@Katja.... svi smo puni želja kao što je šipak pun koštica.... a ovu najvažniju i najveću često potiskujemo, nismo je svjesni... a ona vrišti u nama.... Ta rečenica je toliko jaka... da bole kosti u trenutku kad nam osvjesti tu zatomljenu želju...
21.05.2009. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ustvari....ja na ovo nemam riječi. Jer, reći nešto u stilu: "prekrasan tekst", "potpuno se slažem" ili nešto slično bilo bi.......eto, opet nemam riječi. Pa ću samo buljiti u nebo......možda nađem one nerasčovječene. Teško. Nema ih. Ili ih je sve manje kao i jagoda sa onim okusom iz djetinjstva.
21.05.2009. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slab sam i tužan u svom osjećaju bespomoćnosti, kao da svaku moju domišljatost nadvladava fantazija najprimitivnijeg i najočitijeg zla. U trenutku kad su pale sve maske, svi lažno podgrijavani ideali, dobre navike, floskule dobra, kad se svakom pojedincu pružila šansa da bude što jest s najgore strane, skoro nekažnjeno, dapače, pohvaljen za svoju tamu...
... tako reče don Branko!
Ali onda, ipak, na kraju - eto svjetla:
i dok sam god živ branit ću se svojom ljubavlju.!
Mislim i vjerujem da se svatko od nas može obraniti svojom ljubavlju!!!
22.05.2009. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@suncokretice.... samo treba gledati u nebo... širom otvorenih očiju. :) @primakka... i meni.... @dordora2, i ja vjerujem.... čvrsto vjerujem.... :) @Slažem se.... Nema ga fizički.... ali i dalje nas ta sjajna zvijezda obasjava...
22.05.2009. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila sam, neplanirano, doma vikend od izbora. Nisam pratila kampanju. Nisam mislila da cu biti tamo taj dan. Mama me u subotu kad sam stigla pocela uvjeravati da moram na izbore i rekla sam: 'Dobro, otici cu zokruziti'. Navecer sam izasla sa svojim drustvom i sreli smo nekoga koga poznam ga jos iz studentskih dana tko je za mene jedan od najvecih primjeraka neradnika i lijencina....Moja nona bi ga bila nazvala 'jedan niskoristi'. Saznala sam da je jedan od kandidata za dogradonacelnika jednog malog grada. Nije jedini kojega poznam, ali je to prelilo casu i rekla sam da ipak ne idem glasovati. Ne mogu znajuci koliko tamo ima sljama koji se bavi politikom samo zato da bi na jednostavan nacin primali placu. Znam da nije ni to rjesenje, ali osjecam se da smo u Hrvatskoj vezanih ruku kad dodju izbori. Bih li ja mogla nesto promijeniti da se politicki aktiviram? Ne, jer je to prejaka masinerija koja ne bi dozvolila postenima da vladaju. Mozda grijesim, ali stav je posljedica promatranja cijelog tog cirkusa svih ovih godina.
23.05.2009. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dolphinA... u pravu si. Ovo je samo privid demokracije.... nema kod nas ni D od demokracije. Politička scena se podijelila na dvije velike stranke i ugroziti mogu samo jedna drugu... sve ostalo se ne računa. Unutar svake od tih velikih stranaka postoje razne podjele, grupe... Preglomazni su.... tromi..... skrivaju se iza forme kad su im obveze prema narodu u pitanju, ali ne vole propise i pravila kad su u pitanju pojedinačni interesi. Poštenim pojedincima u njihovim redovima ta mašinerija lomi kosti, čupa dušu. Ali poštenih pojedinaca u njihovim redovima ima.... i potrebna je velika snaga i volja da se čovjek uključi u tu veliku igru. Bez uključivanja se ne može puno napraviti... možemo tek živjeti časno i pošteno u svom djeliću svemira. I često se dešava da obrazovani, pošteni i ljudi koji drže do sebe ne žele ulaziti u taj politički košmar.... eeeee tada se u njemu uhljebe agresivni, neobrazovani, primitivni.... i svi oni koji politiku ne smatraju poslom za