...nad otvorenim grobom Promina bloga
06.03.2010.
@Sany... žao mi je što si obrisao blog... ali razumijem te... dobro te razumijem.... jer i sama sam masu puta, iz inata bezjacima i gadovima rušila ono što sam osobno stvarala.
To su one strašno visoke temperature u čovjeku, koje imaju samo rijetki.... To su temperature koje je teško nositi u sebi, ali garancija su za niz životnih doživljaja, koje oni s niskim temperaturama nikada ne dožive.
Jučer sam pročitala novi tekst Natalie Luks….. u kojemu piše o uspjehu i iskrivljenom načinu na koji gledamo na vlastiti uspjeh i uspješnost drugih ljudi.
Postali smo poput svraka… zanosimo se šarenim lažama, pogrešnim vrijednostima i ne vidimo ono što nas doista čini sretnima, a uspješnost drugih gledamo kroz niz formalnih detalja, dok im pritom zaboravljamo zaviriti u oči i pogledati da li posjeduju žar u pogledu, a koji znači da su zadovoljni sami sobom.
Priča mi jučer kolegica kako ukrašavanje sale za svadbu cvijećem dođe 13.000 kuna, a navlake za stolice su 2,5 € po stolici. Ironično sam to prokomentirala, a ona mi objašnjava kako su to prilike kada eto treba biti sve dostojanstveno i lijepo. Odmah mi je na pamet pala statistika i koliko se brakova u Hrvatskoj raspada. Očito im navlake na stolicama i cvijeće nisu u stanju osigurati uspješan brak. Tako je baš na svim životnim područjima.
Neki dan sam se srela s jedinim poznatim i visokopozicioniranim direktorom u našem poduzeću. Srećemo se na hodnicima poduzeća… od kada se kod nas zaposlio …. spušta glavu kad me vidi… da ne bi morao pozdraviti. Taj dan je išao ispred mene i tako je pustio vrata iza sebe da mi je skoro razbio nos. Na svu sreću, bavila sam se sportom u mladosti pa još uvijek uspješno izbjegavam takva iznenađenja na svom putu. Hodajući do ureda razmišljala sam o njemu… Hm…. čovjek je završio visoke škole, jako je napredovao u zadnja dva desetljeća, jako se obogatio, nosi skupa i lijepa odijela, odlično se drži za svoje godine. A što mu sve to vrijedi… kad kolege o njemu pričaju da je lopov, a na hodnicima se ponaša ko zadnja seljačina?!!!! Valjda se u toj trci ka „uspjehu“ nije stigao baviti ponašanjem.
Namjerno navodim primjere koji nemaju veze s tvojom pričom….. jer ti pokušavam objasniti da zadovoljstvo čovjeka ne spava u tom vanjskom sjaju i maskama koje navlače da bi zadivili okolinu, nego zadovoljstvo čovjeka spava u srcu čovjeka i mirnom snu.
Sany… svakodnevno doživljavam razna pikanja i neugodnosti od onih koje prozivam ili sam prozivala zbog nemoralnih ponašanja…. ili sam im pak iz krvavih kandži izvlačila žrtve na koje su se namjerili. Masu toga ti ja i ne ispričam…. jer bi se naši susreti pretvorili u žalopojke, a mi imamo važnijih tema. Naravno da se uzrujamo kad netko laže, kad nam pakiraju i podmeću nogu… ali ništa drugo ne možemo ni očekivati od ljudi kojima smo svojim djelovanjem pomrsili neke osobne i nečasne interese. Pa normalno je da nas ne vole i da nas smatraju neprijateljima… jer da razumiju ono o čemu pričamo, da imaju isti sustav vrijednosti, tada ih ne bi mi prozivali i svijet bi bio idilično mjesto, svi bi se držali za ruke, voljeli i razumjeli.
