Pismo mojim blogo kapljicama...

22.11.2007.

Dragi moji blogeri,
u ovoj našoj zemljici šarenimo se sa svim svojim obièajima, vjerama, nacionalnostima, rasama i svim drugim razlièitostima. Naše razlièitosti su èesto razlog za svaðe. Svi imamo neke svoje rituale, neke svoje dane koje slavimo ili ih se sjeæamo. No jedini dan koji nam je svima jednako važan, ili bi nam trebao biti jednako važan (bez obzira na naše raznobojnosti) su izbori koji se održavaju u nedjelju.
To je dan kada svi zajedno imamo èast i obvezu birati svoje predstavnike koji æe voditi našu zemlju.
Jesmo li uopæe svjesni koliko je još zemalja na svijetu u kojima graðani nemaju tu moguænost?
Mislim da nismo dovoljno toga svjesni, kao što mnogi graðani nisu svjesni koliko je važno iskoristiti svoje pravo za izbor?
Èesto èujem reèenice: „Ja sam apolitièan!“, „Mene ne zanima politika!“, „Neæu izaæi na izbore, kad tako i tako ne mogu ništa promijeniti!“.
To nije istina! To su negativni stavovi koji štete cijelom društvu.
Obièno su isti ti ljudi, koji ne izlaze na izbore skloni kritikama politièara i svega što se u društvu zbiva.
To su sebièni stavovi. Zašto bilo tko od nas misli da baš sve treba odraditi netko drugi? Svi smo odgovorni za situaciju u kojoj se nalazimo – svako u svom djelokrugu rada i osobnih djelovanja u društvenom životu. Najmanje što svaki èovjek može uèiniti u društvenom interesu je izlazak na izbore, tj. preuzeti djeliæ svoje odgovornosti u izboru onih koji æe upravljati zemljom.
Od ljudi koji predstavljaju vlast... a i ne samo njih... nego od ljudi koji rade u državnoj upravi èesto doživljavamo bahatost i nedodirljivost. Kao graðani èesto se osjeæamo poniženima i zaboravljenima.
Za takav osjeæaj naroda nisu krivi samo politièari i oni koji su nas ponizili, nego smo krivi i sami jer ne pružamo otpor takvim ponašanjima.
Nacija, vjera, spol, obrazovanje, društveni status nisu nešto što èine jednog èovjeka vrednijim od drugog. Mi smo svi po vrhovnom aktu ove zemlje ISTI. Blogeri, molim vas nemojte odustati od tog svog prava. Svatko se može ponositi svojim nacijom, svoju vjeru poštovati slobodno, piškiti kako mu njegov spol diktira, primati plaæu prema svojim formalnim diplomama i neformalnim znanjima, uživati u svom društvenom statusu... ali svaki graðanin ove zemlje ima GLAS koji je jednakovrijedan bilo kojem drugom glasu.
Uz to što je to pravo kojeg se nipošto ne smijemo odreæi, važno je i odluku o izboru donijeti OSOBNO.
Ne onako kako to od nas traži župnik, neki lokalni politièar, šef, muž, žena ili roditelji... nego onako i samo onako kako mi osjeæamo i mislimo. Znamo li misliti svojom glavom? Znamo li slušati svoje srce?
Nije važno što drugi ljudi misle o našoj odluci! Nitko nas o njoj nema pravo pitati, ali možemo je i javno izreæi... to je opet stvar osobnog izbora.
Kroz odgoj nas filaju mnogim negativnim uvjerenjima, koja nam ostavljaju ožiljke na duši... na našoj osobnosti, oni blokiraju našu kreativnost, tjeraju nas da usvajamo lažne identitete i obrasce ponašanja, stapamo se s okolinom i postajemo poslušni, nemisleæi graðani, podložni svojim gazdama – vjerskim i politièkim strukturama. Èudno! A oni žive od našeg rada. Zašto pristajemo biti ovce?
Blogeri, svako od nas u sebi nosi jedan potisnuti, a bogat svijet.... Bitno je u sebi potražiti te „izgubljene“ i potisnute dijelove sebe i sve ih povezati u cjelinu koja se zova JA. Koja govori: „Ja sam jednakovrijedan graðanin ove zemlje i nitko i baš nitko me ne smije ponižavati i nametati mi svoje mišljenje!“
To prihvaæanje samog sebe je èesto bolno. Jer nam mora otpasti ta lažna kukuljica koju nosimo, koja nam je nametnuta jer je tako odgovaralo roditeljima, a kasnije onima koji upravljaju našim životima.
Blogeri, odbacite kukuljuce.... pretvorite se u leptire.... jer svatko od nas to može. Zašto sanjati o letu, kad letjeti možemo svojim krilima?!!!
Osjeæam se uzbuðeno i sveæano jer živim u vrijeme kad imamo pravo izbora. Osjeæam veliku odgovornost jer moj glas je strašno važan.... možda je baš on ona kap koja æe pomoæi da u Sabor uðe neki bolji i savjesniji èovjek. Osjeæam odgovornost jer sudjelujem u odluci za sljedeæe èetiri godine naših života.... a najveæu odgovornost osjeæam jer moja djeca kreæu u život i strašno je važno kakvi æe biti ljudi koji donose zakone, kakvi æe biti ljudi koji su kroz svoj rad prisutni u školstvu, zdravstvu, pravosuðu i u svim drugim podruèjima koja su nam važna u svakodnevnom životu.
Blogeri, molim vas.... IZAÐITE NA IZBORE! Odaberite onako kako osjeæate u svom srcu i kako mislite u svojoj glavi. Ako ste baš toliko pesimistièni i mislite da su svi isti (a nisu) opet IZAÐITE NA IZBORE i prekrižite listiæ, ali iskoristite svoje pravo na njega. Tako æete onemoguæiti malverzacije i zloupotrebe, tako æete iskazati svoj protest i nezadovoljstvo, poslat æete poruku. Samo nemojte molim vas odustati.... nemojte da odluke o tome kako æemo živjeti donose ljudi preko sedam gora i preko sedam mora, nemojte da odluke o tome kako æe živjeti naša djeca donose mrtvaci iz susjednih država.
Bez obzira kakav bude rezultat izbora ja æu biti zadovoljna ako bude dobar odaziv. Jer to æe znaèiti da smo MI ODLUÈILI!
Blogeri... kapi moje drage... udružimo se u slap i pretoèimo se u bistru rijeku. Neæe nam svanuti preko noæi. Tek nas èeka puno truda i znoja.... Nakon izbora opet ne smijemo šutjeti. Moramo stalno prozivati one kojima smo dali svoj glas i podsjeæati ih ako zaborave na svoja obeæanja. Moramo SUDJELOVATI jer to je naše pravo!
Svima NAM želim mudru odluku, svima NAM želim bolje sljedeæe èetiri godine... svima NAM želim da shvatimo koliko smo kao pojedinci važni u tom slapu zvanom Hrvatska!

Slap

Teèe i teèe, teèe jedan slap;
Što u njem znaèi moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršæe u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

D. Cesariæ

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)