opće dobro - nego je doživljavaju kao način da bi lakše (na mutno) ostvarili sve svoje niske strasti. Naša jedina šansa je upravo u tome da mladi, obrazovani, pošteni i osvješćeni ljudi smognu snage i volju... pa se uključe u politiku i postave nova pravila igre. Ja jedinu šansu za ovu zemlju vidim u šutljivim intelektualcima.... koji se gnušaju politike. No voda je došla do grla.... i uključivanje stručnih... onih koji znaju i mogu je nešto kao odlazak na front kad se branila Hrvatska. Ovo je sada boj za pravnu državu... za društvo koje se pod hitno mora liječiti od korupcije, nepotizma, nesposobnosti i niz drugih boleština. DolphinA... možeš učiniti puno ako se politički aktiviraš. A da se aktiviraš ne bi ti bilo lako.... jer to je tek početak borbe. Netko mora zaustaviti tu zlu i okrutnu mašineriju o kojoj pišeš. A tko će to učiniti... ako vi mladi i obrazovani s prezirom gledate na sve?!!! Puno puta u životu krenemo u čišćenje nečega.... pa s gađenjem krećemo i nered... ali nema te prljavštine koja se ne bi mogla očistiti. @Kinki.... nisam mislila na trenutno dobro raspoloženje i ljude vedrog duha. Pišem o zadovoljstvu stanjem u zemlji... a tu je naše zadovoljstvo političarima koji nam vladaju (bez obzira na stranku)... stanjem u zdravstvu, školstvu i u svim porama našeg društva. Prosječan i dobronamijeran čovjek.... koji vidi koliko ljudi ostaje bez posla, u kojem stanju nam je gospodarstvo, što se dešava s našom kulturom... ne može biti zadovoljan... bez obzira na svoje osobne uspijehe. Ili možda ipak netko može. Pa ako im ima.... neka uživaju. :)
24.05.2009. (11:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ups, nekva se tuga i razocarenje ovdje spustilo, nemre nam ni don pomoci sa svojim suzama a i ljuba nije svemocna . ljudi brzo zaboravljaju pa tako biraju i solidiraju sa onima istog misljenja i slicnog karaktera, kaze se da riba smrdi od glave, ali ponekad i od repa izgleda.
zato treba cestitati pobjednicima. a tko je uopce pobjedio? :) ovdje kada gledam su cak i prazeni pobjednici :)))
24.05.2009. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da,Don Sbutege se sjećam kao velikog mislioca i običnog narodu sklonog čovjeka...Gdje sam ja u njegovim dragocjenim mislima koje nam je ostavio?Kao i ti,i on,i ja se pitam..koliko života proživjeti da bi sreo ljubav u čovjeku?I u svoju sam davno posumnjao,jer,ako ti se ne vraća onda toj ljubavi nešto je nedostajalo!Premalo je vremena u meni ostalo da bih samome sebi dao valjani odgovor! Veliki osmjeh ti ostavljam :-))))
25.05.2009. (15:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dida.... prije par godina došla sam do odgovora. Bilo je bolno..... skupljala sam sve ono u što sam do tada vjerovala... poput krhotina stakla. Ljubav koju primamo od drugih nije mjerilo naše ljubavi. Ako se ne vraća na način koji mi priželjkujemo ne znači da smo nešto krivi, da nismo znali voljeti... da nismo voljeli dovoljno.... Teški lomovi se dešavaju upravo onima koji vole silno.... koji daju puno.... To se dešava zbog naših neralnih očekivanja i zbog toga što sve na svijetu mjerimo prema sebi... pa zbog našeg egoizma.... čak i sebičnosti. Kada nam netko nije u stanju vratiti ljubav na naš način tada se osjetimo prevareno, iznevjereno, izdano i poniženo. Shvatila sam da je to pogrešan pristup. Jedino svoju ljubav poznajemo, osjećamo do daske... jedino o njoj možemo govoriti, analizirati je, "mjeriti" i sami sebi priznati koliko je velika, nesebična i moćna. Ljubav nije nešto što je usko vezano za konkretnu osobu koja nas dodiruje u određenom trenutku života. Ljubav je nešto što raste u nama cijelog života.... nešto što mi