Moj dom bez prave adrese...

15.11.2007.



Kad smo prije 12 godina doselili u naše malo selo na obronku kestenove šume.... to selo je imalo status sela... i jednu zavojitu ulicu, koja je i sama nosila ime sela, a svaka kuća je imala svoj kućni broj. Selo broji desetak... do petnaest kuća. Kako je naša kuća bila u izgradnji, a ja sam se prva prijavljivala.... upisali oni meni na policiji kućni broj 22. Nakon nekog vremena dobili smo broj 24, a meni je ostao broj susjeda Vlade. Ma nema veze... tako je svejedno imam li broj u osobnoj koji nosi muž ili susjed. Uvijek se susjed šalio da ja službeno pripadam njemu jer sam prijavljena na njegovoj adresi.
I onda su mudri oci iz susjednog sela odlučili naše malo selo pripojiti sebi. Meni je to bilo malo glupo... jer kad jednom izgubiš status sela... teško ga je dobiti nazad... ali ja sam tu samo dotepenka... i baš me briga... ako se njima tako sviđa – meni ne smeta. Ostao nam je status ulice... a naša adresa je bila Cvokane (izmišljeni naziv) 24.
Prošle godine u listopadu meni i majci su istekle osobne karte. Dođemo na policiju, a oni traže potvrdu kućnog broja iz katastra. Odemo na katastar i tamo saznamo da naša ulica nije više Cvokane 24, nego se sada zove Pizdarija (izmišljeni naziv) 35 i. Svih desetak kuća u ulici nose broj 35, ali svatko je dobio svoje slovo, kao da živimo u nekom velikom europskom gradu pa nas moraju tako označiti. S tom potvrdom izvadimo majka i ja osobne karte na novu adresu. Kad su ljudi iz sela saznali da su nam promijenili naziv ulice napisali su žalbu. U međuvremenu je moj stariji sin dobio osobnu kartu na adresu Pizdarija 35 i. No nakon par mjeseci treba putovnicu jer putuje na maturalac... eeeee... tada su nastali pravi problemi. U katastru više ne izdaju potvrdu jer ni sami ne znaju kako se naša ulica zove... i ne znaju kako riješiti problem. Navodno je neki zaigrani službenik promijenio adresu, a kad je pristigla žalba ljudi iz sela sve se zakompliciralo. Pišu neko čudno pismo kojem su se na policiji smijali, ali moj stariji sin na temelju tog pisma dobije putovnicu na staru adresu Cvokane 24, par mjeseci iza toga muž vadi osobnu i dobije staru adresu Cvokane 24.
Ove jeseni došlo vrijeme da mlađem sinu izvadimo osobnu i putovnicu. Krenuo muž podnijeti zahtjeve za njega... ali vratio se zelen.... jer na policiji protestiraju što smo tako šareno prijavljeni.... i kaže... nema on više snage... neka idem ja.
I uzmem ja lijepo godišnji odmor.... klinca „za ruku“... i na policiju. Pogleda ona u terminal i kaže: „Ufff.... sjećam se da je vaš muž dolazio... tu imamo mali problem.“ Kažem ja: „NemaMO problem, nego IMAM problem koji nisam prouzročila sama.... a moja obitelj mora živjeti i imati dokumente... moja djeca moraju putovati na eksksurzije i moraju imati osobne iskaznice... ako ih nemaju plaćat ćemo kazne... Mi se trudimo živjeti po propisima, a vi nas u tome onemogućavate.“ Kaže ona: „Oni na katastru nisu normalni... ono njihovo pismo je smiješno.“ Kažem ja: „Ma vi i oni ste meni isto... vi predstavljate Državu... a ja sam samo jedna mala građanka ove zemlje i trebam dokumente za svog sina.“ I skužila žena da ja nemam namjeru otići... zaprimila mi dokumente. Mlađi sin sada ima i putovnicu i osobnu na novu adresu Pizdarija 35 i. Dođemo danas po putovnicu... stoji klinac... za dvije glave viši od mene pored mene... a pita mene službenica: „Gdje je otac djeteta?“ Ja razrogačila oči.... i već se smijem onako potiho... i odgovaram: „Pa doma je.“ Pita ona: „Jeste li rastavljeni?“ Kažem ja: „Nismo.“ Pita ona: „Mislite li se rastati?“ Eee... sad se ja već glasno smijem i odgovaram: „Danas neee... ali što budućnost nosi zbilja ne znam... ne znam do kada vrijedi ovo obećanje koje glasno izgovorim na policiji.“ fino Tada se nasmije i ona i kaže: „Mislila sam pitati da li ste u postupku rastave?“ Kad sam negativno odgovorila konačno mi je pružila taj tako teško ishodovan plavi dokument. Uffff.... dobro je.... sad svi imamo neke papire..... a situacija je ovakva: Svi živimo u istoj kući. U dokumentima muž živi na jednoj adresi, a majka i ja na drugoj adresi, mlađi sin živi sa mnom, a stariji u osobnoj živi s ocem, a kad putuje onda živi sa mnom. Eh daaa.... na vozačkoj mi još uvijek piše stara susjedova adresa. zubo
Svi dokumenti (osim vozačkih) su nam novi. Uredno Državi plaćamo sve takse i pristojbe... ali država se očito ne snalazi najbolje u svojim radnim zadacima.... i ne zna razriješiti zavrzlame u koje ju dovode njeni nesavjesni i površni službenici. Nama je tako svejedno kako će nam se zvati ulica, ali voljeli bi znati svoju adresu. To što mi građani... ni krivi ni dužni imamo problema već godinu dana.... što plaćamo za dokumente, za koje ni sada nismo sigurni je su li ispravni (neki jesu, a neki nisu) – nema veze.... glavno da je ostavljen privid da sve funkcionira. Funkcionira li doista... i do kada to tako može ići?

Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)