Marketing
grey imitation of life
proslo je tjedan dana od zadnjeg posta.. i u tih tjedan dana se nije desilo nish o cemu bi mogla pisati ili se zamisliti.. opet se pretvaram u staru sebe.. mrzim skolu.. mrzim.. posto sam grozna (trol) u planiranju vremena, vise nist ne stignem.. al je zato uvjek prisutan new feeling- onai mali bezobrazni grc u zelucu kad sam navecer u krevetu i shvatim da ni danas nisam nish pipnula za skolu.. luka je danas polagal anatomiju.. jos se nismo culi.. nadam se da je proshel.. zvala bum ga navecer kad se malo naspava.. :)
ne osjecam se dobro.. ne mogu vise uzivati u noci.. mojem omiljenom dobu dana.. ne mogu.. jer se moam dizat u 6.. nemogu gledat zvijezde, mjesec, uzivati u dugim jutrima u pidzami pred TV-om s muslijima pred sobom.. ne mogu.. jer sam u skoli.. i tam prosjedim tih 7 sati i vracam se doma.. umorna, zivcana.. i nist ne radim cjeli dan.. i opet idem spavati u 10, 11...propustam ono najbolje u danu.. >>noc.. kad je oko mene tisina, kad mogu sat vremena buljiti u plamen svijece bez ijedne ruzne misli u glavi.. kad sama tumaram svojim carstvom..
vise ne sanjam.. snovi bez price.. od kad je pocela nastava.. mrzim to.. budim s ljuta, umornija nego prije spavanja i palim radio, slusam vijesti, slusam koje su se nove grozote desile od jucer.. i zasitim se toga.. trebalo bi me bit briga.. al, nekak nije.. svaki dan.. "u bagdadu je jucer oko 2h u noci bombas samoubojica usmrtio 2 plicajaca, a stradala je i grupa djece koja se nasla u blizini, sestero njih, svi mlaği od 10 godina.." brojievi.. i kad napokon pocnem razmislhjati, kad dopustim da informacija doğe do mene, kad me udari stvarnost da su to ljudi. koji su voljeli, mislili, nekad davno bili sretni.. shatim da sam to mogla biti ja.. al ne, pa ja sam posebna, moj zivot vrijedi vise.. to se meni nebi moglo dogoditi..yeah right.. znam da moze, to je logicno.. al nekak jos nisam svjesna toga..
...
ne znam kai da pisem..
ne osjecam se zivo..
svaki dan vrtim isti film..
mrzim skolu..
...
mislila sam da bude mi ovo kraj posta.. i onda me nazval braco.. sav neki tuzan.. ja onakpitala- i? kai je bilo? daiii... a on suti.. kai, nisi valjda pal? on suti i dalje.. ja pizdim polako.. dai, ne zezai me! prosel si, ne? on suti..i napokon veli-... nije mi to lako rec.. i meni se srce spusti u pete.. kai, nisivaljda? upitam ojağeno i tuzno.. - pa usel sam unutra i malo me pitala, malo nisam znal (u tom sam trenu klonula duhom) i onda je na kraju rekla-... (vrijeme je stalo..) kolega, vidim da vi ne znate za vise od-... (kai? kai? kai? bezobrazna babo, zky c tak zlobna i morash rusit sve koji ti budu na putu, starkeljo jedna, niko ti nije kriv kai ti je zivot sranje!!!!) -od 3.. (kai? molim? babo, ti si mi ipak najdraza od svih baba na svijetu!!!!!) molim? kai, PROSEL SI? VOLIM, VOLIM, VOLIM TE!!!
itd... eh..
pa sad sam happy.. opet.. :)
sutra se vraca doma.. mali.. jedva cekam da ga izgrlim.. :)
Post je objavljen 28.09.2006. u 13:48 sati.