jesmo... nešto što je utkano u svaki naš dan... u svaki djelić našeg postojanja. Svi smo mi različiti. Nismo svi u stanju ljubav drugima pokazati na način na koji se to od nas očekuje... a vrijedi i obrnuto. To ne znači da ljubavi nema i da je našoj ljubavi nešto nedostajalo. Ta spoznaja spava u tebi.... samo što je nisi glasno priznao u ovom komentaru. U svim tvojim pjesmama to je tako očito.... jer netko tko nije u stanju ljubiti silno nikako ne može pisati stihove kakve ti pišeš.... a kada na taj način ljubav izvire u tebi... tada si ti ČOVJEK LJUBAV.... i u toj svojoj ljubavi moraš razumijeti da ne lete svi do oblaka na kojem ti stanuješ.... ali to ne umanjuje izvor ljubavi u tebi. Svaki novi susret... sa svim što voliš nadograđuje tvoju ljubav i čini je još jačom i zrelijom. Znaš.... u ovo godina mog života.... bilo je trenutaka kada sam u ljubav svoju sumnjala.... kada sam i sama tražila razloge u sebi..... misleći da meni i mojoj ljubavi nešto nedostaje. No nakon tog KLIKA.... jako dobro znam prepoznati mamce negativnih misli..... i ništa mi više ne mogu. Upravo mi je Ljubav - koja stanuje u meni pomogla da odmahnem rukom... sa prihvaćanjem i razumijevanjem na sve ono što mi stiže, a ne smatram ljubavlju..... dok u posebnu škrinjicu svoje duše spremam samo najdragocjenije povratne informacije koje je moja ljubav prouzrokovala. Od tada se osjećam kao kraljica..... bez obzira što se oko mene dešava.... jer ja imam Ljubav svoju veliku.... prema životu, svijetu i svakom mom danu.... i to mi nitko i baš nitko ne može oduzeti... i Ljubav moju umanjiti. Kad spoznamo tu čistu i pravu Ljubav koja stanuje u nama nema više ljubomore, sebičnosti i nerealnih očekivanja... tada je naša Ljubav Velebit na koji se oslanjamo kada nam zadrhte koljena. Tu i takvu ljubav ne može pronaći muškarac u ženi, žena u muškarcu.... i tu je kvaka. Ta i takva Ljubav spava u nama samima.... i kada je pronađemo..... možemo dodirnuti svoju dušu izvan granice naših tijela.... a tijelo samo ima sasvim drugačiji smisao. :) A kada je spoznamo onda su i naši odnosi sa drugima bitno drugačiji....
25.05.2009. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@to (sigurno) nisam ja.... radi se o odnosu prema samom sebi. Na žalost ni meni se klik nije desio sam od sebe... nije se desio u miru i razmišljanju. Bilo je to bolno iskustvo. Bio je to valjda onaj ključni trenutak.... kad ti preostaje potonuti na dno ili izdići se izvan svega i pustiti u svoje srce prave vrijednosti i prave istine. Znaš... ponekad imam osjećaj da me netko ili nešto čuva.... u takvim životnim trenucima. Kad mislim da nema dalje... uvijek se nešto desi... kao da me neka nevidljiva ruka potakne na pravi korak i pravi smijer.... Što je ljubomora? To je složena - negativna emocija. Sastoji se od straha da ćeš izgubiti ono što voliš i možda mržnje prema onome što ugrožava tvoja očekivanja u nekom odnosu. U mnogim objašnjenjima ljubomore spominje se ljubav za koju se bojimo i želimo je obraniti. Ja se s tim ne slažem. Ljubav ne poznaje ljubomoru. Ljubomora je po mom mišljenju plod naše sebičnosti, strahova i nesigurnosti. Mislim da prvo moramo naučiti voljeti sebe i razumijeti da je Ljubav nešto naše... i nju nam nitko ne može oduzeti. Izgubljene bitke ne postoje. U svakom lošem događaju postoji neko dobro koje se izrodi iz njega... kao što i svaki dobri događaj u sebi ima neki feler... to je neka čarobna ravnoteža koju ne znam objasniti.... ali je osjećam. Sve ono što ne možemo promijeniti treba prihvatiti... i treba u svemu pronaći neki smisao i pozitivnu stranu gubitka. Kad tako gledamo na život... nema gubljenja... Šapneš sebi: "To sam sigurno ja.... a