Nije svejedno na koji NAČIN iznosimo svoje misli

31.01.2009.




Već danima me škaklja jedna tema. Vedrana Rudan je nakon svoje prve emisije na Novoj TV dobila otkaz. Kad novinar dobije otkaz u meni se odmah pali crveno svjetlo na alarm.
No nisam gledala emisiju u redovnom terminu…. i danima sam lutala po raznim tekstovima, čitala razna mišljenja, pregledala video zapis te emisije i sada ću napisati ono što mislim…. iako unaprijed znam da ću mnogima dići živac.
Vedranu Rudan smatram obrazovanom, pametnom i previše vulgarnom ženom. Imam osjećaj da se za ravnopravnost u muškom svijetu bori tako da glumi muškarca… ali ne bilo kakvog muškarca… nego glumi mušku macho sirovinu. Sigurna sam da je njena nutrina sasvim drugačija i da je maska kojom se koristi samo način kojim pokušava pokazati ono što je muči i smeta u našem u društvu. Često sam nakon njenih tekstova ostajala zamišljenja…. I najčešće bih u sebi izgovorila… Šteta, baš šteta što si ovako pametne misli napisala ovako vulgarno….
Znači….kod Vedrane me smeta NAČIN na koji iznosi svoje mišljenje.
Imala sam jednu cijelu temu u kojoj sam pisala o humoru… o tome da masu ljudi nakon brzopletih izjava koristi rečenicu: „samo sam se šalio“ ili „nisam tako mislio“… „nisam tako rekao“. Nemamo svi isti smisao za humor… nemamo svi iste sposobnosti i mogućnosti jednako duboko doživjeti neki tekst. Usudim se tvrditi da jako puno ljudi u ovoj zemlji čita bukvalno… točno onako kako piše… tako da su sve poruke između redova upućene manjini koja ih je u stanju dokučiti. Oni koji nisu u stanju čitati nenapisane poruke… nisu tome krivi. Oni naprosto nemaju preduvjete da bi to mogli….a razlozi mogu biti razni. I zato kada pišemo ili govorimo… uvijek moramo biti svjesni tko nas sluša i koliki broj ljudi nas sluša. Nije isto da li neki profesor govori studentima na četvrtoj godini nekog faxa, koji imaju sve preduvijete da bi razumjeli problematiku… ili isto treba izložiti u nekoj TV emisiji gdje ga gleda i sluša puno šarenije društvo… sa različitim mogućnostima razumijevanja. Znači… postoji odgovornost onoga koji pred masom izlaže za ono što govori i kako govori.
Sada ću napisati citat iz knjige „Dnevnik Ane Frank“, pa ću napisati Vedraninu rečenicu…. i opisati kako sam isto ja razumjela.
Iz knjige „Dnevnik Ane Frank“: "Oštro su nas podsjetili da smo u stanju skrivanja, da smo Židovi u okovima, bez ikakvih prava, no s tisuću dužnosti. Mi Židovi ne smijemo pokazivati svoje osjećaje, moramo biti hrabri i jaki, moramo prihvaćati sve neugodnosti bez gundjanja, moramo činiti sve sto je u našoj moći i vjerovati u B-a.
Jednom ce prestati ovaj grozan rat, jednom ćemo opet biti ljudi ne samo Židovi."

Pozivajući se na ovaj dio iz spomenute knjige… Vedrana je u slobodnoj obradi teksta izjavila:
"Kad će Židovi najzad prestati biti Židovi i postati samo ljudi."


