Marketing
Površnost
Stablo kimskuka
U Benaresu, na rijeci Gangi u Indiji, živjela su četvorica braće, kraljevići.
Čuli su da negdje u zemlji raste jedno neobično stablo, zvano kimsuka. Svatko je od njih poželio vidjeti to stablo. Svatko se od njih četvorice povjerio kraljevu vozaru:
„Želio bih vidjeti kimsuku. Možeš li me odvesti do njega?“
„Svakako“, odgovarao je vozar. „Pokazat ću ti kimsuku, ono raste u džungli. Najprije ću povesti najstarijega.“
I vozar krene s najstarijim bratom na put. Dugo su putovali dok nisu stigli u kraj gdje raste neobično stablo. Uputiše se pješice u džunglu. I odjednom, princ ugleda veliko, golo drvo, bez lišća. Deblo mu bijaše tamne boje.
„Zar je to kimsuka?“ zabezeknu se princ. Zaboravio je da je bila zima, godišnje doba kad ništa ne lista, niti svijeta.
Prođe neko vrijeme, i vozar uze na put drugoga brata. On ugleda stablo koje se osulo mladim lišćem.
I opet prođe neko vrijeme. Sad je na put krenuo treći brat. On se zadivi stablu, osutom cvatom.
Naposljetku, i četvrti se brat uputi da bi vidio kimsuku. Zateče stablo otežalo od plodova.
Jednoga dana u dvor naiđe neki putnik da se raspita o neobičnom stablu. Pozvaše braću kako bi mu oni objasnili kako izgleda i po čemu će prepoznati kimsuku.
Najstariji brat reče:
„Kimsuka, to je stablo tamnoga debla i golih grana“.
Drugi brat reče:
„Ne, kimsuka je stablo bujnoga lišća“.
Treći brat reče:
„Ni jedno, ni drugo, kimsuka je stablo u punom sjaju cvata“.
Naposljetku, četvrti izjavi da je kimsuka stablo otežalo od plodova.
Braća se umah ne posvadiše. Svaki je dokazivao da njegov opis kimsuke jedini odgovara istini. Putnik upita:
„Kako to može biti – svatko od vas kaže nešto posve različito. Čije je izvješće točno“?
Pođoše do kralja ne bi li saznali uzrok ove zbrke. Kralj sasluša svoja četiri sina, nasmiješi se, i reče:
„Sva ste četvorica u pravu, ali nijedan nije do kraja u pravu. Jer, zaboraviste da kimsuku valja vidjeti u sva četiri godišnja doba, a ne samo u jednomu“.
(Indijska priča)
U petak sam na poslu…. zajedno s Čarobnjakom koji je stvorio aplikaciju u kojoj radim, izgubila četiri sata ispravljajući grešku, kojoj je razlog površnost nekog lika iz poslovnog lanca. Riješili smo problem i osjećaj je bio odličan…. ali ipak zamućen spoznajom da sam sve to vrijeme mogla raditi nešto kreativnije, potrebnije i važnije…. Dvije osobe su izgubile pola radnog dana ispravljajući grešku zbog nečije površnosti…. nešto za što je toj osobi trebalo pet minuta da odradi temeljito ili površno…. ali se tih pet minuta nečije površnosti pretvorilo u veliki problem koji je ugrozio red u sustavu. Dio mog posla koji je ostao nezavršen, zbog ove neplanirane „avanture“ morala sam odraditi doma, u svoje slobodno vrijeme.
Surađujem s mnogim ljudima i uglavnom se radi o savjesnim i prekrasnim ljudima. Imam jednu kolegicu iz Opatije…. ta žena je za mene primjer savjesnosti, pedantnosti i predanosti svakom zadatku koji je pred njom. Naša suradnja je toliko glatka i lijepa…. Imam osjećaj da sve odrađujemo „lijevom“ rukom…. No to je samo osjećaj… lakoća suradnje je upravo u tome što se obje trudimo svoj dio posla odraditi kako treba i svima oko sebe olakšati njihov dio posla. Iz te i takve suradnje izrodilo se povjerenje. Da imam vlastito poduzeće voljela bih u svojoj ekipi imati samo takve ljude. Još je puno krasnih i savjesnih ljudi s kojima surađujem i koji mi olakšavaju život, svojim pristupom radu.