ja sam pobjednik... zauvijek pobjednik!" Tada moramo objasniti sebi... što je to ljubav? Ako nekoga doista volimo.... tada ga prihvaćamo sa svim njegovim manama i vrlinama... tada nam je njegova ili njena sreća važnija od naše osobne sreće... tj. svoju osobnu sreću pronalazimo u zadovoljstvu osobe koju volimo... pa čak i onda ako ostanemo bez nje. I tek kad čovjek čvrsto vjeruje u ovo što ti pišem.... nestaje ljubomora.... a raste spoznaja da nema razloga za uspoređivanje s drugima... jer smo i mi osoba s manama i vrlinama... Svoje mane trebamo priznati i na njima raditi, a vrline ljubiti. Kad naučimo voljeti i poštovati sebe... tada izgrađujemo osobu koju netko koga volimo ne želi izgubiti.... a ako nas ipak ne želi... i bolje je tako... jer svaki rastanak ostavlja lagano otvorena vrata za neke nove pobjede, nove letove i životne ljepote. Svaki odnos nas nadograđuje, obogaćuje novim iskustvima i novim spoznajama... puni naš izvor ljubavi. Ljubav ne odlazi s onima koje volimo.... Nema razloga za strah.... Ljubav je u tebi.... potraži je... :)
26.05.2009. (18:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@to (sigurno) jesi ti.... postoji puno ljudi koji razmišljaju slično. No živimo u vrijeme kad smo se otuđili jedni od drugih.... Virtuala nam pruža mogućnost ovakvih razgovora... u trenucima zabave i opuštanja... no u realki svi nekuda žurimo, nešto odrađujemo, zarađujemo i nemamo vremena, a valjda ni volje jedni s drugima razgovarati na ovakve teme. Svi navlačimo maske.... da ne bi bili prevareni, ranjeni ili se pak čuvamo da nas netko ne optereti svojim mislima ili nekim novim obvezama. No svi sudjelujemo u stvaranju takvog otuđenog svijeta.... pa se ne smijemo žaliti... :)
27.05.2009. (20:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja
...samo sam željan, do smrti gladan osunčanih ljudi, zračećeg čovještva.
I ja.
21.05.2009. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Katja.... svi smo puni želja kao što je šipak pun koštica.... a ovu najvažniju i najveću često potiskujemo, nismo je svjesni... a ona vrišti u nama....
Ta rečenica je toliko jaka... da bole kosti u trenutku kad nam osvjesti tu zatomljenu želju...
21.05.2009. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Ustvari....ja na ovo nemam riječi. Jer, reći nešto u stilu: "prekrasan tekst", "potpuno se slažem" ili nešto slično bilo bi.......eto, opet nemam riječi. Pa ću samo buljiti u nebo......možda nađem one nerasčovječene.
Teško. Nema ih. Ili ih je sve manje kao i jagoda sa onim okusom iz djetinjstva.
21.05.2009. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
puno mi fale ovakvi ljudi...
22.05.2009. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Slab sam i tužan u svom osjećaju bespomoćnosti, kao da svaku moju domišljatost nadvladava fantazija najprimitivnijeg i najočitijeg zla. U trenutku kad su pale sve maske, svi lažno podgrijavani ideali, dobre navike, floskule dobra, kad se svakom pojedincu pružila šansa da bude što jest s najgore strane, skoro nekažnjeno, dapače, pohvaljen za svoju tamu...
... tako reče don Branko!
Ali onda, ipak, na kraju - eto svjetla:
i dok sam god živ branit ću se svojom ljubavlju.!
Mislim i vjerujem da se svatko od nas može obraniti svojom ljubavlju!!!
22.05.2009. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
On je zaista bio i ostao svjetlucava zvijezda.
22.05.2009. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@suncokretice.... samo treba gledati u nebo... širom otvorenih očiju. :)
@primakka... i meni....
@dordora2, i ja vjerujem.... čvrsto vjerujem.... :)
@Slažem se.... Nema ga fizički.... ali i dalje nas ta sjajna zvijezda obasjava...
