Prije nekoliko dana objavljene su slike iz glasovitog BOŽIĆNOG LOVA 1. i 2.
Lov se održavao u nastavcima.... poput gledanih američkih filmova. Čovjek na čelu hrvatske policije slao je svom narodu božićnu poruku cerekajući se poput dvorske lude, a oko njega su na bijelom snijegu prkosile lokve krvi ubijenih životinja.
Do fotografija tog masakra nisu došli novinari nečasnim putem... nego su se malograđanske duše same hvalile i slike poslale svim novinskim kućama u zemlji.
Mnogi blogeri su otvorili teme protesta, mnogi su komentirali na tim temama.
Naša blogerica „promatram, razmišljam“ je na jednoj takvoj temi vrištala na sve koji komentiraju i optuživala nas da vraćamo Jugoslaviju, da ne razumijemo što se dešava i štetimo nevinom generalu. Upozoravala nas je na zločine koje su učinili četnici, spominjala Šljivančanina i ovce nekog stočara iz vodičkog zaleđa.... iako nisam uspjela razumijeti što joj ti primjeri znače..... Misli li ona da bi zbog četničkih zločina trebali šutjeti o svemu što se dešava danas... jer je sve to manje strašno od onoga što su oni činili? Nije li takav stav zagrljaj sa zlom i nastojanje da postanemo poput onih koji nisu baš ničime pokazali da bi nam trebali biti uzor?
U cijeloj toj priči naša blogerica ne razumije da je za generala Markača garantirala naša domovina Hrvatska.... da je on svojim „nestašlukom“ pljunuo na garanciju svoje domovine i na sve nas. Naša blogerica ne razumije da mu je u tom pljuvanju na domovinu i sve nas omogućio 1. čovjek policije, a i ne samo on.... jer takvog jadnog – kakav je ga je netko postavio na tu funkciju.... a samo oni koji su ga tamo postavili, znaju zašto su to učinili.
I nije im bila dovoljna vlastita kaubojština nego su osjetili potrebu slikati se... tako da pljuvanje slučajno ne prođe neopaženo. I njoj nisu oni zaslužili kritiku, nego svi oni koji se usude podignuti svoj glas protiv kršenja propisa i takvih ponašanja.
Zar se domoljobima i pravim Hrvatima smatraju oni koji podržavaju kršenje međunarodnih i hrvatskih propisa?
Nije mi jasno kako oni koji obnašaju vlast i ponašaju se protivno propisima od građana očekuju da poštuju propise? Odgovara li to nekome u ovoj zemlji nered?
Nije to prvi puta da imam prilike gledati i čitati takve napade na ljude koji imaju potrebu protestirati zbog kršenja propisa u vlastitoj zemlji. Tko se usudi napisati svoje mišljenje odmah je neprijatelj domovine, jugonostalgičar i antihrvatski element.
No mene upravo takve optužbe podsjećaju na negativnosti iz bivšeg režima... kada su određene grupacije imale potrebu na svakom koraku tražiti unutrašnje neprijatelje.
Jučer se priči „Kuda idu divlje svinje?“ pridružio i događaj „Ubijaju nam djecu!“.
Od najranijih dana učim svoju djecu da je policija tu da ih štiti od negativaca, da ih čuva...
Danas gledaju naslovnice novina i gledaju me sumnjivo... nisu rekli.... ali znam da su mislili: „Mama, lagala si nam!“ Točno.... lagala sam vlastitoj djeci! Hrvatski policajac ubio je nečije dijete... brutalnom upotrebom sile.... na ulici njegovog rodnog rada... mog rodnog grada.
Gledam te uplakane roditelje... cmoljim nad novinama.... ali nema tu više pomoći....
Suspendiran je policajac. Što to sada znači?!!!! Ništa! Ubio je dijete. Njegovi kolege za medije izjavljuju da je bio agresivan i neobuzdan. Što je takva osoba radila na cesti? Zar nam agresivne i neobuzdane šaljete među djecu? Tko je za to odgovoran?!!!! Nema u Hrvatskoj odgovornih...... Sjećam se.... 2007. godina je počela kad je ono malo dijete odlutalo iz karlovačkog vrtića i utopilo se u obližnjem potoku. Ne sjećam se da smo saznali tko je odgovoran za tu smrt..... ova godina obilježena je mrtvom djecom na hrvatskim cestama, obilježena je djecom koja su živa izgorjela na Kornatima, a za kraj je jedan ubijen da se slučajno ne bi opustili i u zabludi o sigurnosti i miru ispratili ovu godinu koja je bila obilježena suzama mnogih roditelja.
Na ovom blogu smo razgovarali o nepotizmu, mnogim društvenim nepravdama. Ove godine su nam mnogi računi stigli na naplatu. Plaćamo ih životima naše djece... a ako se slučajno usudimo dići glas i moliti nadležne da časno rade svoj posao, poštuju propise koje su donijeli i sačuvaju živote naše djece... naše budućnosti... hrvatske budućnosti tada smo proglašeni neprijateljima domovine.... jer o grijehovima treba šutjeti, gurati ih pod tepih... da slučajno susjedi ne skuže da kod nas nešto ne štima. Hoćemo li svu djecu koja su živote izgubila zbog nečije neodgovornosti u 2007. godini i ranije lako preboljeti pod parolama da je u prošlom ratu bilo još teže? Jesu li zato očevi sve te djece išli u rat? Jesu li se za ovo borili? Da bi im kauboji ubijali djecu na cestama? Jel to Hrvatska kakvu smo sanjali?!!!!
Kaj god! Dok me ima vrištat ću..... i nimalo se ne osjećam antidržavnim elementom zbog toga... naprotiv, vrištim jer volim svoju domovinu!
Post je objavljen 28.12.2007. u 13:07 sati.