledat zvijezde, mjesec, uzivati u dugim jutrima u pidzami pred TV-om s muslijima pred sobom.. ne mogu.. jer sam u skoli.. i tam prosjedim tih 7 sati i vracam se doma.. umorna, zivcana.. i nist ne radim cjeli dan.. i opet idem spavati u 10, 11...propustam ono najbolje u danu.. >>noc.. kad je oko mene tisina, kad mogu sat vremena buljiti u plamen svijece bez ijedne ruzne misli u glavi.. kad sama tumaram svojim carstvom..
vise ne sanjam.. snovi bez price.. od kad je pocela nastava.. mrzim to.. budim s ljuta, umornija nego prije spavanja i palim radio, slusam vijesti, slusam koje su se nove grozote desile od jucer.. i zasitim se toga.. trebalo bi me bit briga.. al, nekak nije.. svaki dan.. "u bagdadu je jucer oko 2h u noci bombas samoubojica usmrtio 2 plicajaca, a stradala je i grupa djece koja se nasla u blizini, sestero njih, svi mlađi od 10 godina.." brojievi.. i kad napokon pocnem razmislhjati, kad dopustim da informacija dođe do mene, kad me udari stvarnost da su to ljudi. koji su voljeli, mislili, nekad davno bili sretni.. shatim da sam to mogla biti ja.. al ne, pa ja sam posebna, moj zivot vrijedi vise.. to se meni nebi moglo dogoditi..yeah right.. znam da moze, to je logicno.. al nekak jos nisam svjesna toga..
...
ne znam kai da pisem..
ne osjecam se zivo..
svaki dan vrtim isti film..
mrzim skolu..
...
mislila sam da bude mi ovo kraj posta.. i onda me nazval braco.. sav neki tuzan.. ja onakpitala- i? kai je bilo? daiii... a on suti.. kai, nisi valjda pal? on suti i dalje.. ja pizdim polako.. dai, ne zezai me! prosel si, ne? on suti..i napokon veli-... nije mi to lako rec.. i meni se srce spusti u pete.. kai, nisivaljda? upitam ojađeno i tuzno.. - pa usel sam unutra i malo me pitala, malo nisam znal (u tom sam trenu klonula duhom) i onda je na kraju rekla-... (vrijeme je stalo..) kolega, vidim da vi ne znate za vise od-... (kai? kai? kai? bezobrazna babo, zky c tak zlobna i morash rusit sve koji ti budu na putu, starkeljo jedna, niko ti nije kriv kai ti je zivot sranje!!!!) -od 3.. (kai? molim? babo, ti si mi ipak najdraza od svih baba na svijetu!!!!!) molim? kai, PROSEL SI? VOLIM, VOLIM, VOLIM TE!!!
itd... eh..
pa sad sam happy.. opet.. :)
sutra se vraca doma.. mali.. jedva cekam da ga izgrlim.. :)
here I am.. sad malo u boljem raspolozenju.. cetvrtak navecer.. i opet mi je tjedan tak brzo prosel.. i nije se nist desilo.. pozeljno.. svaki dan gledam sve ono kai nemam... kai sam propustila.. kai vise ne mogu nadoknaditi..evo, svira mi creed- lullaby.. fina pjesmica.. e da mi to neko pjevusi svaku vecer krai kreveta..:) vec se polako navikavam na skolu.. dizanje u 6.. skuzila sam- puno se ljudi promijenilo, ozbiljniji smo.. mozda je dvoje - troje ljudi ostalo isto.. i opet se prilagođavam novoj situaciji..
nikad nisam voljela promjene.. sam kai nikad nisam bila svjesna toga.. stavis me na jedno mjesto i tam bum ostala dugo, dok ne proucim svaki kamencic, svakog mrava.. a onda idem dalje.. opet sam se uvukla u duboko razmisljanje, a bas sam krenula s optimizmom da pisem nest veselo, za promjenu.. o cemu veselom da pisem? gledam unatrag i nemogu se niceg sjetit.. mozda jednostavno ne vidim srecu malim stvarima, mozda sam jednostavno prezahtjevna..
...
sjecam se bajki za malu djecu.. i uvjek je bilo onih likova koji su bili nekad zlocesti, al se na kraju ispostavilo da su "u srcu dobri", pitam se zky vise nikog nije briga kai je drugom u srcu.. zky to mene nije briga? previse sam zauzeta samom sobom, svojim "velikim problemima".. vidim ljude iz osnovne.. i vise se ne pozdravljamo.. ne da smo ikad bili neki frendovi, ali ipak.. ne zelim prihvacati "pravila ponasanja za odrasle", al ipak..it`s happening..
