Isprika

25.01.2009.



Ne vjerujem u kolektivnu krivnju…. Nepoznate su mi mržnje i preziri spram cijelih naroda…. ali zato vjerujem u u kolektivni sram.
Jučer je premlaćen makedonski navijač. Kad sam čula tu vijest, stisnula sam oči… zazeblo me oko srca i osjetila sam silnu sramotu.
Nisam previše mahala repom zbog održavanja SP u rukometu. Bilo mi je neugodno slušati komentare Nijemaca… koji su se čudili što se jedna, do te mjere zadužena zemlja upušta u te avanture. U pravu su. To je isto… kao da je pojedinac dužan bankama, pojedincima i na sve strane… a organizira velike tulume za prijatelje i ponaša se poput pijanog grofa. Nije mi bilo jasno što nam to treba… a sada mi je još manje jasno. Nadam se da je problem sa splitskom arenom malen i da neće biti problema sa svim tim objektima koje u budućnosti moramo održavati…. Isto se tako nadam da svi ti objekti neće biti novi teret na leđima poreznih obveznika… i da će odgovorni znati gospodariti i pokriti troškove istih.
Sramim se često zbog ponašanja naših navijača. U svijetu nas doživljavaju divljacima, šovinistima i primitivcima. Možemo se mi kao pojedinci truditi ko male pčelice oko svojih osjećaja i ponašanja, ali sve nam je uzalud jer našu sliku u svijet odašilju glasni, nekulturni i agresivni.
Zaprepastila me razlika u načinu na koje su nas mediji izvijestili o istom događaju.
Nova TV se potrudila…. i objavila izjave sudionika događaja. Jasno smo vidjeli da je čovjek u bolnici, jasno smo čuli što mu se dogodilo, a isto tako smo čuli njegove prijatelje koji su bili prisutni kada se to desilo. Grupa navijača je napala grupu navijača. Na HRT1 su javili da su se dva navijača potukla. Nije naglašeno tko je koga napao. Na početku je izvjestitelj rekao da se desilo par malih izgreda u Zadru….dojava o podmetanju bombe, tuča između dva navijača i demoliranje jednog automobila. Kad čovjek čuje tako zapakiranu vijest….“jasno mu je“ da se ništa strašno nije dogodilo… jer nema pojma zašto su se ta dva navijača potukla… možda su bili malo pijani, pa su se sukobili zbog tamo nekih rezultata… to je u svakom slučaju neki nevažan obračun između dva pojedinca. No kada čujemo da se radi o ničim izazvanom napadu grupe ljudi na goste navijače… samo zato što su govorili jezikom koji divljacima u tom trenutku nije odgovarao, tada je to prilično teža vijest. Kad se čuje da su napadači-domaćini gradom hodali s palicama, postaje nam jasno da su oni krenuli u unaprijed smišljen obračun s određenim grupama gostiju. I tada si postavimo pitanje… kako uopće neka grupa može hodati gradom s palicama u rukama, a da ih oni koji su zaduženi za red ne primijete?
I nakon svega što se desilo… zadarski se gradonačelnik ne javlja novinarima… nitko se u ime grada nema potrebu ispričati zbog nemilog događaja. Kalmeta je dao kratku i sramežljivu izjavu. Naši političari se inače vole naslikavati na sportskim natjecanjima… ali nije mi jasno zašto se sada nisu potrudili stati pred kamere i ispričati se navijačima i makedonskom narodu zbog lošeg gostoprimstva, zbog divljačkog napada koji su učinili neki „zalutali“ pojedinci?
Prešućivanje, zataškavanje i ignoriranje ovog događaja znači preuzimanje krivnje za takvo ponašanje. Zašto se nitko u ime nas kojima je to neprihvatljivo ponašanje nije ispričao?
Zašto vladajući glasno ne osude takva ponašanja?!!!
I sa Slovenijom imamo prilično nabrijane odnose u zadnje vrijeme. Jučerašnje spominjanje NDH je mnoge dodatno uzrujala i naljutila. I mene je naljutila… ali ni to nije razlog da mrzim Slovence… jer sam duboko svjesna da im je samo prije par dana jedan istaknuti političar slao neprimjerene poruke koje su se odnosile na 2. svj.rat. Balkanski ih je provocirao, a Slovenci da ne bi bili previše udaljeni sa svog Balkana, na jednako sirov način odgovaraju. Pa zašto bih se ja sada ljutila na Slovence?!!!! Ako si „moji“ političari mogu dozvoliti tjerati šegu u vanjskoj politici, zašto si to ne bi smjeli dozvoliti i susjedi?!!! Ako se Slovenci ponašaju šašavo tada to nije moj problem, to je njihova sramota i sramota njihovih građana koji ih biraju… eeee, ali kada se „moji“ predstavnici vlasti ponašaju neprimjereno – tada je to itekako moj problem!

Naši rukometaši se trude. Ovih dana nam šalju poruku koliko je važno zajedništvo, koliko je važna nesebičnost i unošenje srca u sve što radimo. Trudi se i većina građana ove zemlje. Plaćaju preskupe karte da bi navijali i podržavali naše plamene dečke. Strašno mi se ne sviđa naziv „kauboji“ kojima ih krste. Znamo kako se kauboji ponašaju. Kauboji su ovi koji tuku navijače po cesti i svi oni koji šutnjom to podržavaju. Naši rukometaši nisu i ne mogu biti kauboji. Trude se i gradovi domaćini… neki više, a neki manje. Trude se građani tih gradova da bi bili dobri domaćini… i sav taj trud nam je uprljan ponašanjem pojedinaca – divljaka i onih koji prešućuju divljaštvo.
Kome je važno mišljenje tamo neke Done?!!! Ma nikome. Ali meni je važno… jer se u moje ime (kao građanke ove zemlje) nitko nije ispričao… pa ću sada ja to učiniti! Neka nam oproste svi gosti koji su doživjeli neugodnosti u Hrvatskoj. Nema opravdanja za ponašanje „naših“ divljaka!

Komentari (85) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)