Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (59)

Marketing

  • luki 2

    Čini mi se da razmišljamo na isti način! :))))))
    Nemar drugih - kako očekivati da se netko potrudi, ako u sebi već nema ugrađene ili usađene odgojem određene vrijednosti, kao što su moral, dobrota i postojanost?!
    Vidljivo je to u svim porama života - samo neki pojedinci, kao što si Ti (i ja, u velikom broju slučajeva) "izvlače" druge, time da ispravljaju njihove greške. Uvijek je bilo i uvijek će biti i jednih i drugih - i baš ne vidim da bi se tu moglo puno pomoći :((((( Na žalost!
    Ipak, vjerujem u povratak pravih vrijednosti. Tada nitko više neće moći reći: a to Ti radiš, samo imaš dva fakulteta?! (mislim tu na situacije Bandić-Josipović; a mene je to direktno također pogodilo, jer i ja imam dva završena fakulteta :(((( )
    Odgovrim obično na takve zlobe: "Ma ništa, zabavljam se!" :)))))))
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    24.01.2010. (16:19)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Moram priznati da sam površno pročitala tvoj post ali nisam mogla odoljeti na predivne riječi Stjepana L koje si nam prenijela. Uzvraćam njegovom Dobrom srećom:

    Dobra sreća
    Stjepan Lice

    O dobre li sreće živjeti sada,
    na raskršću vremena i svjetova, na raskršću vrijednosti
    kročiti putovima kojima jedni uz druge hode putnici odmjerena koraka, putnici zanosa, odanici nepomičnosti i lutaoci
    oblikovati među njima i s njima prostore ljudskosti
    nadrastati sebe i učiniti se darom vrijednim darivanja ljubljenih,
    usaditi vječnost u svaki trenutak što se zbude, da srce ne mine...

    avatar

    24.01.2010. (17:22)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @luki2.... ma nisam ja sigurna da se radi o dobroti. Čini mi se da je štos u radnim navikama i pristupu životu. Možda je taj pristup čak sebičan i znak komocije.... jer uvjerena sam do bola da je potupna posvećenost svemu što radimo jedini ispravan put. To na prvi pogled ne izgleda tako... pa često one koji preskaču stepenice u tim procesima smatramo komotnima... ali dugoročno vidimo da upravo oni zbog toga imaju problema... a oni koji su posvećeni lakše kroče kroz život... jer su navikli na red i ritam. Ljudi koji su posvećeni svom poslu čine to radi općeg dobra, ali prvenstveno radi sebe... jer su svjesni da je tako bolje.
    Upravo se na ljude koji su posvećeni radu gleda kao na dežurne davitelje... jer uvijek nešto prigovaraju i nabijaju tempo koji je mnogima besmislen i neprihvatljiv....
    Obrazovanje svakako ima velikog udjela u stjecanju radnih navika, ali mislim da nije ni u tome štos... jer poznajem puno vrlo obrazovanih ljudi koji kroz život plahutaju i ne bi im dala da mi čuvaju uspavanu ovcu... a savjesne možeš pronaći među radnicima koji kopaju kanale na cesti, koji pokrivaju krovove, među obrtnicima, poljoprivrednicima. Zamisli samo kad poljoprivrednici ne bi poštovali red i zakone prirode i kad bi bili površni?!!! Oni su unaprijed osuđeni na neuspjeh.... jer s prirodom nema kalkuliranja... ona ne priznaje površnost.
    @silenzia, kad god se osjetim nervozno i pokolobeno... čitam tog čovjeka. U njegovim riječima je utjeha, nada i topla istina....
    Da ne skrećemo s teme. Površnost je rezultat užurbanosti i nestrpljivosti.... pa evo joj jedna njegova misao na temu strpljivosti...

    Strpljivost je iskaz životnog povjerenja. Strpljivošću čovjek svjedoči da je zadovoljan i zahvalan što mu je darovan život, i to upravo život koji živi. Kroz strpljivost on izriče spremnost da darovani mu život istinski primi i proživi čitavim bićem. Strpljiv će čovjek znati prepoznati obilje i u neznatnome, dok će se užurbanome, nestrpljivome, sve činiti pomalo - ili i odveć - siromašnim. I samo će onaj tko se postojano i zdušno daje, upoznati život. Jer svijet je, moguće, samo odraz čovjekova srca.