Kada je čovjek ugrožen, etiketiran i prozivan zbog pripadanja određenom narodu, vjeri, bilo kojoj grupi… tada se uvijek nađe u problemima s dokazivanjem svojih dobrih osobina. Ma što on činio, rekao ili napisao… uvijek nosi teret onoga što u tom trenutku nije popularno. Često ljudi ni ne slušaju što osoba govori… jer je diskvalificirana iz života u društvu temeljem svoje različitosti. I onda je prirodna potreba pojedinaca iz takvih manjinskih grupa koje su na udaru da ih se počne doživljavati prvo kao LJUDE….a sva njihova pripadanja su nešto osobno… nešto što ne bi smjelo biti važno. Tako ja čitam citat iz knjige: „Dnevnik Ane Frank“.
Vedrana je ogorčena ratom u Palestini. I ja sam ogorčena! Vedrana je ogorčena smrću tolike djece (čija je imena i slike objavila). I ja sam ogorčena!
Za smrt tolike djece ne postoji opravdanje! To je moj čvrsti stav! Svjesna sam vjerskog fanatizma u Palestini, svjesna sam svih provokacija iza kojih stoji HAMAS… a radi se o organizaciji čiji način djelovanja ne bi mogao opravdati ni jedan normalan čovjek. Narod Palestine je žrtva politike i fanatične vjere. Narod Palestine je izmanipuliran. Ali sve to nije opravdanje za ovaj i ovakav rat. Sve to nije opravdanje za pogibiju te djece u Palestini.
I opet smo došli do toga… da je problematičan NAČIN borbe protiv nečega. Ja se sada neću upuštati u komenitranje tog rata. Ja to razumijem i gledam površno. Premalo znam o svemu tome da bih mogla nešto mudro napisati. Ali slobodno mogu napisati da je cijelo vrijeme moje srce na strani te Palestinske djece koja gube živote. Nema političara ili mudraca koji bi mi mogao ponuditi političke razloge koji bi mogli opravdati sve te žrtve. Od političara očekujem da budu dovoljno mudri i da sve svjetske probleme rješavaju na drugačiji način. Ovaj način nema opravdanja i ŠLUS!
Vedrana je slobodno obrađujući rečenicu iz spomenute knjige rekla nešto nad čim bi se svi trebali zamisliti. Ta rečenica prema mom mišljenju nije uvredljiva.
Pokušajmo je primijeniti na neka druga područja života.
Npr. otac klinca koji je sudjelovao u ubojstvu Luke Ritza je izjavio: „Kriv je! Ne mogu vjerovati što se dogodilo! Mora odgovarati za ono što je učinio.“
On je u tom trenutku zaboravio da je otac i bio je samo ČOVJEK. Roditelj je inače dužan u svim teškim trenucima biti uz dijete, dužan mu je biti stup na koji se naslanja čak i onda kada pogriješi…. Roditelj nikada ne odbacuje svoje dijete. No postoje situacije kada moramo radi poštenja i čovječnosti zanemariti te roditeljske osjećaje i moramo biti samo LJUDI… radi poštenja i opet radi poruke koju šaljemo svojoj djeci.
Imamo i slučaj majke malog Žužića… koja je iskoristila svoj položaj da se na njemu zbog silnih prekršajnih prijava - zbog vožnje u pijanom stanju, zakon ne primijeni onako kako bi trebalo. Ona je tada bila samo MAJKA… zaboravila je da je to bio trenutak kada je trebala zaboraviti da je MAJKA… i da mora prije svega biti ČOVJEK… profesionalac….a na taj način bi ona bila i majka koja daje pozitivan primjer svom djetetu. No ipak ga je zanemarila… bila je to slabost.
Isto je tako i sa nacionalnim osjećajima. Često prešutimo, ne komentiramo ili čak i lažemo i izvrdavamo kad neku glupost naprave „NAŠI“. To su trenuci kada zaboravimo da prvo moramo biti ČOVJEK, a tek tada HRVAT. Kad to naučimo… tek tada smo na ponos svojoj Hrvatskoj. Jer Hrvatska će biti bolja ako poradimo malo na svojoj čovječnosti. Hrvatstvo nam nitko ne može uzeti… a čovječnost nam se zagubila negdje putem.
I kad tako izanaliziram Vedraninu izjavu. Ona nije uvredljiva. Ona je velika.
No to ne znači da Vedrana nije zaslužila javnu osudu… pa čak i otkaz. Vi znate da je na ovom blogu bila i tema kojom smo zajedno vrištali protiv šikaniranja i progona novinara… vi znate da uvijek branim pravo na slobodno iznošenje mišljenja. No u ovom slučaju se ne radi o slobodi iznošenja mišljenja, nego se radi o NAČINU na koji je ono izneseno.
Cijelo vrijeme je turpijala nokte. Ako govorimo o žrtvama u Palestini i Jasenovcu… tada ne možemo pri tom turpijati nokte i o tim strahotama govoriti tako vulgarno, ironično… kao da prepričava što je tog jutra vidjela na Dolcu. Spomenula je da njen otac batom pokušao riješiti židovsko pitanje u Jasenovcu i pri tom je turpijala nokte. Eeee… moja Vedrana. To nije NAČIN.
Zbog NAČINA na koji si obradila temu zaslužila si otkaz. Načinom si povrijedila žrtve Jasenovca, povrijedila si ti i žrtve djece u Palestini, naljutila si premoćne Židove, a povrijedila si i sve žene u ovom društvu svojim NAČINOM. Jer mi ne moramo glumiti muškarčine da bi izrekle svoj stav. Slobodno budemo žene… jer nije sramota biti žena. Svojim NAČINOM borbe za ravnopravnost činiš nas neravnopravnima.
Tu emisiju gledaju i djeca. Moja i mnoga druga djeca nisu u stanju čitati tvoje neizrečene poruke. Imaš odgovornost kada se obraćaš masi. I O.K. je da snosiš posljedice za svoje ponašanje. U našim medijima je previše poziva na mržnju, na etiketiranje, na osudu.
Ovo je važna tema. O tom ratu se u našim medijima premalo govori. Žao mi je što nisi smogla snage tu temu obraditi onako kako sigurno znaš i možeš. Od toga bi svi imali puno više koristi.
Temi prilažem video zapis emisije… da bi oni koji je nisu gledali mogli samostalno donijeti svoj sud o istoj.


Komentari (62) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)