srijeda, 16.07.2014.
kad priroda hoće...
utorak, 15.07.2014.
PINOVI, PASWORDI, ŠIFRE, LOZINKE...
U ono vrijeme, kad je život bio jednostavan i nije bilo nikakvih bitnih brojki za pamtiti, osim datuma rođenja i u koji razred ideš, nismo ni sanjali kako se život može zakomplicirati.
Tjednima već razmišljam kako bih morala sve te silne šifre i lozinke skupiti na jedno mjesto, npr. excel i, naravno staviti lozinku na to, da ne bi tko provalio.
Skupilo se tu svega: pinova za mob i pripadajući pukovi, mob u firmi, lozinke za mailove razne, za stranice svakojake, skype, pin za banku, ptičica, banke u firmi, sad ove nove fore za e-mirovinsko i zdravstveno, pasword za wi-fi, šifra za tv – roditeljska zaštita, njuškalo, oglasnik, tenderi, mišljenja, ulaz na laptop, šifra od bicikla... sigurna sam da ima toga još hrpa, ali se ne mogu sjetiti (slobodno dopišite jer moram sastaviti tu tablicu i nemam pojma kako već nisam sve pozaboravljala)
Danas nakon posla nađem se s frendicom s kojom se dugo nisam vidjela. Kavu smo pile u jednom renomiranom zagrebačkom lokalu u samom centru.
Kava – diuretik, vode u ogromnim količinama zbog vrućine i odlučimo još obaviti pišanje prije polaska.
- Oprostite, gdje je wc?
- Dolje, stepenicama desno, prva vrata lijevo. Šifra je 2255*
- ??? Molim, kakva šifra?
- 2255*
Zgledamo se nas dvije, kažem joj pamti jer će biti svega 
U skoncentriranju da nađemo vrata nakon zavojitih stepenica, zaboravimo šifru.
Da se nije spustio i striček koji, očigledno tamo radi nešto, bogami ova blogerica i njezina frendica ostale bi zapišane.