...
a bas sam htjela pisat happy post.. :) al.. ja jesam sretna.. svaki dan vidim na tv-u grozne stvari koje su se desile obicnim ljudima.. i onda kuzim kolko moram bit zahvalna, a nisam.. ne kuzim kai imam.. kuzim samo kai nemam.. zapravo, mislim da u zivotu nisam prozivjela neku veliku traumu, and here I am.. zalim se na sve i svasta,.. na svijet, ljude.. bzvz.. mozda se trebam zaljubiti :) hehe, udvoje je sve lakse, ne? vec bi se mogla i pocet sprdat na svoj racun kai se tce tog. mozda sam ja fakat negdje u toj svojoj maloj pametnoj (yea rajt) glavici zakrzljala.. kad bolje promislim>> dok sam bila mala sam se popela uz kinderbet i tresnula na pod... jako.. :) hmmm...
mislim na braceka cesto.. bila bas happy danas dok cula da je polozil socijalnu.. :) jedva cekam da mi se vrati doma, da se jednom posteno posvađamo i da mi na kraju saspe bolnu istinu (koju sam on zna tak ljepo sazeti u jednu okrutnu kratku pecenicu) u lice da mi da opet malo materijala za razmisljanje..:) sad mi vec ponestaje tema...
idem.. baviti se malo svjetskim romantizmom.. pisem sutra.. maa, zapravo, sigurno je ina vec to sve nastrebala.. pa se necu previse trudit.. kai bi ja bez nje nekad :)
heh, kad malo pogledam, cak je i ispal post malo vise happy neg ostali...
vidis dubo da je ostalo jos malo morske radosti u meni.. :)
petak... jedva docekala.. :) koristim priliku dok mojih nema da pisem.. feelin cudno..
malo happy, malo fest tuzna.. iz minute u minutu drugcije.. bila jucer kod ine.. normalan posjet, normalni razgovori.. usputno cavrljanje na vratima na odlasku.. i onda smo se zapricale.. i stvari koje je rekla, koje sam ja rekla.. shvacam da vise nismo djeca.. da sam napravila neke pogreske za koje sam mislila da su zaboravljene.. al ipak, neko ih se ipak sjeca.. neko to pamti.. i pozelim opet vratiti vrijeme.. jer shvacam da je necije misljenje o meni vec formirano.. krivo misljenje.. i da ja ne mogu napraviti nisht da to misljenje promijenim.. bila sam previse naivna, ocekivala sam da ce me ljudi shvatit.. da ih nisam namjerno povrijedila, da sam bila arogantna jednostavno jer nisam znala kak zreagirati u neocekivanoi siuaciji..da ce me neko shvatit.. nasmijat se mojoj zbunjenosti i skuzit zakai sam takva..
al sad kuzim.. kakvu poruku odasiljem ljudima.. opet pricala o tome..s tatom. (fest poucan dan bil jucer) :)... i da su ljudi nekad povrijedjeni, da ocekuju da ja priznam pogresku, al ja ju nisam priznala.. bar ne odmah.. a dok i ako i jesam vec je bilo prekasno, odnos se vec zahladil.. i opet sam ocekivala da ce neko skuzit, odmahnut rukom i rec nes tipa- ma ona ti je inace takva, tvrd orah, nije mislila nist lose.. i dok sam ogorceno razmisljala o povrshnosti ljudi oko mene, shvatila sam da nija nisam any different.. ak ce se neko sprdat sa mnom prek granica, pogotovo rec nesh zloceso, ni ja necu razmisljat jel ta osoba jednostavno zbunjena, ima los dan, posvadjala se s deckom i sl... jednostavno cu se duriti i sipat siblje i kamenje na racun doticne osobe..
mozda mi je to podsvjesno i bil razlog zky imam ovai blog.. da velim ljudima, tebi i njemu.. da ne mislim nist lose, I`m changing, jos se trazim.. jedno sam se vrijeme lomila, svugdje cujes- upoznaj sebe, zagledaj se u svoju dusu... kak? kak da pogledam u sebe? kak, kad se jos mijenjam, kad se u meni pojavljuju konfliktne misli.. zbunjena sam... imislim da pocinjem shvacati..tek kad iskreno shvatim, pokusam malo poraditi na sebi...