    /Stjepan Lice/

    avatar

    24.01.2010. (17:53)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Slažem se! Na kraju se trud i rad uvijek isplate; nema preskakanja stepenica - bar smo to mogli naučiti iz povijesti :)))) (primjer: Rusija!); u svemu je važa predanost - jer se tada postižu najbolji rezultati....A da se krivo gleda na one koji rade, to je činjenica....
    Jer se tada teže "skriju" oni, koji ne rade i ne žele se potruditi.....
    Život me naučio stpljivosti; uvijek sam došla do svog cilja, pošteno i kako treba - naravno, uz uloženi trud i rad, i vrijeme.....I istina je što kaže Lice, "STRPLJIV ĆE PREPOZNATI OBILJE I U NEZNATNOME" - u prijevodu, veseli se i malim stvarima, da bi znao cijeniti one velike.
    Sretna sam osoba, jer sam naučila te životne lekcije!
    Tebi hvala na podsjećanju na bitno u životu!
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    24.01.2010. (18:24)    -   -   -   -  

  • leklerk

    "tko se tuđim poslima bavi svoje zaboravlja"

    avatar

    24.01.2010. (18:50)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Tako je dobro pred
    san se sa zahvalnošću prisjetiti svih lijepih
    susreta i riječi tijekom dana, svih lijepih
    trenutaka. ...

    Dodala bih, i onih ružnih.
    Iz njih se uči.
    LIjepo te pozdravljam.

    avatar

    24.01.2010. (20:13)    -   -   -   -  

  • Neverin

    od malena se trudim da postanem ono što želim biti od 7 godine pogotovo kad sam radio za staroga i premještao stolove i ormare po kancelarijama punih sivih ljudi koji uzdišu kako im je sve teško, kako im je sve zanimljivo a ništa ne čine da to promjene jer ipak taj dosadni posao proveden u kancelariji je sigurna plaća koja dolazi sredinom svakog mjeseca ali nakon 40 godina ti ljudi izgledaju ispijeni od mjesta na kojem se vidi da organske ne podnose i na koji se sile ići svaki dan kako bi šlampavo odradili i popunili normu. Bezveze..

    zato svi oni kasne sat vremena od početka radnog dana i idu sat vremena ranije od kad bi trebali čineći sebi, poduzeću i drugima štetu. Ali zato očekuju da nam država ide ko podmazana kada ispijaju kavicu uz novine tijekom radno vremena a ne vide da oni isto daju doprinos pogoršavanju opće stvari..

    avatar

    24.01.2010. (20:31)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @luki2... eto... slažemo se u svemu. :) Pozdrav... :)
    @leklerk... u pravu si. Dok tuđe odrađujemo, naše stoji. Ali problem je što svoje ne možemo završiti dok ne odradimo ono što su drugi propustili ili zabrljali. Začarani je to krug.... Krug velikog nereda... u kojemu svi zajedno sudjelujemo.
    @neverin, malo je ljudi ostvarilo svoj san iz djetinjstva. Neka sanjarenja nam se nisu ostvarila, ali su nam se zato ostvarile neke druge čarolije koje nam nisu bile ni na kraj pameti. To je naprosto život... i nije razlog za životarenje. Mislim da odnos prema radu nema toliko veze s ljubavi prema nekom poslu... nego s pogledom u ogledalo.
    Čisto sumnjam da je ijedna čistačica sanjarila da će raditi na tom radnom mjestu. A i njen je posao neobično važan. Osiguravaju čist radni prostor... a u poduzećima provodimo puno radnog vremena. Zamisli nekog genijalca... koji radi prevažne projekte za poduzeće, a alergičan je na prašinu. Ako njegovu radnu prostoriju čisti površna čistačica... on će često biti na bolovanju ili neće moći raditi onako kako bi mogao da nije pod neprestanim naletom alergije. Svi smo povezani u tom velikom mehanizmu. Svaki čovjek je važan.... i bez obzira što radimo moramo biti svjesni da i drugi ovise o nama.

