Površnost

24.01.2010.

Stablo kimskuka

U Benaresu, na rijeci Gangi u Indiji, živjela su èetvorica braæe, kraljeviæi.
Èuli su da negdje u zemlji raste jedno neobièno stablo, zvano kimsuka. Svatko je od njih poželio vidjeti to stablo. Svatko se od njih èetvorice povjerio kraljevu vozaru:
„Želio bih vidjeti kimsuku. Možeš li me odvesti do njega?“
„Svakako“, odgovarao je vozar. „Pokazat æu ti kimsuku, ono raste u džungli. Najprije æu povesti najstarijega.“
I vozar krene s najstarijim bratom na put. Dugo su putovali dok nisu stigli u kraj gdje raste neobièno stablo. Uputiše se pješice u džunglu. I odjednom, princ ugleda veliko, golo drvo, bez lišæa. Deblo mu bijaše tamne boje.
„Zar je to kimsuka?“ zabezeknu se princ. Zaboravio je da je bila zima, godišnje doba kad ništa ne lista, niti svijeta.
Proðe neko vrijeme, i vozar uze na put drugoga brata. On ugleda stablo koje se osulo mladim lišæem.
I opet proðe neko vrijeme. Sad je na put krenuo treæi brat. On se zadivi stablu, osutom cvatom.
Naposljetku, i èetvrti se brat uputi da bi vidio kimsuku. Zateèe stablo otežalo od plodova.
Jednoga dana u dvor naiðe neki putnik da se raspita o neobiènom stablu. Pozvaše braæu kako bi mu oni objasnili kako izgleda i po èemu æe prepoznati kimsuku.
Najstariji brat reèe:
„Kimsuka, to je stablo tamnoga debla i golih grana“.
Drugi brat reèe:
„Ne, kimsuka je stablo bujnoga lišæa“.
Treæi brat reèe:
„Ni jedno, ni drugo, kimsuka je stablo u punom sjaju cvata“.
Naposljetku, èetvrti izjavi da je kimsuka stablo otežalo od plodova.
Braæa se umah ne posvadiše. Svaki je dokazivao da njegov opis kimsuke jedini odgovara istini. Putnik upita:
„Kako to može biti – svatko od vas kaže nešto posve razlièito. Èije je izvješæe toèno“?
Poðoše do kralja ne bi li saznali uzrok ove zbrke. Kralj sasluša svoja èetiri sina, nasmiješi se, i reèe:
„Sva ste èetvorica u pravu, ali nijedan nije do kraja u pravu. Jer, zaboraviste da kimsuku valja vidjeti u sva èetiri godišnja doba, a ne samo u jednomu“.

(Indijska prièa)

