„Nemojte nam kosti pretresati“

01.12.2008.

Na Iskonovom forumu stoji tema:
„lijeèenje starih ljudi skupim lijekovima i skupim operacijama...
Isplati li se ulagati toliko puno para u lijeèenje starih i nemoænih.. da li potrošiti na operaciju nekog starog dedeka ili bake 200 tisuæa kuna, kad æe mu to produžiti život za 6 mjeseci možda.. a naš zdravstveni sustav je u banani.. sve se raspada...
bi li se te pare mogle bolje potrošiti, na skrb o trudnicama i djeci? Radnicima?
Jer danas je kao zdravstveni sustav u RH besplatan.. za ve.. bez obzira koliko su platili tokom svog radnog vijeka u zdravstveni sustav.. i sve bolesti, pa i najskuplje se lijeèe. a para nema...“
Èitala sam uvodni post, a i mnoge komentare ispod njega sa strašnom tugom. To piše naša mladost….
Kapitalizam uzima svoj danak. Stanje morala u društvu se odlièno oèitava kroz ovo pitanje.
Mladi slušaju vijesti i osjeæaju se ugroženo krizom u društvu. Prirodno je da razmišljaju o problemu i u svojim glavama pokušavaju naæi odgovore. Upravo ovakve ideje govore o tome koliko nam je omladina zapuštena i sebièna. Našao se problem na njihovom putu i probudila se potreba borbe za opstanak. Hajdemo pustiti jednu generaciju da umre bez skrbi… kako bi nama bilo bolje. Pri tom ne razmišljaju da se radi o generaciji koja je dugi niz godina uplaæivala u zdravstveno osiguranje i svu skrb koja im je potrebna nije milostinja, nego su je skupo i pošteno platili. To je generacija njihovih djedova i baka… koji su im podarili život, pomogli njihovim roditeljima da se stambeno snaðu… da njih pomognu…. Oni koji su stari SADA nisu štedjeli za starost kroz osiguravajuæa društva…kroz police životnog osiguranja. Oni su cijelog života stezali remen… jer se zemlja gradila, jer je zemlja ratovala, pa se opet gradila, pa se krpalo pokradeno… proživjeli su mnoge krize… a trebalo je solidarno odvajati za one koji su tada bili stari… trebalo je školovati nas – koji ih sada tako neosjetljivo zaboravljamo i pitamo se isplati li nam se lijeèiti stare i nemoæne!
Ne razmišljaju današnji mladi ni o tome da æe i sami jednoga dana biti stari. Po naputku moderne psihologije oni žive svoje SADA… nije važno juèer i sutra. Danas su u stanju gaziti sve oko sebe da bi njima bilo dobro.
Premijerovo širenje panike i naputke kako treba štedjeti… neæemo više komentirati, ali moram spomenuti izjavu predsjednika RH, Stjepana Mesiæa.
I on nam je mudro progovorio na èemu bi trebali štedjeti. Predložio je da uštedimo na sahranama branitelja. Gledano kapitalistièki….on je u pravu. To je naèin da se uštedi novac u državi koja je u banani i visi o niti. Ali kad proanaliziramo tu izjavu malo dublje… dolazimo do zakljuèka da je to pitanje na nivou klinca koji je postavio pitanje s poèetka ove teme.
Gospoda koja žive u dvorima, ljetuju na jahtama, odijevaju košulje koje pojedinaèno nose cijenu cjelokupne garderobe prosjeènog èovjeka, savjetuju narod na èemu i kako treba štedjeti.
I kada se narod uvrijedi, rasplaèe… poène podizati glas izjavljuju da nisu tako rekli, nisu tako mislili. Kaže predsjednik… nije on mislio na prave branitelje – nego na one „krive“. Kaže predsjednik: nije mislio na prave branitelje nego neke tajnice kojima je priznat braniteljski status.
I onda se u mojoj glavi raða pitanje: a tko je omoguæio lažne branitelje u ovoj zemlji? Tko je tajnicama priznao braniteljski status? Tko to sada ima pravo vrijeðati prave branitelje… zbog postojanja lažnih? Ako se ikada i trebaju ukidati nekom dana prava… zar se to èini ovakvim izjavama… kroz medije? Zar se tako ponašaju ozbiljni i odgovorni politièari? Tko sada ima pravo stezati remen na smrti onih koji su ostavili svoje zdravlje u obrambenom ratu? Tko im je priznao poèasti na posljednjem ispraæaju? Predsjednik stoluje veæ dva mandata. HDZ samo 4 godine nije bio na vlasti. Pa s kim se oni to bore? I protiv koga protestiraju? Jesu li vanzemaljci zemlju doveli u ovakvu situaciju? Tko to mojim kolegama, koji su radili na prvoj crti bojišnice nije priznao status branitelja… dok su na stupovima glumili glinene golubove… a èinili su to za sve nas… za svoju Hrvatsku? Tko je nakon rata uveo niz novih rituala, paradu laži i kièa, koji su zabavljali i smirivali narod?
Zašto troškove pokopa pravih branitelja ne bi snosili oni koji su uzimali novac da bi proizveli lažne branitelje?
I pitam se dalje: jesu li oni uopæe svjesni da ti ljudi nisu ratovali za poèasne paljbe i paradu licemjerja na svojim grobovima? Oni vrište iz svojih grobova zbog našeg ponašanja.
Blogeri, svi ste vi èuli izjave i savjete politièara. Veæ smo se kroz komentare doticali istih.
No meni je jutros jedan Èovjek donio tekst iz jedne knjige. Rekao je: „Dona, vi volite èitati i pisati… mislio sam da bi vas moglo zanimati.“
Tekst me naježio….podsjetio na sve ovo o èemu sam vam do sada pisala… ali me na neki naèin i zadužio. Zahvala Èovjeku što nam je omoguæio ovo zajednièko èitanje…