    avatar

    24.01.2010. (21:08)    -   -   -   -  

  • freestyler

    "Nastojte uvijek pružiti više od onog što se od vas očekuje, bez obzira na danu zadaću." jednom davno je rekao Og Mandino i to mi se jako svidilo, no nikada ne bi dopustio sebi osuđivati greške drugih i klasificirati ih kao površnost, jer svatko tko imalo nešto radi može pogriješiti, a vrlo je teško znati pravi razlog zbog čega se to dogodilo. sreća je za tebe, a i onoga tko ju je napravio, kada grešku primjetiš i možeš ju ispraviti jer jedino onda kako kažeš "osjećaj može biti odličan"...uživaj ...:)))

    avatar

    24.01.2010. (22:28)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @freestyler, nitko nije imenovan... pa nema ni neke osobne osude ili prozivke. Nitko ne snosi nikakve posljedice zbog našeg dijaloga...
    Govorimo o društvenoj pojavi.... a o negativnostima u društvu treba javno razgovarati.... jer samo tako možemo društvo mijenjati na bolje.
    Svatko od nas se našao u situaciji da odradi nešto površno i da napravi grešku. Ali to ne znači da površnost trebamo prihvatiti kao nešto normalno. Zamisli kakve su posljedice kad tu osobinu posjeduje kirurg ili bilo koji liječnik... građevinar koji gradi kuću u kojoj trebaju živjeti tvoja djeca... tete u vrtiću, profesori.... ili npr. oni koji ispituju kvalitetu hrane koju svakodnevno jedemo....

    avatar

    24.01.2010. (22:42)    -   -   -   -  

  • leklerk

    ne, Dona :) to nije začarani krug. to je vrlo jaan krug kojega je vrlo lako dovesti u red. jesi li ti mogla raditi svoj posao zato što je netko zbrljao u aplikaciji koju koristiš? nisi! jesi li ti ta kojoj je posao održavanje te iste aplikacije? nisi! zar misliš da će onaj koji ju je zbrljao nešto naućiti time što si se ti bavila njegobim poslom? neće! ustvari, hoće! naučiti će da će uvijek biti ljudi kao ti koji će željeti sebi i drugima pokazati i dokazati da nešto mogu.
    ispravan način bi bio da nisi ništa po tom pitanju radila i prijavila nedotatak u radu aplikacije. na takav naćin se uvodi reda među one koji ga sami nemaju.
    ili da pojednostavnim i banaliziram cijelu stvar. recimo da nestane struje. hoćeš li biti u stanju odraditi svoj posao? nećeš! a dali ćeš sama ići popraviti kvar na trafo stanici koja je ispala iz pogona? nećeš! nećeš zato što za to nisi odgovorna iako se možda i razumiješ u elektriku.
    i zato netka svatko odragi svoje, ono za što ga plačaju.
    pa pobogu Dona, čudim ti se! ti koja govoriš kako u državi nema reda, sama omogućuješ opstajanje tog nereda!

    avatar

    24.01.2010. (22:46)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @leklerk.... jesam li ja ta koja je zadužena za red u poduzeću?!!! Nisam.
    Jesam li ja ta koja treba šefovima cinkati što i kako se radi? Nisam. Kakvi su to šefovi kad im se to dešava u onom dijelu za koji su odgovorni?! Kakvi su šefovi iznad tih šefova kad dozvoljavaju sve vrste nereda?!!! A kad dođemo još malo više.... pa zaključimo tko sve uživa političke zaštite, tko je kako došao, i zašto si neki ljudi mogu priuštiti takav odnos prema radu... postaje nam jasno da riba smrdi od glave i da "dolje" neće biti bolje dok ovi "gore" ne promijene svoje ponašanje. Pa da netko i cinka te male i nesavjesne... ja ću biti na njihovoj strani... jer oni ne bi bili takvi da im to sustav nije omogućio. Njih je sustav pokvario... i situacija se samo s vrha mora mijenjati. Njima bi se i sviđalo da se mi međusobno cinkamo i mrzimo.
    Znaš li koliko je ljudi na određenim mjestima bez adekvatnog obrazovanja? Zar njih da cinkam?!!! Pa nisu oni na ta mjesta došli osvajačkim ratovima... nego ih je netko tu postavio.
    Vidiš... kad je kvar na trafostanici, tada dolaze ljudi koji si površnost ne smiju priuštiti jer u trafostanici živ goriš ako si površan i ako ne znaš odraditi taj posao.
    Na tim poslovima se površnost plaća životom ili teškim ozljedama. I to nisu radna mjesta na koja političari zapošljavaju svoje ljude. Nisu dovoljno atraktivna i neznanje se ne može sakriti....

