Ni blizu
utorak, 21.08.2007.
Povratak
Ovo ljeto je bilo zanimljivo. Dvije svadbe, krstitke, odlazak u Stobreč, dolazak prijatelja, usisavanje i čišćenje kompletnog stana, pranje tepiha udisanje ogromnih količina prašine, intenzivno šmrcanje kupanje u moru te odlasci van. Blesavo skakutanje u ritmu dalmatinskih i inih drugih pjesmica, pasivno pušenje. Kate i njene prijateljice su bile super, bez njihovog anažmana i strpljenja (treba izdržat slušati pizdarije starih dečkiju oko sebe) ne bi bilo ni upola dobro. Druženje s njima bilo je zarazno. Njihova vedrina, radost, prelijevala se i na nas s "krive strane dvadesetih".
Vratilo me sve to na trenutke u neka sretnija vremena kao i pjesma "Da te mogu pismom zvati".
Svaki put bi se naježio, misli bi mi odlutale, a oči zasuzile kad bi je čuo.
A ove ljeto čuo sam je puno puta. Nisam je imao snage pjevati.
Sad slijedi Rusty i krckanje te povratak na posao.....
utorak, 07.08.2007.
Ah, to je nepravda...
ne sjećam se da sam ikad gledao ovaj crtić kao klinac ali pričali su mi da bi Kalimero u svakoj epizodi, to malo crno pile, doživilo nepravdu to konstatirao i krenulo dalje. Taj crtić je usađivao neke osnovne ljudske vrijednosti u klince. Vrijednosti koje neki, bez obzira na pare i godine nikad nisu usvojili. Jučer i danas mi ne prolazi gorak okus nepravde koju je ta udbaškonepotističkolovogramzivanečovječna banda predvođena zatucanim starim penzićem prouzročila. Ni sami ne znaju što gube. Budale.
Sjetim se sličnih nečovječnih situacija iz svoje bivše firme. Puno mi je u tim trenucima je pomoglo to što nisam bio sam, što sam imao "rame za plakanje" koje me možda tada nije razumjelo, ali mi je dalo neizmjerno mnogo snage da izdržim.
Ima u svemu tome i malo pozitivnog. Vidiš ljude kakvi stvarni jesu i naučiš da ako si dobar, u okruženju zlih i pokvarenih, apsolutno ništa ne vrijediš. Oni mjere drugim mjerilima. Treba smoći snage i izgrađivati dobro pozitivno okruženje ili imati puno sreće i uletjetti u jedno.