Na žalost… svakim danom…. primjećujem sve više ljudi koji su ravnodušni, površni i koji takvim pristupom životu i radu otežavaju svima koji ovise o djeliću posla koji su oni dužni odraditi u tom lancu - zajedničkom poslu. Hvata me panika da ću onaj dio posla za koji sam odgovorna odraditi površno jer previše vremena trošim ispravljajući greške koje su nastale zbog tuđih površnosti. Površnost srećemo na svakom koraku…. u vlastitim poduzećima, ali i u svakom dodiru s državnim aparatom. Svaki naš problem kojemu je uzrok birokracija je prouzrokovan površnošću onih koji su se s njom srodili.
Često slušam površne osobe kako se žale na probleme s kojima su se susreli u bankama, pošti ili bilo kojoj drugoj ustanovi, a i sami se u svom radu ne ponašaju bolje.
Kada bi svatko od nas promislio o tome što radi i zašto to radi, kada bi se upitali koje radnje prethode našem poslu, a koje radnje netko drugi mora odraditi nakon nas… kada bi svi zaokružili cijelu priču u svojoj glavi i trudili se svoj dio posla odraditi savjesno…. sve bi bilo drugačije. Još važnije od toga je shvatiti da svi ti papiri ili aplikacije nisu tamo da bi se nas tlačilo, nego je u svakom papiru živ čovjek za kojega nešto rješavamo…
Pitam se…. kakvi su ti ljudi u ostalim područjima svog života. Površnost je štetna baš u svemu. Možemo li biti površni na poslu, a temeljiti u svemu ostalom?
Ako kuhamo bez volje… skuhat ćemo bljutavu hranu, ako se družimo bez volje…. imat ćemo bezlične odnose s drugim ljudima… ako s djecom razgovaramo preko volje…. nećemo doprijeti do njihovih svjetova, ako čitamo, a misli nam lutaju… ništa nećemo zapamtiti, ako se ševimo, a dušom nismo prisutni… bit će to tek neko bezvezno pražnjenje, koje je daleko od pravog leta, ako na spavanje krenemo tako površni… naš san će biti umor, a ne odmor.
Svi mi ponekad moramo odraditi i ono što se mora, a nije nam po guštu…. ali to ne znači da se ne treba truditi…. jer naša površnost šteti svima oko nas, a najviše nama samima. Cijeli život prozuji pored nas… a da ga nismo ni osjetili….
LITANIJE NAŠIH DUŠA
Da bi lakse zaspali,neki ljudi obicavaju citati u
postelji.Citati sto im dodje pod ruku,citati bilo
sto.Citati sve dok im se rijeci koje citaju ne
svedu na niz nerazumljivi znakova,a ti znakovi na
zbunjene mrave koji se vrte u krugu ili tek
tapkaju na mjestu.Neki zure u televiziju sve dok
im misli i vid ne obamru od zagledanosti u prikaz
zbivanja koja ih ne doticu,jer ih cesto i nemaju
cime dotaknuti.Neki,jednostavno,broje zamisljene
ovce.Naposljetku,u ovom smislu i citanje i
gledanje televizije ima isto znacenje kao i
brojanje ovaca:da covjeka povedu iz zbilje u
san,precesto iz povrsine u povrsan san,iza kojega
slijedi novo budjenje u staru povrsnost.
Neki, pak,zaspu s molitvom na usnama,s molitvom
zahvalnom i poletnom te se bude u ranu zoru prije
svih,duse i tijela okrijepljena snom,i novi dan
zive kao novu zahvalnu i poletnu molitvu.Oni nizu
svoje molitve,svoje dane,kao litanije svoje
duse,citavi se odrazavajuci u njima.
Tako je dobro usnuti s duboko prozivljenom
litanijom svoje duse,kada molitva sustize
molitvu,dobra misao dobru misao.Tako je dobro pred
san se sa zahvalnoscu prisjetiti svih lijepih
susreta i rijeci tijekom dana,svih lijepih
trenutaka.Svoje prisjecanje pritom ne omedjiti
danom sto je minuo.
Prisjecati se ljepote svih dana koji traju,koji se
svojim plemenitim obiljem prelijevaju kroza njezne
oci i smione ruke.Usnuti tako u ljepoti i
probuditi se lijep,od blagoslovljenoga trajanja,u
lijepi dan.Dodati ga toplo i blago ljepoti zivota
i dusa.
S.Lice
Post je objavljen 24.01.2010. u 14:06 sati.