Marketing
new begginings..
cudno se osjecam.. nekak..usporeno. trudim se uhvatit neku nit vodilju da pisem, al opet-nista.. feelin empty, thinking nothing.. bedirajuce. cak me vise ni ne drzi onaj anti skola filing.. jednostavno flegmaticno,cak se i ne svadjala sa svojima danas.. nije mi se dalo.. gledala film-prekinuta mladost.. radi se o jednoj curi, susanne, koja zivi u sezdesetima i niko ju ne kuzi.. nest ko danashnji EMO klinci.. na kraju zavrshi u mentalnoj instituciji kad se pokusala ubiti.. i upoznaje ljude, poremecene cure-tak i je zvala.. i onda shvatis tu jadost, tu depresiju.. nema tu nist cool, nist nadmocno.. jednostavno egzistiras.. ko prazna ljustura.. nakon filma ostala dugo pod dojmovima.. i gledam danasnje "darkere" (jednom sam morala i do njih doci) i mislim.. zakai sve to? pokusavati biti drugciji? na taj nacin? krivi nacin... zakaj se oblacite u crno? sazaljevate danasnji svijet? tuzni ste? ili si opet dio gomile pa jednostavno obuces kai i "svi drugi nose"? danasnji svijet je ionak sam po sebi dovoljno pokvaren.. cemu sad i jos te mracne misli forsirat? seek for joy, happiness..make it stronger and bigger..
i opet ja pisem. a niko ne kuzi, il ne zeli skuzit. nist se nebu promijenilo.
new begginings. inace sam bila happy. sad mi je svejedno. ne mozes svaki dan bit happy. heh. sada zvucim ko neki tzv. darker. heh. fali mi braco da me razvedri.
...
buljim u ekran.. vec skoro 5 min.. bez ijedne misli u glavi.. heh, da se vratim nafilm.. susanne je dijagnosticiran poremecaj granicnog ponasanja, ambivalentna je.. jesam li luda il sam zdrava? jel problem u meni ili drugima? jako ekstremni stavovi koji se snazno sudaraju.. bila sam zatecena.. kai, to se tak zove? heh, takvo sam ponasanje prepoznala u sebi.. skoro pa podvojena licnost (ne dvolicna, neg jednostavno.. ili naivna mala marina ili skepticna hladna i zlocesta osoba)..apsolutno extremno.. necu se vise psihoanalizirat... to ostavljam burazu dok specijalzira psihijtriju..al, ne- to bu previshe subjektivno... :) necu ga onda moc okrivit za sve svoje mene koje su proizasle iz strahova da ne u ormaru cekaju babaroge ko sto me on uvjeril.. rekoh vec, used to be totalna naivcina..
heh.. evo, vec feelin better. velim ja, granicna osoba.. :) empty-happy.. jadna ina, kai mora trpjet. ne znam zky sam takva. mozda je to sam faza.. a mozda je to nesh kai me cini special, different till the rest of my life.. mozda je to mana, al je lakse vjerovat da je to jednostavno stvar s kojom smo rodjeni.. svijet bi bil dosadan da smo svi isti.. opet.. sukob stavova... u prvi post napisala da zapravo nitko nije special.. sad tvrdim drugo.. this is little marina talking.. :) za razliku od onog puta.. little marina odlucila da ce za sad vjerovat trishek.. da nas mane cine posebnima.. dok se ne uvjerim u suprotno...
Post je objavljen 03.09.2006. u 19:10 sati.