Za svu našu mrtvu djecu....

28.12.2007.



Prije nekoliko dana objavljene su slike iz glasovitog BOŽIĆNOG LOVA 1. i 2.
Lov se održavao u nastavcima.... poput gledanih američkih filmova. Čovjek na čelu hrvatske policije slao je svom narodu božićnu poruku cerekajući se poput dvorske lude, a oko njega su na bijelom snijegu prkosile lokve krvi ubijenih životinja.
Do fotografija tog masakra nisu došli novinari nečasnim putem... nego su se malograđanske duše same hvalile i slike poslale svim novinskim kućama u zemlji.
Mnogi blogeri su otvorili teme protesta, mnogi su komentirali na tim temama.
Naša blogerica „promatram, razmišljam“ je na jednoj takvoj temi vrištala na sve koji komentiraju i optuživala nas da vraćamo Jugoslaviju, da ne razumijemo što se dešava i štetimo nevinom generalu. Upozoravala nas je na zločine koje su učinili četnici, spominjala Šljivančanina i ovce nekog stočara iz vodičkog zaleđa.... iako nisam uspjela razumijeti što joj ti primjeri znače..... Misli li ona da bi zbog četničkih zločina trebali šutjeti o svemu što se dešava danas... jer je sve to manje strašno od onoga što su oni činili? Nije li takav stav zagrljaj sa zlom i nastojanje da postanemo poput onih koji nisu baš ničime pokazali da bi nam trebali biti uzor?
U cijeloj toj priči naša blogerica ne razumije da je za generala Markača garantirala naša domovina Hrvatska.... da je on svojim „nestašlukom“ pljunuo na garanciju svoje domovine i na sve nas. Naša blogerica ne razumije da mu je u tom pljuvanju na domovinu i sve nas omogućio 1. čovjek policije, a i ne samo on.... jer takvog jadnog – kakav je ga je netko postavio na tu funkciju.... a samo oni koji su ga tamo postavili, znaju zašto su to učinili.
I nije im bila dovoljna vlastita kaubojština nego su osjetili potrebu slikati se... tako da pljuvanje slučajno ne prođe neopaženo. I njoj nisu oni zaslužili kritiku, nego svi oni koji se usude podignuti svoj glas protiv kršenja propisa i takvih ponašanja.
Zar se domoljobima i pravim Hrvatima smatraju oni koji podržavaju kršenje međunarodnih i hrvatskih propisa?
Nije mi jasno kako oni koji obnašaju vlast i ponašaju se protivno propisima od građana očekuju da poštuju propise? Odgovara li to nekome u ovoj zemlji nered?
Nije to prvi puta da imam prilike gledati i čitati takve napade na ljude koji imaju potrebu protestirati zbog kršenja propisa u vlastitoj zemlji. Tko se usudi napisati svoje mišljenje odmah je neprijatelj domovine, jugonostalgičar i antihrvatski element.
No mene upravo takve optužbe podsjećaju na negativnosti iz bivšeg režima... kada su određene grupacije imale potrebu na svakom koraku tražiti unutrašnje neprijatelje.
Jučer se priči „Kuda idu divlje svinje?“ pridružio i događaj „Ubijaju nam djecu!“.
Od najranijih dana učim svoju djecu da je policija tu da ih štiti od negativaca, da ih čuva...
Danas gledaju naslovnice novina i gledaju me sumnjivo... nisu rekli.... ali znam da su mislili: „Mama, lagala si nam!“ Točno.... lagala sam vlastitoj djeci! Hrvatski policajac ubio je nečije dijete... brutalnom upotrebom sile.... na ulici njegovog rodnog rada... mog rodnog grada.
Gledam te uplakane roditelje... cmoljim nad novinama.... ali nema tu više pomoći....
Suspendiran je policajac. Što to sada znači?!!!! Ništa! Ubio je dijete. Njegovi kolege za medije izjavljuju da je bio agresivan i neobuzdan. Što je takva osoba radila na cesti? Zar nam agresivne i neobuzdane šaljete među djecu? Tko je za to odgovoran?!!!! Nema u Hrvatskoj odgovornih...... Sjećam se.... 2007. godina je počela kad je ono malo dijete odlutalo iz karlovačkog vrtića i utopilo se u obližnjem potoku. Ne sjećam se da smo saznali tko je odgovoran za tu smrt..... ova godina obilježena je mrtvom djecom na hrvatskim cestama, obilježena je djecom koja su živa izgorjela na Kornatima, a za kraj je jedan ubijen da se slučajno ne bi opustili i u zabludi o sigurnosti i miru ispratili ovu godinu koja je bila obilježena suzama mnogih roditelja.
Na ovom blogu smo razgovarali o nepotizmu, mnogim društvenim nepravdama. Ove godine su nam mnogi računi stigli na naplatu. Plaćamo ih životima naše djece... a ako se slučajno usudimo dići glas i moliti nadležne da časno rade svoj posao, poštuju propise koje su donijeli i sačuvaju živote naše djece... naše budućnosti... hrvatske budućnosti tada smo proglašeni neprijateljima domovine.... jer o grijehovima treba šutjeti, gurati ih pod tepih... da slučajno susjedi ne skuže da kod nas nešto ne štima. Hoćemo li svu djecu koja su živote izgubila zbog nečije neodgovornosti u 2007. godini i ranije lako preboljeti pod parolama da je u prošlom ratu bilo još teže? Jesu li zato očevi sve te djece išli u rat? Jesu li se za ovo borili? Da bi im kauboji ubijali djecu na cestama? Jel to Hrvatska kakvu smo sanjali?!!!!
Kaj god! Dok me ima vrištat ću..... i nimalo se ne osjećam antidržavnim elementom zbog toga... naprotiv, vrištim jer volim svoju domovinu!

Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)