    avatar

    24.01.2010. (23:08)    -   -   -   -  

  • leklerk

    da, ali ti svojim djelovanjem sakrivaš neznanje. zašto ga ne razotkriješ. nego naprotiv, kažeš da ćeš biti na njihovoj strani. pa to samo znaći da samo dalje omogućuješ takvo stanje. da, u pravu si kada kažeš da riba smrdi od glave, ali zapamti, čisti se od repa.

    avatar

    24.01.2010. (23:29)    -   -   -   -  

  • leklerk

    i samo da nadodam ti ljudima nisi učinila uslugu, jer nikada ništa neće ni naučiti.

    avatar

    24.01.2010. (23:31)    -   -   -   -  

  • Claudine

    ovaj naslov je savršen za prvu priču. ljudi često gledaju površno, i kao što su ova četiri brata vidjela kimsuku svaki različito, tako i ljudi u današnje vrijeme gledaju druge, jednom kad ih vide, takvi i ostaju, a tada se često razočaraju u druge...ali, ponekad je možda bolje da neke stvari ne vidimo!

    avatar

    25.01.2010. (08:55)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Lijep dan ti želim!
    U jednoj od rijetkih šetnji posljednjih dana i tjedana meni dragim blogovima,tebi sa osobitim zadovoljstvom osmjeh ostavljam :-))))

    avatar

    25.01.2010. (09:25)    -   -   -   -  

  • Suncokretmali

    Dona lijepa ti je priča o stablu,pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    25.01.2010. (12:20)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Hvala ti puno za tvoje i Stjepanove riječi, odmah ću prenijeti kod sebe!

    avatar

    25.01.2010. (14:39)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @leklerk, ne skrivam ja ničije neznanje. Pa nisu ni drugi ludi.... Svi jako dobro znamo tko kako i koliko radi. Nije moj posao da razotkrivam neradnike i da ih učim radnim navikama... to su ih trebali naučiti doma... još u djetinjstvu, pa u školici, a kasnije njihovi šefovi...
    Kad kažem da sam na njihovoj strani... ne u smislu da ih tapšem po ramenu, naprotiv, ja sam uvijek preglasno iskrena... ali uvijek ću prvo prozvati njihove šefove... jer oni su odgovorni ako im radnici rade loše. Svatko ima svoj posao koji je dužan odraditi, a za lošu organizaciju i površnost pojedinih radnika koji time remete radni proces zaduženi su šefovi... i za to primaju lijepe plaćice. Pa valjda snose i nekakvu odgovornost. Taman posla da se mi međusobno glođemo i cinkamo.
    @Claudine, u pravu si. Ovu temu sam i zamislila kao nešto šire, a uhvatili smo se samo površnosti na poslu. U svemu i baš u svemu moramo gledati šire.... a ako sami ne vidimo, te svoje slike moramo nadopunjavati na druge načine.
    @promatram, razmišljam... nemaš pojma koliko mi je drago da te opet čitam....
    @Dida... jako sam se zabrinula... ali kad vidim tvoj osmijeh... odmah mi je lakše... Drago mi je da si opet u svom smješkajućem pohodu... :)
    @Suncokret mali... i meni se jako sviđa priča... :)
    @silenzia, bit će još njegovih misli.... jer poput hrčka skupljam sve što od njega nađem....