22.05.2009. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolphinA
Bila sam, neplanirano, doma vikend od izbora. Nisam pratila kampanju. Nisam mislila da cu biti tamo taj dan. Mama me u subotu kad sam stigla pocela uvjeravati da moram na izbore i rekla sam: 'Dobro, otici cu zokruziti'. Navecer sam izasla sa svojim drustvom i sreli smo nekoga koga poznam ga jos iz studentskih dana tko je za mene jedan od najvecih primjeraka neradnika i lijencina....Moja nona bi ga bila nazvala 'jedan niskoristi'. Saznala sam da je jedan od kandidata za dogradonacelnika jednog malog grada. Nije jedini kojega poznam, ali je to prelilo casu i rekla sam da ipak ne idem glasovati. Ne mogu znajuci koliko tamo ima sljama koji se bavi politikom samo zato da bi na jednostavan nacin primali placu. Znam da nije ni to rjesenje, ali osjecam se da smo u Hrvatskoj vezanih ruku kad dodju izbori. Bih li ja mogla nesto promijeniti da se politicki aktiviram? Ne, jer je to prejaka masinerija koja ne bi dozvolila postenima da vladaju. Mozda grijesim, ali stav je posljedica promatranja cijelog tog cirkusa svih ovih godina.
23.05.2009. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
"Jeste li sreli ovih dana osobu koja je zadovoljna, nasmijana, puna vjere i nade?!!!"
Ja sam. I u glibu kolektivne kuknjave, grčevito tražim kolege po dobrom raspoloženju. :)
24.05.2009. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@dolphinA... u pravu si. Ovo je samo privid demokracije.... nema kod nas ni D od demokracije.
Politička scena se podijelila na dvije velike stranke i ugroziti mogu samo jedna drugu... sve ostalo se ne računa. Unutar svake od tih velikih stranaka postoje razne podjele, grupe... Preglomazni su.... tromi..... skrivaju se iza forme kad su im obveze prema narodu u pitanju, ali ne vole propise i pravila kad su u pitanju pojedinačni interesi. Poštenim pojedincima u njihovim redovima ta mašinerija lomi kosti, čupa dušu. Ali poštenih pojedinaca u njihovim redovima ima.... i potrebna je velika snaga i volja da se čovjek uključi u tu veliku igru. Bez uključivanja se ne može puno napraviti... možemo tek živjeti časno i pošteno u svom djeliću svemira. I često se dešava da obrazovani, pošteni i ljudi koji drže do sebe ne žele ulaziti u taj politički košmar.... eeeee tada se u njemu uhljebe agresivni, neobrazovani, primitivni.... i svi oni koji politiku ne smatraju poslom za opće dobro - nego je doživljavaju kao način da bi lakše (na mutno) ostvarili sve svoje niske strasti. Naša jedina šansa je upravo u tome da mladi, obrazovani, pošteni i osvješćeni ljudi smognu snage i volju... pa se uključe u politiku i postave nova pravila igre. Ja jedinu šansu za ovu zemlju vidim u šutljivim intelektualcima.... koji se gnušaju politike. No voda je došla do grla.... i uključivanje stručnih... onih koji znaju i mogu je nešto kao odlazak na front kad se branila Hrvatska. Ovo je sada boj za pravnu državu... za društvo koje se pod hitno mora liječiti od korupcije, nepotizma, nesposobnosti i niz drugih boleština. DolphinA... možeš učiniti puno ako se politički aktiviraš. A da se aktiviraš ne bi ti bilo lako.... jer to je tek početak borbe. Netko mora zaustaviti tu zlu i okrutnu mašineriju o kojoj pišeš. A tko će to učiniti... ako vi mladi i obrazovani s prezirom gledate na sve?!!! Puno puta u životu krenemo u čišćenje nečega.... pa s gađenjem krećemo i nered... ali nema te prljavštine koja se ne bi mogla očistiti.
@Kinki.... nisam mislila na trenutno dobro raspoloženje i ljude vedrog duha. Pišem o zadovoljstvu stanjem u zemlji... a tu je naše zadovoljstvo političarima koji nam vladaju (bez obzira na stranku)... stanjem u zdravstvu, školstvu i u svim porama našeg društva.