pogledaj u ogledalo... i makni se.. napravi tuznu facu i onda se opet pogledaj.. sad reci.. jel izgledas tuzno? ja ne izgledam... jedino sto je izgledalo tocno onak kak sam zamislila je bio hladan pogled koji sam bome i trenirala.. svaki put kad bi cula nest kai mi se nebi svidjalo.. kad sam cula kritiku na svoj racun.. prepotentna, hladna back-of faca.. i to je poruka koju saljem svijetu.. nepristupacna... (bar onda kad nisam fest happy- dakle, vecinu vremena ipak)..
al opet.. bilo je ljudi koji su skuzili.. koji su htjeli skuziti.. i postali smo frendovi.. tnx ludi :)
bilo je onih koji nisu skuzili.. za koje bi htjela da skuze.. koji su mi dragi, a to im nikad necu priznat..nekon kai sam ih povrijedila.. i jos sad, necu rec da mi je zao.. mislim, cemu? previse je vremena proslo, i ja i oni zivimo svoje zivote..
necu stalno pisat kak sam tuzna.. jer nisam tuzna.. stalno.. al cini mi je da zapravo jedino kai iskreno i snazno mogu osjetit je najcesce... tuga.. mali osmijeh u skoli dok neko izvali neku glupost ne cini sretnim.. jer na kraju ipak dojdem doma, u svoje carstvo, di sam sama..
luka mi fali.. :( valjda bu dal godinu.. jer tocno znam kak se osjeca, dobro, mozda ne jednako snazno kai misli dok veli- cuj marina, uzasno mi je, al se jednostavno nerem uciti.. tocno kuzim.. grozno..
fale mi frendovi s mora.. to je tak uvjek dok je ljeto iza mene.. kojih mjesec-dva..
i pocinje vikend.. mozda se onda desi nest.. kai ocekujem.. bilo kai.. kai ocekujem svaki tjedan.. anyway, mislim da sam usla u tu fazu.. di pocinjem kuziti svijet oko sebe.. i ne znam jel sam spremna za njega.. jos sam previse.. bebasta :) al, I like it that way... mozda bebasto pali u stvarnom svijetu.. ne znam... javim vam kad doznam... :)
came back from school.. i ne znam kai da velim..sam buljim u laptop bzvz.. bojim se da polako gubim svoje ja.. s pocetkom skole.. nemam vremena za mastanja.. za ono kai me obiljezuje.. snovi su nestali.. empty dreaming.. nisam u bedu, jednostavno.. tak, zao mi je kai odrastam.. zao mi je kaj me preuzima svakodnevica.. ne gledam vise treperenje zvijezda na crnom nebu..
fali mi more.. fali mi morski puz koji sam nashla s jednim frendom, kak smo uzbudjeni bili kad smo skuzili koliki je bil:).. fali mi svjetlucanje planktona oko mene dok sam plivala..u mraku..like magic.. fali mi carolija.. fale mi leptirici u trbuhu.. fale mi, al opet, ne dopushtam im da se vrate.. mozda sam jednostavno prevelika kukavica.. onda sam zbunjena, ne vladam sama sobom... a opet volim taj osjecai...i bojim ga se.. maybe that`s why is it so rare.. heh, sjecam se kak sam negdje u prvom razredu gim rekla da meni treba netko ko bu me prakticki zaskocil.. da ne stignem ukljuciti svoj obrambeni mehanizam koji se s vremenom samo poboljshava.. mozda ocekujem previse, da me neko skuzi.. mozda.. da neko zaobiđe sve prepreke to my heart.. vec sam odbacila nesht kai je moglo bit prekrasno.. i ne zelim opet napravit istu gresku.. cula jednom neku izreku...