U petak sam na poslu…. zajedno s Èarobnjakom koji je stvorio aplikaciju u kojoj radim, izgubila èetiri sata ispravljajuæi grešku, kojoj je razlog površnost nekog lika iz poslovnog lanca. Riješili smo problem i osjeæaj je bio odlièan…. ali ipak zamuæen spoznajom da sam sve to vrijeme mogla raditi nešto kreativnije, potrebnije i važnije…. Dvije osobe su izgubile pola radnog dana ispravljajuæi grešku zbog neèije površnosti…. nešto za što je toj osobi trebalo pet minuta da odradi temeljito ili površno…. ali se tih pet minuta neèije površnosti pretvorilo u veliki problem koji je ugrozio red u sustavu. Dio mog posla koji je ostao nezavršen, zbog ove neplanirane „avanture“ morala sam odraditi doma, u svoje slobodno vrijeme.
Suraðujem s mnogim ljudima i uglavnom se radi o savjesnim i prekrasnim ljudima. Imam jednu kolegicu iz Opatije…. ta žena je za mene primjer savjesnosti, pedantnosti i predanosti svakom zadatku koji je pred njom. Naša suradnja je toliko glatka i lijepa…. Imam osjeæaj da sve odraðujemo „lijevom“ rukom…. No to je samo osjeæaj… lakoæa suradnje je upravo u tome što se obje trudimo svoj dio posla odraditi kako treba i svima oko sebe olakšati njihov dio posla. Iz te i takve suradnje izrodilo se povjerenje. Da imam vlastito poduzeæe voljela bih u svojoj ekipi imati samo takve ljude. Još je puno krasnih i savjesnih ljudi s kojima suraðujem i koji mi olakšavaju život, svojim pristupom radu.
Na žalost… svakim danom…. primjeæujem sve više ljudi koji su ravnodušni, površni i koji takvim pristupom životu i radu otežavaju svima koji ovise o djeliæu posla koji su oni dužni odraditi u tom lancu - zajednièkom poslu. Hvata me panika da æu onaj dio posla za koji sam odgovorna odraditi površno jer previše vremena trošim ispravljajuæi greške koje su nastale zbog tuðih površnosti. Površnost sreæemo na svakom koraku…. u vlastitim poduzeæima, ali i u svakom dodiru s državnim aparatom. Svaki naš problem kojemu je uzrok birokracija je prouzrokovan površnošæu onih koji su se s njom srodili.
Èesto slušam površne osobe kako se žale na probleme s kojima su se susreli u bankama, pošti ili bilo kojoj drugoj ustanovi, a i sami se u svom radu ne ponašaju bolje.
Kada bi svatko od nas promislio o tome što radi i zašto to radi, kada bi se upitali koje radnje prethode našem poslu, a koje radnje netko drugi mora odraditi nakon nas… kada bi svi zaokružili cijelu prièu u svojoj glavi i trudili se svoj dio posla odraditi savjesno…. sve bi bilo drugaèije. Još važnije od toga je shvatiti da svi ti papiri ili aplikacije nisu tamo da bi se nas tlaèilo, nego je u svakom papiru živ èovjek za kojega nešto rješavamo…
Pitam se…. kakvi su ti ljudi u ostalim podruèjima svog života. Površnost je štetna baš u svemu. Možemo li biti površni na poslu, a temeljiti u svemu ostalom?
Ako kuhamo bez volje… skuhat æemo bljutavu hranu, ako se družimo bez volje…. imat æemo bezliène odnose s drugim ljudima… ako s djecom razgovaramo preko volje…. neæemo doprijeti do njihovih svjetova, ako èitamo, a misli nam lutaju… ništa neæemo zapamtiti, ako se ševimo, a dušom nismo prisutni… bit æe to tek neko bezvezno pražnjenje, koje je daleko od pravog leta, ako na spavanje krenemo tako površni… naš san æe biti umor, a ne odmor.
Svi mi ponekad moramo odraditi i ono što se mora, a nije nam po guštu…. ali to ne znaèi da se ne treba truditi…. jer naša površnost šteti svima oko nas, a najviše nama samima. Cijeli život prozuji pored nas… a da ga nismo ni osjetili….


LITANIJE NAŠIH DUŠA


Da bi lakse zaspali,neki ljudi obicavaju citati u
postelji.Citati sto im dodje pod ruku,citati bilo
sto.Citati sve dok im se rijeci koje citaju ne
svedu na niz nerazumljivi znakova,a ti znakovi na
zbunjene mrave koji se vrte u krugu ili tek
tapkaju na mjestu.Neki zure u televiziju sve dok
im misli i vid ne obamru od zagledanosti u prikaz
zbivanja koja ih ne doticu,jer ih cesto i nemaju
cime dotaknuti.Neki,jednostavno,broje zamisljene
ovce.Naposljetku,u ovom smislu i citanje i
gledanje televizije ima isto znacenje kao i
brojanje ovaca:da covjeka povedu iz zbilje u
san,precesto iz povrsine u povrsan san,iza kojega
slijedi novo budjenje u staru povrsnost.
Neki, pak,zaspu s molitvom na usnama,s molitvom
zahvalnom i poletnom te se bude u ranu zoru prije
svih,duse i tijela okrijepljena snom,i novi dan
zive kao novu zahvalnu i poletnu molitvu.Oni nizu
svoje molitve,svoje dane,kao litanije svoje
duse,citavi se odrazavajuci u njima.
Tako je dobro usnuti s duboko prozivljenom
litanijom svoje duse,kada molitva sustize
molitvu,dobra misao dobru misao.Tako je dobro pred
san se sa zahvalnoscu prisjetiti svih lijepih
susreta i rijeci tijekom dana,svih lijepih
trenutaka.Svoje prisjecanje pritom ne omedjiti
danom sto je minuo.
Prisjecati se ljepote svih dana koji traju,koji se
svojim plemenitim obiljem prelijevaju kroza njezne
oci i smione ruke.Usnuti tako u ljepoti i
probuditi se lijep,od blagoslovljenoga trajanja,u
lijepi dan.Dodati ga toplo i blago ljepoti zivota
i dusa.

S.Lice

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)