    avatar

    25.01.2010. (15:34)    -   -   -   -  

  • Neverin

    pitam se uvijek šta bi bilo od mene da sam htio biti astronaut :) srećom pa nisam...
    Jasno da listačica nije sanjala postati to što je ali smatram da je to već stvar onih poslova koji se moraju obavljat jer nema druge, osoba se nije pobrinula da radi nešto što voli i sama si je kriva ili okolnosti. No dobro istina, čak i taj posao bi se trebao raditi marljivo i sa odgovornošću no pošto sumnjam da bi mi dali neku dostojnu cifru da perem zahode vjerovatno bi me to ozlojedilo jer se ne bi osjećao cjenjenim i onda bi ušljivo obavljao taj posao. Sa druge strane mislim si uvijek kako je posao kvalitetno obavljen kad je radnik zadovoljan. Ako mi daš poštovanje i ne pokušaš me zajebati obavljat ću posao što bolje mogu pa ću si ga i doma nositi i odraditi par sati bez da sam plaćen ali ako me šef zajebava naravno da ću gledat način kako ga zajebem prije nego ga odjebem za drugi posao. I zato mi nije jasno kako malo se ulaže u ljudski kapitaj.. mislim da sam čuo kako samo u Hrvatskoj 7% tvrtski mari na svoj ljudski kapital. Bilo mi je sjajno čuti kako je zavod za koji sam radio platio svojim zaposlenicima mogućnost da odu magistrirat..

    avatar

    25.01.2010. (22:02)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @neverin... eeee... sad smo došli na ono važno.... i sada možemo našu prepisku povezati i s pitanjima koja je postavio leklerk.
    Kao što sam već napisala... mislim da radne navike usvajamo u roditeljskom domu, kroz školovanje, a onda radeći svoj posao.... Nekima je to dovoljno, bez obzira što rade i u kojim uvjetima rade.... jer su se na taj način izgradili i prije no što su se zaposlili. Ali... važno je promisliti zašto dolazi do površnosti? Ako zaboravimo da se možda radi o razmaženim ljudima koji su sve u životu dobivali na dlanu, koji odavno vuku loše navike, imaju narušeno samopouzdanje, pa opravdavaju sebe sebi time što rade posao koji nisu željeli.... mislim da je strašno važno u kakvom se okruženju nalaze i koliko ih se POŠTUJE ako se doista trude.
    Jesi li siguran da je novac jedini način na koji nam netko može pokazati poštovanje i da je on jedini motiv da bi mi radili savjesno i sa voljom?
    Možemo li zajebati šefa? Da li fušerajem kažnjavamo njega ili samo sebe?
    Nije li važno što mislimo sami o sebi i svojim rezultatima? A koliko smo doista fušali najbolje znamo mi sami... s tim živimo, s tim liježemo i jutrom se budimo.
    Koliko god mi to sebi priznali ili ne... važno nam je što o našem radu misle kolege, šefovi... ali sad ću ti prišapnuti jednu tajnu. Strašno je važno što o tebi misle čistačice. Kad su one zadovoljne tobom i tvojim ponašanjem... tada si uhvatio zvijezdu. Vjeruj!
    Kroz svoj radni vijek upoznala sam puno čistačica.... i među njima, kao i svim ostalim skupinama postoje one površne i nesavjesne, ali postoje one koje svoj posao rade savjesno, odlično i ponosne su na svoje rezultate. Plaće su im iste...
    Imala sam čast nekoliko godina raditi s jednim mladim menađerom. Uz veliku stručnost iz svog područja on je znao s ljudima. Puno je godina prošlo od kada je otišao iz te radne sredine... još uvijek ga svi spominju i žale što više nije tamo. Za svakoga je pronašao lijepu riječ, svakoga je pohvalio za trud, ali i na primjeren način raspravio svaku grešku. Svakoga je saslušao i prema svima se odnosio s poštovanjem. On je za mene simbol uspješnog rukovodioca u poduzeću.
    A sada ću ti u novom prozoru ispričati jednu priču koja se nadovezuje na ovo o čemu sam ti pisala....

