Ne vjerujem u kolektivnu krivnju…. Nepoznate su mi mržnje i preziri spram cijelih naroda…. ali zato vjerujem u u kolektivni sram.
Jučer je premlaćen makedonski navijač. Kad sam čula tu vijest, stisnula sam oči… zazeblo me oko srca i osjetila sam silnu sramotu.
Nisam previše mahala repom zbog održavanja SP u rukometu. Bilo mi je neugodno slušati komentare Nijemaca… koji su se čudili što se jedna, do te mjere zadužena zemlja upušta u te avanture. U pravu su. To je isto… kao da je pojedinac dužan bankama, pojedincima i na sve strane… a organizira velike tulume za prijatelje i ponaša se poput pijanog grofa. Nije mi bilo jasno što nam to treba… a sada mi je još manje jasno. Nadam se da je problem sa splitskom arenom malen i da neće biti problema sa svim tim objektima koje u budućnosti moramo održavati…. Isto se tako nadam da svi ti objekti neće biti novi teret na leđima poreznih obveznika… i da će odgovorni znati gospodariti i pokriti troškove istih.
Sramim se često zbog ponašanja naših navijača. U svijetu nas doživljavaju divljacima, šovinistima i primitivcima. Možemo se mi kao pojedinci truditi ko male pčelice oko svojih osjećaja i ponašanja, ali sve nam je uzalud jer našu sliku u svijet odašilju glasni, nekulturni i agresivni.
Zaprepastila me razlika u načinu na koje su nas mediji izvijestili o istom događaju.
Nova TV se potrudila…. i objavila izjave sudionika događaja. Jasno smo vidjeli da je čovjek u bolnici, jasno smo čuli što mu se dogodilo, a isto tako smo čuli njegove prijatelje koji su bili prisutni kada se to desilo. Grupa navijača je napala grupu navijača. Na HRT1 su javili da su se dva navijača potukla. Nije naglašeno tko je koga napao. Na početku je izvjestitelj rekao da se desilo par malih izgreda u Zadru….dojava o podmetanju bombe, tuča između dva navijača i demoliranje jednog automobila. Kad čovjek čuje tako zapakiranu vijest….“jasno mu je“ da se ništa strašno nije dogodilo… jer nema pojma zašto su se ta dva navijača potukla… možda su bili malo pijani, pa su se sukobili zbog tamo nekih rezultata… to je u svakom slučaju neki nevažan obračun između dva pojedinca. No kada čujemo da se radi o ničim izazvanom napadu grupe ljudi na goste navijače… samo zato što su govorili jezikom koji divljacima u tom trenutku nije odgovarao, tada je to prilično teža vijest. Kad se čuje da su napadači-domaćini gradom hodali s palicama, postaje nam jasno da su oni krenuli u unaprijed smišljen obračun s određenim grupama gostiju. I tada si postavimo pitanje… kako uopće neka grupa može hodati gradom s palicama u rukama, a da ih oni koji su zaduženi za red ne primijete?
I nakon svega što se desilo… zadarski se gradonačelnik ne javlja novinarima… nitko se u ime grada nema potrebu ispričati zbog nemilog događaja. Kalmeta je dao kratku i sramežljivu izjavu. Naši političari se inače vole naslikavati na sportskim natjecanjima… ali nije mi jasno zašto se sada nisu potrudili stati pred kamere i ispričati se navijačima i makedonskom narodu zbog lošeg gostoprimstva, zbog divljačkog napada koji su učinili neki „zalutali“ pojedinci?
Prešućivanje, zataškavanje i ignoriranje ovog događaja znači preuzimanje krivnje za takvo ponašanje. Zašto se nitko u ime nas kojima je to neprihvatljivo ponašanje nije ispričao?
Zašto vladajući glasno ne osude takva ponašanja?!!!
I sa Slovenijom imamo prilično nabrijane odnose u zadnje vrijeme. Jučerašnje spominjanje NDH je mnoge dodatno uzrujala i naljutila. I mene je naljutila… ali ni to nije razlog da mrzim Slovence… jer sam duboko svjesna da im je samo prije par dana jedan istaknuti političar slao neprimjerene poruke koje su se odnosile na 2. svj.rat. Balkanski ih je provocirao, a Slovenci da ne bi bili previše udaljeni sa svog Balkana, na jednako sirov način odgovaraju. Pa zašto bih se ja sada ljutila na Slovence?!!!! Ako si „moji“ političari mogu dozvoliti tjerati šegu u vanjskoj politici, zašto si to ne bi smjeli dozvoliti i susjedi?!!! Ako se Slovenci ponašaju šašavo tada to nije moj problem, to je njihova sramota i sramota njihovih građana koji ih biraju… eeee, ali kada se „moji“ predstavnici vlasti ponašaju neprimjereno – tada je to itekako moj problem!
Naši rukometaši se trude. Ovih dana nam šalju poruku koliko je važno zajedništvo, koliko je važna nesebičnost i unošenje srca u sve što radimo. Trudi se i većina građana ove zemlje. Plaćaju preskupe karte da bi navijali i podržavali naše plamene dečke. Strašno mi se ne sviđa naziv „kauboji“ kojima ih krste. Znamo kako se kauboji ponašaju. Kauboji su ovi koji tuku navijače po cesti i svi oni koji šutnjom to podržavaju. Naši rukometaši nisu i ne mogu biti kauboji. Trude se i gradovi domaćini… neki više, a neki manje. Trude se građani tih gradova da bi bili dobri domaćini… i sav taj trud nam je uprljan ponašanjem pojedinaca – divljaka i onih koji prešućuju divljaštvo.
Kome je važno mišljenje tamo neke Done?!!! Ma nikome. Ali meni je važno… jer se u moje ime (kao građanke ove zemlje) nitko nije ispričao… pa ću sada ja to učiniti! Neka nam oproste svi gosti koji su doživjeli neugodnosti u Hrvatskoj. Nema opravdanja za ponašanje „naših“ divljaka!
Post je objavljen 25.01.2009. u 13:37 sati.