Mom malom prijatelju...

09.11.2007.

Za vrijeme prošlog rata jedan je mladi braèni par odluèio odbaciti vjeru svojih djedova i prigrliti novu. Oni žive u jednom malom selu. Njihova odluka ranila je roditelje, potakla okolinu na traèeve, osudu... na ružna i nedopustiva ponašanja. Sin se sukobio s ocem i ostao èvrst i uporan u ostvarivanju prava na vlastiti izbor. U meðuvremenu se rodilo èetvero djeèice. Obitelj je živjela strogo po pravilima svoje nove vjere.
Iz dubine svog srca branila sam pred svima njihovo pravo na izbor. Jedino što me uvijek boljelo bilo je prestrogo odrastanje njihove djece... jer njihovi sinovi su najbolji prijatelji mojih sinova. Oni nisu slavili svoje roðendane... niti su smjeli doæi na roðendanske proslave moje djece. Nisu smjeli sudjelovati u školskim priredbama i svemu ostalom što je znaèilo zabavu u odrastanju seoske djece. No to nije smetalo èetvorici djeèaka da se druže i vole najviše na svijetu.
Sjeæam se.... davno... dok su išli u drugi razred osnovne škole... došla sam pred školu i ostala zgranuta situacijom koju sam zatekla. Pred školom mali J. je stajao u sred kruga, a djeca su stajala oko njega... držali su se za ruke i pjevali glasno božiæne pjesme... smijali su se i pjevali tekstove... kao da se radi o koraènicama, a ne religioznim pjesmama. On je stajao u sred kruga i plakao. Okolo je bilo nekoliko mama... koje su se slatko smijale i uživale u „priredbi“. Uletila sam u krug, uhvatila J. za ruku i stavila ga u auto... a tada sam se vratila i ženama-majkama-vjernicama koje su zbunjene stajala rekla što mislim o njihovom ponašanju i podršci koju su pružile svojoj djeci u ovom vjerskom zlostavljanju. Ta djeca proživjela su kroz školovanje puno nepravdi. I sve zbog izbora svojih roditelja. Nijednu nepravdu, za koju sam znala nisam prešutjela....
Vrijeme je prolazilo.... klinci su stasali i postali prekrasni mladi ljudi – srednjoškolci. Ta dvojica djeèaka su najpristojnija djeca u selu... i uvijek mi je bilo drago što se moji sinovi druže s njima. No došlo je vrijeme puberteta... a mali J. ima vrlo izraženu osobnost i potrebu za iskazivanjem svog mišljenja i prava na izbor (pretpostavljam da je to nasljedio od oca). Svakog jutra sam ga vozila sa svojim sinom u školu... i uživala razgovarajuæi s njima. Svakodnevno je taj deèko dolazio u naš dom. Igrali su igrice na kompu, igrali društvene igre, nogomet, zajedno brali gljive ili išli na kavu. Njihov naèin zabave je bio tako zdrav.... da sam ja šutke uživala gledati ih kako rastu i kako su normalni.
I prošlog tjedna nazvala me njegova mama. Pita žena... što ja o njemu mislim i kako se ponaša kad doðe kod nas. Iskreno joj kažem da se ponaša jako lijepo i da o njemu mislim sve najbolje. Žali se ona da odgovara, pravi se pametan i da joj se èini da se s njim dešavaju strašne stvari.... i kaže kako je rekao da æe se ubiti budu li ga toliko „stiskali“. Neæu vam sada pisati o „stiskanjima“.... ali vidjela sam èak i plave posljedice tih „stiskanja“ oko oka malog J. jednog jutra kad sam ga vozila u školu. Smirujem je ja i objašnjavam da je prèevitost u toj dobi prouzrokovana hormonima i da su svi isti... da to nije ništa neprirodno i loše. No nisam ja uspjela previše prièati.... izgovorila je ona stvari koje su me uznemirile.... bilo je tu fanatiènih izjava.... Sljedeæeg dana upustila sam se sa svojim klincem i J. u dijalog o svim tim problemima. I opet sam došla do zakljuèka da je mali normalan do bola... da ima problema u obitelji jer želi biti svoj... jer ne želi više živjeti u prestrogim okovima koje nameæe stroga vjera.