    avatar

    25.01.2010. (22:52)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    KAKO SAM PAO NA ISPITU ZA MENAĐERA
    "Diplomirao sam na Fakultetu za menađment. Bio sam vrlo ozbiljan student i savjesno se pripremao baš za svaki ispit. Ali jednog sam se jako bojao. Bio sam tako sretan kad sam, otvorivši kovertu i čitajući na brzinu dobivena pitanja, vidio da skoro na svako znam odgovoriti. No zadnje pitanje me iznenadilo. Glasilo je: "Znate li kako se zove čistačica na ovom fakultetu?" Pomislio sam da je to sigurno neki "štos", odgovorio sam na sva ostala pitanja i predao rad. Sav siguran, jedva sam čekao da pročitam svoje ime na popisu onih koji su položili. No, kada se na oglasnoj ploči popis pojavio, na njemu nije bilo mog imena. Pomislio sam da se radi o nekakvoj greški i otišao do profesora. - "Da, ispit niste položili", rekao je profesor./ "Ali, odgovorio sam na sva pitanja.", pobunio sam se. / "Niste odgovorili na zadnje", glasio je odgovor./ "Ali zar je to pitanje toliko važno?", nisam mogao vjerovati svojim ušima./ "Naravno da je važno", odgovorio je profesor. "U svom poslu susretat ćete mnoge ljude. Svi oni su važni. I svi zaslužuju vašu pažnju, čak i ako sve što činite jest samo to da ih pozdravite i nasmiješite se." Nakon stanke još je dodao: "A znate li ime gospođe koja služi u kantini? Znate li datume rođendana vaših pet najboljih kolega s fakulteta?". Nikada nisam zaboravio ovu lekciju. I odmah sam saznao: žena koja je održavala čistoću i koja je svaki dan bila s nama zvala se Tonka. Znate li vi kako se zove osoba...?"

    Ne znam autora ove priče.... prije puno godina pronašla sam je u svom stolnom kalendaru... :)

    avatar

    25.01.2010. (22:54)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @ima jedan svijet, pare su pretpostavljam jedina stvar koja zanima šefove ako se ne varam i po toj logici svatko pokušava udriti po novčaniku jer tamo navodno najviše boli. Siguran sam da kad bi bio sudac nekim budala koje imaju pare a kostantno voze pijani bi itekako udrio po džepu jer je to jedina bol koju razumiju očito.
    Što se tiče idelanog šefa to mi je ujedno i stari jer sam gledao iz prve ruke (radio sam kod njega svakakve gadosti od čišćenja wc-a do odlaska u deponiju) kako se čovjek treba ponašati sa ljudima. Svatko znas koje mu je zaduženje ali na niko ne treba dizati glas, lijepo se zamoli svaki put i daje se važnosti osobnim stvarima radnika ("kako žena? a bolesna? nadam se da će ozdraviti" itd), zato sam ponosan kada vidim na 10 godina što je stari otišau u penziju da ga ljudi sa poštovanjem na Korzu pozdravljaju jer nikog nije ugnjetavao, nikom nije pogodovao a posao se radio. zato mi nije jasno što to poslodavac želi postići što kreše na radnicima i onda zamisli firma ode u propast jer je posao traljav. Što se mene tiče, meni nije ni toliko bitan novac koliko sam očekujem od šefa da se ponaša ko prema čovjeku (jednom je otac od mof dobro frenda rekao da čovjek treba znati koliko vrijedi) jer nijedan šef nebi trebao zahtjevati od bilo koga ono što i sam ne može učiniti..

    pročitao sam već negdje drugdje tu priču, jako je istinita :) inače nas su čistaćice uvijek zvale na cigaretu i šalicu kave :)

    avatar

    25.01.2010. (23:18)    -   -   -   -  

  • Dolazi li kraj Darwinovoj teoriji evolucije....

    evo smo se približno pogodili u temi, sad sam pisao o povjerenju u nekim drugim okolnostima ali baza je zapravo povjerenje... svaki odnosn kako si i sama navela zahtjeva povjerenje... s ekonomskog stajališta to se može gledati i kao produktivnost... na žalost svijet je postao a vjerojatno je uvijek i bio pun sustavu poslušnih ljudi koji ne mare za osobnu odgovornost, povjerenje i produktivnost... iz čega proizlaze i etičnost, moralnost pa i kreativnost života.... pozz... novi sam na ovom blogu i imam osjećaj da te bum pratil .... pozz još jednom :)

    avatar

    26.01.2010. (08:01)    -   -   -   -  

  • leklerk

    aj pusti filozofiranje i zapleši :)))

    avatar

    26.01.2010. (19:32)    -   -   -   -  

učitavam...