"u zivotu pozeli samo jedno,
da ne volis izbubljeno
i da ne izbubis voljeno"
...
bojim se otvoriti se nekom.. zaljubiti se.. bez razloga.. nikad me nije niko ni povrijedil.. niko nije ni dobil priliku za to..jer nedam nikom ni da se priblizi meni, da me upozna.. da shvati moje mane, da shvati moje slabosti.. da zna di najvise boli..kak me povrijediti.. pitala nekog cije su ljubavi lose zavrsile dal, da moze vretit vrieme, dal bi drugcije postupila.. i osoba rekla da za nicim ne zali..da je bilo vrijedno onih dobrih trenutaka.. kojih dobrih trenutaka? ja jos nisam imala takvih trenutaka.. jednostavno objasnjenje.. emocialni invalid.. braco mi je to jednom rekel... i opet to nisam uzela ozbiljno.. mislila.. pa kai onda? ja bar ne tulim kad me neko nogira, ne mogu se rastuziti... i onda skuzila da niko, cak ni ja ne mogu zivjet sama.. probala sam.. nekom se to cini glupo da tek sad to zakljucujem.. pa to se, kao, oduvijek zna.. ne zna se.. sve dok to ne probas, ne trudis se iskreno uspijeti.. samostalan, neovisan o bilo cemu, bilo kome.. i onda ne uspijes.. ne zna se.. kad opce to probash, siguran znak---emocionalni invalid.. ocajno..pokusala to objasnit nekolicini ljudi.. niko nije skuzil.. gubim nadu da ce opce to ikad ko skuzit.. a bojim se da to necu moc sama ja promijenit..
need someone to save me..from my self
cudno se osjecam.. nekak..usporeno. trudim se uhvatit neku nit vodilju da pisem, al opet-nista.. feelin empty, thinking nothing.. bedirajuce. cak me vise ni ne drzi onaj anti skola filing.. jednostavno flegmaticno,cak se i ne svadjala sa svojima danas.. nije mi se dalo.. gledala film-prekinuta mladost.. radi se o jednoj curi, susanne, koja zivi u sezdesetima i niko ju ne kuzi.. nest ko danashnji EMO klinci.. na kraju zavrshi u mentalnoj instituciji kad se pokusala ubiti.. i upoznaje ljude, poremecene cure-tak i je zvala.. i onda shvatis tu jadost, tu depresiju.. nema tu nist cool, nist nadmocno.. jednostavno egzistiras.. ko prazna ljustura.. nakon filma ostala dugo pod dojmovima.. i gledam danasnje "darkere" (jednom sam morala i do njih doci) i mislim.. zakai sve to? pokusavati biti drugciji? na taj nacin? krivi nacin... zakaj se oblacite u crno? sazaljevate danasnji svijet? tuzni ste? ili si opet dio gomile pa jednostavno obuces kai i "svi drugi nose"? danasnji svijet je ionak sam po sebi dovoljno pokvaren.. cemu sad i jos te mracne misli forsirat? seek for joy, happiness..make it stronger and bigger..
i opet ja pisem. a niko ne kuzi, il ne zeli skuzit. nist se nebu promijenilo.
new begginings. inace sam bila happy. sad mi je svejedno. ne mozes svaki dan bit happy. heh. sada zvucim ko neki tzv. darker. heh. fali mi braco da me razvedri.
...
buljim u ekran.. vec skoro 5 min.. bez ijedne misli u glavi.. heh, da se vratim nafilm.. susanne je dijagnosticiran poremecaj granicnog ponasanja, ambivalentna je.. jesam li luda il sam zdrava? jel problem u meni ili drugima? jako ekstremni stavovi koji se snazno sudaraju.. bila sam zatecena.. kai, to se tak zove? heh, takvo sam ponasanje prepoznala u sebi.. skoro pa podvojena licnost (ne dvolicna, neg jednostavno.. ili naivna mala marina ili skepticna hladna i zlocesta osoba)..apsolutno extremno.. necu se vise psihoanalizirat... to ostavljam burazu dok specijalzira psihijtriju..al, ne- to bu previshe subjektivno... :) necu ga onda moc okrivit za sve svoje mene koje su proizasle iz strahova da ne u ormaru cekaju babaroge ko sto me on uvjeril.. rekoh vec, used to be totalna naivcina..
heh.. evo, vec feelin better. velim ja, granicna osoba.. :) empty-happy.. jadna ina, kai mora trpjet. ne znam zky sam takva. mozda je to sam faza.. a mozda je to nesh kai me cini special, different till the rest of my life.. mozda je to mana, al je lakse vjerovat da je to jednostavno stvar s kojom smo rodjeni.. svijet bi bil dosadan da smo svi isti.. opet.. sukob stavova... u prvi post napisala da zapravo nitko nije special.. sad tvrdim drugo.. this is little marina talking.. :) za razliku od onog puta.. little marina odlucila da ce za sad vjerovat trishek.. da nas mane cine posebnima.. dok se ne uvjerim u suprotno...
