Usamljenim zvijezdama...
21.05.2009.
Šutjeli smo zajedno…. Nakon šutnje neki su nastavili šutjeti, a neki su je na tren prekinuli… pa opet zašutjeli….
Jeste li sreli ovih dana osobu koja je zadovoljna, nasmijana, puna vjere i nade?!!!
Kroz medije nam se javljaju pobjednici. Svi su pobijedili! Smješkaju se za kamere…. ali osmjesi su im kiseli i neiskreni. Nitko nije pobijedio! Vrtimo se u začaranom krugu nezadovoljstva, a nada, vjera i ljubav tinjaju… samo što se ne ugase….
1991. godine don Branko Sbutega napisao je tekst kojim je svjedočio o tom vremenu, a čitajući ga danas osjećam isto…. Umorna sam. Ne od posla. Umorna sam od atmosfere beznađa koja me u vrelini ljetnih dana hladi do kostiju. Zato vam večeras neću pisati… nego ću vam čitati don Branka i pustiti pjesmu u skladu s našom atmosferom.
Predlažem da tekst i pjesmu konzumirate odvojeno….
„Stojim danima već pred tim potamnjelim nebom, rastužen, plačan, ojađen.
Slab sam i tužan u svom osjećaju bespomoćnosti, kao da svaku moju domišljatost nadvladava fantazija najprimitivnijeg i najočitijeg zla. U trenutku kad su pale sve maske, svi lažno podgrijavani ideali, dobre navike, floskule dobra, kad se svakom pojedincu pružila šansa da bude što jest s najgore strane, skoro nekažnjeno, dapače, pohvaljen za svoju tamu, stimuliran – ja stojim plačan, nemuški i neherojski uspoređujući onaj projekt čovjeka u koji sam vjerovao i vjerujem, uspoređujući ono blještavilo i sjaj s ovom mučninom i tamom. Ne stidim se, nisam kapitulirao, nisam pomiren, samo sam željan, do smrti gladan osunčanih ljudi, zračećeg čovještva.
Nikad se nisam sam po sebi i sam od sebe mogao osjetiti čovjekom, ne mogu sam, trebao sam vas, vas ljude, da bi bio čovjek. Ne samo ljude svoga naroda, svoje vjere, svoje boje kože, svoga spola, uzrasta, ukusa i uvjerenja, trebao sam vas i trebam bez obzira ili s obzirom, jednim jedinim obzirom, onim prema sebi, svojoj različitosti, nekompletnosti, vrlinama, manama, svojoj ograničenosti. I sada vas nema, isparili ste, iščezli u svoje tamne snove, u svoje očaje, svoje gladi i svoje mučnine. Izbjeglice u sigurna okružja naciona, konfesije, rase, klase, ideologije, mita, ideala, partije.
Niste toliko napučili nebo svojom tamom, koliko ste ga ispraznili svojom svjetlošću. Bog mi je svjedok kako razumijem sve vaše mržnje, ta – i sam sam čovjek, znači opremljen da budem mrzitelj, tužitelj, sudac, egzekutor, naredbodavac, djelilac pravde, pa opet… baš zato jadan i slab, onaj kojem su dani izbrojani, mjere uzete, darovi određeni. Stoga se odričem te moći da budem tamna točka na crnome nebu, gorka kap u oceanu žuči, neću i po bilijun puta neću to što mnogi hoće, protiv savjesti, protiv mirna sna, protiv sebe, protiv ljepše naravi bića svoga.
Zato buljim, ovako suzan, zašto ne reći i očajan (i po tome sam čovjek) u tamno nebo svojeg ljudskog okružja. Osluškujem laži i glasine, nabjede i objede, optužbe i uvrede, gluposti i idiotluke, osluškujem i ne slušam – već buljim. Zapiljim se tako u tamno nebo nada mnom i u tamno nebo u meni. Polako, u strpljivom i upornom gledanju odjednom počnu svjetlucati, tamo na pragu očaja. Kad se već izgubi nada, svjetlosti prigušenih ljudskosti, skrivenog čovještva, stidljivo, bojažljivo, kao da je biti dobronamjeran, istinoljubiv, pravedan, skoro grijeh i zločin. Otkriju se tu i tamo, u diskretnoj suzi, osmijehu, uzdahu. Nepovezana sazviježđa neraščovječenih. Usamljene zvijezde na tamnom nebu moje duše, treptave i drhtave kao svaka vrlina, blijede srebrnkaste svjetlosti i sjaja u koji moraš uporno gledati kako bi mu dokučio ljepotu.
Vi, divne zvijezde moga mraka, posljednji orijentiri životnog prostranstva, rasijani životnim svodom, ne odabrani. Opredijeljeni, izgarajući ljudi, svijeće. Dok je vas na nebu mog životnog prostranstva bit će i moralnog zakona u meni.
Neba bez zvijezda nema, ni čovječanstva bez ljudi, bez čovjeka. Nije tama samo nad Hrvatskom, ona je svugdje gdje čovjek potamni, gdje mržnja i ludilo dominiraju.“
„Govorim iz ranjenog srca, iz srca koje će možda uskoro, poput mnogih, prerano prestati kucati i zato vjerujte govorim najiskrenije: ja nikog ne mrzim i dok sam god živ branit ću se svojom ljubavlju.
Molim vas, pokušajte i vi.“
Don Branko Sbutega
< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)