Prosječan i dobronamijeran čovjek.... koji vidi koliko ljudi ostaje bez posla, u kojem stanju nam je gospodarstvo, što se dešava s našom kulturom... ne može biti zadovoljan... bez obzira na svoje osobne uspijehe. Ili možda ipak netko može. Pa ako im ima.... neka uživaju. :)
24.05.2009. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mile_
ups, nekva se tuga i razocarenje ovdje spustilo, nemre nam ni don pomoci sa svojim suzama a i ljuba nije svemocna . ljudi brzo zaboravljaju pa tako biraju i solidiraju sa onima istog misljenja i slicnog karaktera, kaze se da riba smrdi od glave, ali ponekad i od repa izgleda.
zato treba cestitati pobjednicima. a tko je uopce pobjedio? :) ovdje kada gledam su cak i prazeni pobjednici :)))
24.05.2009. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Mile..... rezultat je sljedeći... POLITIČARI - NAROD..... 1:0
24.05.2009. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Da,Don Sbutege se sjećam kao velikog mislioca i običnog narodu sklonog čovjeka...Gdje sam ja u njegovim dragocjenim mislima koje nam je ostavio?Kao i ti,i on,i ja se pitam..koliko života proživjeti da bi sreo ljubav u čovjeku?I u svoju sam davno posumnjao,jer,ako ti se ne vraća onda toj ljubavi nešto je nedostajalo!Premalo je vremena u meni ostalo da bih samome sebi dao valjani odgovor!
Veliki osmjeh ti ostavljam :-))))
25.05.2009. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Dida.... prije par godina došla sam do odgovora. Bilo je bolno..... skupljala sam sve ono u što sam do tada vjerovala... poput krhotina stakla.
Ljubav koju primamo od drugih nije mjerilo naše ljubavi. Ako se ne vraća na način koji mi priželjkujemo ne znači da smo nešto krivi, da nismo znali voljeti... da nismo voljeli dovoljno....
Teški lomovi se dešavaju upravo onima koji vole silno.... koji daju puno.... To se dešava zbog naših neralnih očekivanja i zbog toga što sve na svijetu mjerimo prema sebi... pa zbog našeg egoizma.... čak i sebičnosti. Kada nam netko nije u stanju vratiti ljubav na naš način tada se osjetimo prevareno, iznevjereno, izdano i poniženo. Shvatila sam da je to pogrešan pristup.
Jedino svoju ljubav poznajemo, osjećamo do daske... jedino o njoj možemo govoriti, analizirati je, "mjeriti" i sami sebi priznati koliko je velika, nesebična i moćna. Ljubav nije nešto što je usko vezano za konkretnu osobu koja nas dodiruje u određenom trenutku života. Ljubav je nešto što raste u nama cijelog života.... nešto što mi jesmo... nešto što je utkano u svaki naš dan... u svaki djelić našeg postojanja. Svi smo mi različiti. Nismo svi u stanju ljubav drugima pokazati na način na koji se to od nas očekuje... a vrijedi i obrnuto. To ne znači da ljubavi nema i da je našoj ljubavi nešto nedostajalo. Ta spoznaja spava u tebi.... samo što je nisi glasno priznao u ovom komentaru. U svim tvojim pjesmama to je tako očito.... jer netko tko nije u stanju ljubiti silno nikako ne može pisati stihove kakve ti pišeš.... a kada na taj način ljubav izvire u tebi... tada si ti ČOVJEK LJUBAV.... i u toj svojoj ljubavi moraš razumijeti da ne lete svi do oblaka na kojem ti stanuješ.... ali to ne umanjuje izvor ljubavi u tebi. Svaki novi susret... sa svim što voliš nadograđuje tvoju ljubav i čini je još jačom i zrelijom.
Znaš.... u ovo godina mog života.... bilo je trenutaka kada sam u ljubav svoju sumnjala.... kada sam i sama tražila razloge u sebi..... misleći da meni i mojoj ljubavi nešto nedostaje.
No nakon tog KLIKA.... jako dobro znam prepoznati mamce negativnih misli..... i ništa mi više ne mogu. Upravo mi je Ljubav - koja stanuje u meni pomogla da odmahnem rukom... sa prihvaćanjem i razumijevanjem na sve ono što mi stiže, a ne smatram ljubavlju..... dok u posebnu škrinjicu svoje duše spremam samo najdragocjenije povratne informacije koje je moja ljubav prouzrokovala. Od tada se osjećam kao kraljica..... bez obzira što se oko mene dešava.... jer ja imam Ljubav svoju veliku.... prema životu, svijetu i svakom mom danu.... i to mi nitko i baš nitko ne može oduzeti... i Ljubav moju umanjiti. Kad spoznamo tu čistu i pravu Ljubav koja stanuje u nama nema više ljubomore, sebičnosti i nerealnih očekivanja... tada je naša Ljubav Velebit na koji se oslanjamo kada nam zadrhte koljena. Tu i takvu ljubav ne može pronaći muškarac u ženi, žena u muškarcu.... i tu je kvaka. Ta i takva Ljubav spava u nama samima.... i kada je pronađemo..... možemo dodirnuti svoju dušu izvan granice naših tijela.... a tijelo samo ima sasvim drugačiji smisao. :) A kada je spoznamo onda su i naši odnosi sa drugima bitno drugačiji....