Neznani junak

Ovo je dan, ovo je noæ, ovo je sat… moj sat, naš sat.
U ovaj dan, u ovu noæ, u ovaj sat… jednom u godini u ovaj sat otvaraju se kamene dveri ovdje i svuda, u Parizu i Londonu, u Rimu i Berlinu, u Moskvi i Pekingu, ostvaraju se svi grobovi Neznanih junaka u svim zemljama i svim gradovima.
U ovaj dan, u ovu noæ, u ovaj sat svi Neznani junaci govore vama, vama koji niste Neznani junaci, vama znanima, vama koji paradirate na našim grobovima i u slavu našu ispaljujete salve… vama vièemo i vas molimo:
„Pljunite na grobove naše!“
Mi Neznani junaci iz svih zemalja i svih gradova, mi Neznani junaci, što smo se neznani meðusobno poubijali u neznanim šumama i moèvarama. Na liticama neznanih brda, davili se u dubokim slanim vodama i smrznuli u djevièanskoj bjelini nepoznatih ledenjaka, mi koji smo zeleno obojili rumenim, mi koji svojim neznanim tjelesima prekrismo cijelu zemlju, more i nebo, mi dovikujemo vama znanima, vama oèevima našim:
„Pljunite na grobove naše!“
„Pljunite na grobove naše!“ dovikujemo vam iz Pariza i Londona, iz Rima i Berlina, iz Moskve i Pekinga, iz svih zemalja, iz svih gradova.
A vi nosite vrpce i lovorike u Pariz i London, u Rim i Berlin, u Moskvu i Peking, u sve zemlje i sve gradove, i èastite nas pucnjavom, vi, koji ste nas u tu pucnjavu gurnuli, u mržnju i kreševo, s noževima u oèima i rukama. Èastite nas, koje ste èas prije nahuckali da se neznani i nekrivi meðu se istrijebimo.
Èastite nas i divite nam se… ali ni jedan od vas ne bi ni s jednim od nas zamijenio mjesto. A meðu nama nema ni jednoga, koji se ne bi s vama zamijenio, pa i s onim jadnijim od najjadnijih.
Zar ne, ljepše je paradirati po grobovima, polagati vrpce i vijence, ispaljivati salve, nego ležati u njima?!!
Ali… vaše su uši gluhe.
O vi, koji s oblaka pobacaste sve bogove! O vi, koji se bez strave i užasa ne možete ni sjetiti krvavih žrtava krvožednim i besmislenim božanstvima, recite mi kojemu smislenom bogu prinosite stotine milijuna Neznanih junaka?! Kojem nas to smislenom bogu prinosite, vi, bezbožni žreci, ruku još rumenih od naše krvi? Kojem smislenom bogu?...

I kad biste na naše grobove dolazili s osjeæajem stida, s osjeæajem grijeha… Ali vi dolazite ponosni na svoje nedjelo i besramno nas istièete kao primjer, kao najsvjetliji primjer potomstvu.
„To je put èasti i slave, djeco naša, to je najviša i najsvetija preèka do koje se èovjek može popeti. To je draguljima posuta staza djedova vaših! Njom kroèite, na njoj padajte, da bude još blistavija i sjajnija, jer se svaki od vas u dragulj promeæe… Naprijed, sinovi naši!
Za sve ima mjesta: grobovi su Neznanih junaka jame bezdanke! Punite ih, djeco, punite ih… da bude što više parada, vrpca i lovor vijenaca, što više plotuna slave… punite ih, djeco, punite ih…“
A mi, Neznani junaci, u ovaj dan, u ovu noæ, u ovaj èas, mi Neznani junaci iz Pariza i Londona, iz Rima i Berlina, iz Moskve i Pekinga, iz svih zemalja i gradova dovikujemo vama i djeci vašoj:
„Pljunite na grobove naše! Uèinite veæ jednom, uèinite da nikada više ni u Pariz ni u London, ni u Rim ni u Berlin, ni u Moskvu ni u Peking, ni u jednu zemlju, ni u jedan grad… da nikada više ne siðe ni jedan jedini Neznani junak!“
Vièemo u gluhoæu vašu, u savjest vašu, u razbor vaš, vièemo u ludoj nadi da æete nas jednom èuti!
Pljunite na grobove naše i uèinite da više nitko nikada u njih ne siðe!
Pljunite na grobove naše i ne kitite ih vijencima! Ne palite plotune slave!

Ivan Raos (Iz knjige: „Nemojte nam kosti pretresati“ Zagreb, 1958.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)