Juèer sam otišla do škole... na informacije... provjeriti da li je s mojim gusarima sve pod kontrolom ili se dešava nešto èudno. Kad sam ustanovila da je sve pod kontrolom.... otišla sam do nje na posao... kako bih joj rekla da je sve O.K. (obeæala sam joj da æu je obavijestiti o svemu kad malo prouèim situaciju). No ona mi kaže da je ona problem riješila. Pitam ja... kako riješila? Zatvorili su sina na psihijatriju. Rekli su tamo da je rekao kako æe se ubiti... pa su ga ovi morali zadržati. I kaže na sve to: „Ja sam sada mirna – on je na sigurnom.“ Odjurila sam doma ko luda.... Plakala sinoæ satima.... plaèem danas ko tuljan... od bespomoænosti.
J. se javio sa strašnim porukama u kojima objašnjava mom sinu da su ga zatvorili. I tada su poruke naglo prestale.
To dijete nije djelovalo kao dijete sklono samoubojstvu. To dijete je nosilo bunt u sebi i samo je htio sam odabrati... htio je biti poput ostale djece.
Sinoæ gledam svoje gusare kako spavaju... i razmišljam... postoji li ijedno mjesto na ovom svijetu na kojem je dijete sigurnije no u vlastitom domu... s vlastitim roditeljima?
Kako može biti sigurnije mjesto meðu pravim delikventima (on to nikada nije bio), kako može biti sigurnije mjesto gdje æe glumiti zamorca?
Ne smijem otiæi do njega... a osjeæam potrebu. Nemam se pravo miješati. Ni nemam se potrebu miješati u tuðe živote..... ali to dijete je zatvoreno na mjesto gdje ne pripada.... to dijete na taj naèin dobiva nove udarce koji ga slamaju. Stalno ga zamišljam što tamo radi, što mu rade.... kakve æe to posljedice ostaviti..... razmišljam i cvilim. Rado bih otišla tamo.... zagrlila ga.... opet stavila u auto... kao nekada i odvela iz kruga koji ga je zatvorio. Ne mogu.... nemam to pravo..... Ali imam mu pravo posvetiti temu i isprièati njegovu tužnu prièu cijelom svijetu.
Imam pravo pitati nebo što se to dešava s fanatiènim vjernicima (bez obzira kojoj religiji pripadali) da imaju potrebu zlostavljati bilo koga, pa èak i vlastitu djecu. S kojim pravom se netko bori za svoje PRAVO NA VLASTITI IZBOR, a to isto pravo uskraæuje svima drugima?
Zašto uvijek ljudi misle da su jedino njihovi izbori ispravni i jedini pravi? Naši izbori su ispravni samo za nas... jer mi smo ih odabrali.... ali moramo poštovati pravo drugih na njihov izbor. To pravo moramo priznati èak i neprijateljima, a kamoli ne onima koje volimo najviše na svijetu – svojoj roðenoj djeci.
Vrijeme æe pokazati da li sam ja samo naivka koja nije razumijela na koji naèin se štiti i „u red“ dovodi jedno dijete... ili su moja zabrinutost i suze ipak opravdani.
Ostaje mi nada da se tamo oko njega nalaze struène osobe koje æe znati prepoznati i procijeniti o èemu se radi.

J. ti ne možeš proèitati ova moja slova. Možda æeš jednoga dana moæi. Ja se nadam da æe moje misli o tebi... razumijevanje i vjerovanje u tebe ovih dana doæi na neki tajanstveni naèin do tebe i èarobnim zvjezdicama – èarolijom podariti ti snagu i hrabrost da izdržiš sve što ti se dešava... i da te sve to neæe gurnuti na dno... nego æe te ojaèati i uèiniti još boljim djeèakom.
Nisi sam! Tvoj prijatelj i ja smo uz tebe... i nadam se da æemo se uskoro opet vidjeti... i putovati zajedno u školu. Drž´se sinko!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)