25.05.2009. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@to (sigurno) nisam ja.... radi se o odnosu prema samom sebi. Na žalost ni meni se klik nije desio sam od sebe... nije se desio u miru i razmišljanju. Bilo je to bolno iskustvo. Bio je to valjda onaj ključni trenutak.... kad ti preostaje potonuti na dno ili izdići se izvan svega i pustiti u svoje srce prave vrijednosti i prave istine. Znaš... ponekad imam osjećaj da me netko ili nešto čuva.... u takvim životnim trenucima. Kad mislim da nema dalje... uvijek se nešto desi... kao da me neka nevidljiva ruka potakne na pravi korak i pravi smijer....
Što je ljubomora? To je složena - negativna emocija. Sastoji se od straha da ćeš izgubiti ono što voliš i možda mržnje prema onome što ugrožava tvoja očekivanja u nekom odnosu.
U mnogim objašnjenjima ljubomore spominje se ljubav za koju se bojimo i želimo je obraniti.
Ja se s tim ne slažem. Ljubav ne poznaje ljubomoru. Ljubomora je po mom mišljenju plod naše sebičnosti, strahova i nesigurnosti.
Mislim da prvo moramo naučiti voljeti sebe i razumijeti da je Ljubav nešto naše... i nju nam nitko ne može oduzeti. Izgubljene bitke ne postoje. U svakom lošem događaju postoji neko dobro koje se izrodi iz njega... kao što i svaki dobri događaj u sebi ima neki feler... to je neka čarobna ravnoteža koju ne znam objasniti.... ali je osjećam.
Sve ono što ne možemo promijeniti treba prihvatiti... i treba u svemu pronaći neki smisao i pozitivnu stranu gubitka. Kad tako gledamo na život... nema gubljenja... Šapneš sebi: "To sam sigurno ja.... a ja sam pobjednik... zauvijek pobjednik!"
Tada moramo objasniti sebi... što je to ljubav? Ako nekoga doista volimo.... tada ga prihvaćamo sa svim njegovim manama i vrlinama... tada nam je njegova ili njena sreća važnija od naše osobne sreće... tj. svoju osobnu sreću pronalazimo u zadovoljstvu osobe koju volimo... pa čak i onda ako ostanemo bez nje. I tek kad čovjek čvrsto vjeruje u ovo što ti pišem.... nestaje ljubomora.... a raste spoznaja da nema razloga za uspoređivanje s drugima... jer smo i mi osoba s manama i vrlinama... Svoje mane trebamo priznati i na njima raditi, a vrline ljubiti. Kad naučimo voljeti i poštovati sebe... tada izgrađujemo osobu koju netko koga volimo ne želi izgubiti.... a ako nas ipak ne želi... i bolje je tako... jer svaki rastanak ostavlja lagano otvorena vrata za neke nove pobjede, nove letove i životne ljepote.
Svaki odnos nas nadograđuje, obogaćuje novim iskustvima i novim spoznajama... puni naš izvor ljubavi. Ljubav ne odlazi s onima koje volimo....
Nema razloga za strah.... Ljubav je u tebi.... potraži je... :)
26.05.2009. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@to (sigurno) jesi ti.... postoji puno ljudi koji razmišljaju slično. No živimo u vrijeme kad smo se otuđili jedni od drugih.... Virtuala nam pruža mogućnost ovakvih razgovora... u trenucima zabave i opuštanja... no u realki svi nekuda žurimo, nešto odrađujemo, zarađujemo i nemamo vremena, a valjda ni volje jedni s drugima razgovarati na ovakve teme. Svi navlačimo maske.... da ne bi bili prevareni, ranjeni ili se pak čuvamo da nas netko ne optereti svojim mislima ili nekim novim obvezama. No svi sudjelujemo u stvaranju takvog otuđenog svijeta.... pa se ne smijemo žaliti... :)
27.05.2009. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...