Marketing
will you remember?
petak... jedva docekala.. :) koristim priliku dok mojih nema da pisem.. feelin cudno..
malo happy, malo fest tuzna.. iz minute u minutu drugcije.. bila jucer kod ine.. normalan posjet, normalni razgovori.. usputno cavrljanje na vratima na odlasku.. i onda smo se zapricale.. i stvari koje je rekla, koje sam ja rekla.. shvacam da vise nismo djeca.. da sam napravila neke pogreske za koje sam mislila da su zaboravljene.. al ipak, neko ih se ipak sjeca.. neko to pamti.. i pozelim opet vratiti vrijeme.. jer shvacam da je necije misljenje o meni vec formirano.. krivo misljenje.. i da ja ne mogu napraviti nisht da to misljenje promijenim.. bila sam previse naivna, ocekivala sam da ce me ljudi shvatit.. da ih nisam namjerno povrijedila, da sam bila arogantna jednostavno jer nisam znala kak zreagirati u neocekivanoi siuaciji..da ce me neko shvatit.. nasmijat se mojoj zbunjenosti i skuzit zakai sam takva..
al sad kuzim.. kakvu poruku odasiljem ljudima.. opet pricala o tome..s tatom. (fest poucan dan bil jucer) :)... i da su ljudi nekad povrijedjeni, da ocekuju da ja priznam pogresku, al ja ju nisam priznala.. bar ne odmah.. a dok i ako i jesam vec je bilo prekasno, odnos se vec zahladil.. i opet sam ocekivala da ce neko skuzit, odmahnut rukom i rec nes tipa- ma ona ti je inace takva, tvrd orah, nije mislila nist lose.. i dok sam ogorceno razmisljala o povrshnosti ljudi oko mene, shvatila sam da nija nisam any different.. ak ce se neko sprdat sa mnom prek granica, pogotovo rec nesh zloceso, ni ja necu razmisljat jel ta osoba jednostavno zbunjena, ima los dan, posvadjala se s deckom i sl... jednostavno cu se duriti i sipat siblje i kamenje na racun doticne osobe..
mozda mi je to podsvjesno i bil razlog zky imam ovai blog.. da velim ljudima, tebi i njemu.. da ne mislim nist lose, I`m changing, jos se trazim.. jedno sam se vrijeme lomila, svugdje cujes- upoznaj sebe, zagledaj se u svoju dusu... kak? kak da pogledam u sebe? kak, kad se jos mijenjam, kad se u meni pojavljuju konfliktne misli.. zbunjena sam... imislim da pocinjem shvacati..tek kad iskreno shvatim, pokusam malo poraditi na sebi...
pogledaj u ogledalo... i makni se.. napravi tuznu facu i onda se opet pogledaj.. sad reci.. jel izgledas tuzno? ja ne izgledam... jedino sto je izgledalo tocno onak kak sam zamislila je bio hladan pogled koji sam bome i trenirala.. svaki put kad bi cula nest kai mi se nebi svidjalo.. kad sam cula kritiku na svoj racun.. prepotentna, hladna back-of faca.. i to je poruka koju saljem svijetu.. nepristupacna... (bar onda kad nisam fest happy- dakle, vecinu vremena ipak)..
al opet.. bilo je ljudi koji su skuzili.. koji su htjeli skuziti.. i postali smo frendovi.. tnx ludi :)
bilo je onih koji nisu skuzili.. za koje bi htjela da skuze.. koji su mi dragi, a to im nikad necu priznat..nekon kai sam ih povrijedila.. i jos sad, necu rec da mi je zao.. mislim, cemu? previse je vremena proslo, i ja i oni zivimo svoje zivote..
necu stalno pisat kak sam tuzna.. jer nisam tuzna.. stalno.. al cini mi je da zapravo jedino kai iskreno i snazno mogu osjetit je najcesce... tuga.. mali osmijeh u skoli dok neko izvali neku glupost ne cini sretnim.. jer na kraju ipak dojdem doma, u svoje carstvo, di sam sama..
luka mi fali.. :( valjda bu dal godinu.. jer tocno znam kak se osjeca, dobro, mozda ne jednako snazno kai misli dok veli- cuj marina, uzasno mi je, al se jednostavno nerem uciti.. tocno kuzim.. grozno..
fale mi frendovi s mora.. to je tak uvjek dok je ljeto iza mene.. kojih mjesec-dva..
i pocinje vikend.. mozda se onda desi nest.. kai ocekujem.. bilo kai.. kai ocekujem svaki tjedan.. anyway, mislim da sam usla u tu fazu.. di pocinjem kuziti svijet oko sebe.. i ne znam jel sam spremna za njega.. jos sam previse.. bebasta :) al, I like it that way... mozda bebasto pali u stvarnom svijetu.. ne znam... javim vam kad doznam... :)
Post je objavljen 15.09.2006. u 13:57 sati.