Nije te razočarao načelnik koji te tužio… nego su te razočarali neki drugi ljudi… jer baš od njih nisi očekivao da će ponašati kako se ponašaju u konkretnom događaju. Ni to nije ništa strašno. Pa uvijek je bolje da maske padnu ranije. Mogao si u zabludi biti još niz godina i prave istine spoznati u nekom još težem trenutku. Istina nikada ne dolazi prerano. Zvijezde su htjele da baš sada postaneš svjestan nekih istina… Vrijeme će ti pokazati da se sve dešavalo baš onako kako je trebalo…. jer sudbina se za to pobrinula.
Tvoj blog je bio najbolja promocija Promine. Nisam znala gdje je to… dok nisam počela čitati tvoj blog. Taj blog je bio miris djetinjstva, dah uspomena onima koji su odavno otišli iz tvog kraja. Kad sam se jednom vozila kroz Oklaj…. ugledala sam tablu „centar“… a pored toga je na debelom štriku bila vezana krava. Izmamila mi je ta slika osmijeh na lice…. i doživotno ću je nositi u sjećanju, jer bio je to prvi susret s Oklajem. Tek sam kasnije skužila da centar i glavni trg nisu tamo gdje sam vidjela vezanu kravu, nego su na tvom blogu. Sve važno što se dešavalo bilo je objavljeno na tom mjestu. Gašenjem bloga najviše gube stanovnici Promine.
Ti si pokazao kako to može izgledati…. Malo je većih gradova koji imaju takve blogove i takve izvjestitelje. Mislim da tvoji sumještani još nisu ni svjesni što su izgubili.
Zašto je taj blog bio tako dobar? Zato što se u tvojim očima vidjela iskra kad si o svom blogu govorio… kad si govorio o svojoj Promini, zato što si u kreiranje te stranice ugradio cijelu svoju dušu i ljubav prema rodnom kraju i njegovim stanovnicima. Svako tvoje slovo bilo je nastojanje za bolji i ljepši život u Promini. Sve to bez srca i duše nije moguće.
Ti si dao puno i sada imaš pravo biti ljut…. imaš pravo svoju sveukupnost preusmjeriti u neke nove borbe i neka nova zadovoljstva…. a Promina ima „uspješne“ političare, buduće direktore s tesarskim zanatom, imate i ugledne, vrlo obrazovane iseljene Promince… pa neka sada oni popune prazninu koja ostaje nakon gašenja tvog bloga….
Osjećam tvoju ljutnju i tugu. Žao mi je što se tako osjećaš…. ali istovremeno se smješkam jer znam da ćeš ti to izdržati i iz cijele ove priče izaći još jači i još veći.
Sanko… u svim ovim „vremenskim nepogodama“ uspio si ostati čovjek, borio si se za istinu… za prave vrijednosti. To je ono što se ne može naučiti ni u jednoj školi, ni na jednom fakultetu, to se ne može kupiti, na to te nitko ne može nagovoriti…. to je od samog Izvora… od dragog Boga!
Svi dječaci sanjaju postati heroji ulice… samo nekima to uspije. Tebi je uspjelo… bez obzira što ti se sada ne čini tako.
Ova priča nikako nije završila….. samo joj se mijenja ritam. Ti si ta priča Sanimire…. Volim priče…. a tvoja je jedna od zanimljivijih koje sam imala prilike pratiti.
Kad budem imala unuke…. pričat ću im: „Tamo daleko, iza sedam gora i sedam mora prostire se jedna Promina, u kojoj živi jedan Sanimir…. „ a onda ću malo zastati, dok će dječji glasovi prekidati tišinu: „Bakoooo pričaj nam o Sanimiruuuu….“
Blago tvojoj djeci… zbog uspomene koju sada pišeš, a ostavljaš im kao najdragocjeniju ostavštinu koja se djeci može ostaviti…. Od poštenja, iskrenosti i časti nema većih vrijednosti.
Živio Sanimire!
| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)