Ni blizu
utorak, 31.07.2007.
Kako komplimenti djeluju?
Ponedjeljak na večer, kiša vani pada a ja se osjećam živ pun energije. Grijeh bi bio to preležati pred TV-om. Spremim se i odem trčati. Nakon sat vremena, 21 sprinta i 121 skleka, istegnut i mokar do kože završih torturu. Ostah još malo se prošetah i taman stignem na "Sedmi pečat". Opet ga nisam pogledao do kraja, umor me savladao.
Pitate se što me to potaklo na akciju? Jednostavna rečenica: "Josipe uprasio si se!" Ma kakvo prase, to još nisam i neću biti. Tu titulu ostavljam M.P. (27) koji, sa svojih 125 kg s pravom je može nositi. Ja sam još uvijek samo praščić.
Kako su me jučer zezali brat i mama. Odmah su se "zabrinuli" da li se što dogodilo. Napravio sam si ručak oprao suđe, a na večer donio mlijeko i voće iz dućana. Pomislili su da sam se razbolio. A sada, u tom duhu nosim naočale mami na posao. Može bit da i stvarno jesam bolestan.
subota, 28.07.2007.
Bilo je to godine...
Kad sam bio u dalekim planoviama, a roditelji se sigurno nisu nadali kakav dragulj će dobiti. Neki nisu bili samo plan već su bili u proizvodnom procesu. 1976. je u pitanju a na Zagrebačkom festivalu hit "Naučit ću te mala" od Darka Domijana. Obratite pažnju na friz i na brkove a tek na proročke riječi:)
Dok su neki bili u planu, proizvodnji ili već na ovom svijetu neki su brojali zadnje dane. Evo kako je to izgledalo 1977. Prelijepa pjesma u "kraljevom aranžmanu".
četvrtak, 19.07.2007.
Vjenčanja
Početak osmog mjeseca je udarni. Žene se Veseli i Robert. Drago mi je zbog njih. Žao mi je što ne mogu radovati. Osjaćaj nepotpunosti, usamljenosti u pravilu se eksponencijalno povećava u takvim prilikama. Znam da alkohol nije lijek:)
Evo jedna pjesmica koju bi, da nemam sluh kao stara truba, rado pjevao.
subota, 14.07.2007.
Kad ste zabrinuti, nadrkani i ništa vam ne ide od ruke
Always Look on the Bright Side of Life
Jednostavna pjesimca s jednostavnom porukom koju je ponekad teško primjeniti.
ponedjeljak, 09.07.2007.
Biti uporan
Odustajanje i povlačenje. Ne volim te riječi, iza njih se obično krije strah ili lijenost. Treba biti uporan i ne odustajati. Tako je bilo i jučer, sunce prži a ja u podne i po na košu, šutiram. Lagano terapijsko šutiranje. Po tko zna koji put, kad me misli vrate u sretnije razdoblje, a imam mogućnosti, uzmem loptu te upriličim borbu sa samim sobom. Lopta prevrtljiva, ženskog roda, nikad nisi na sigurnom, uvijek se može krivo odbiti, a ponekad bi je najradije nabio nogom, ne sluša kad treba a ponekad kad ne očekuješ, te ugodno iznenadi. Iznova u mojim rukama ponekad ona dođe k meni a puno češće ja dođem k njoj. Ljubav koja nije "pukla". I tako lopta i ja na zvizdanu u jednom od legendarnijih druženja.
Kad odlazim s koša nastojim se "ispisati" sa 10 uzastopno pogođenih slobodnih bacanja. Jučer je to trajalo sat i po. Nekoliko puta sam došao do 9 da bi 10-to promašio. Radio sam sklekove da raštimam nenaštimanu ruku. Koncentrirao se na mehaniku šuta, rad nogu izbačaj. Ništa nije pomagalo. Znoj mi se cijedio niz oči i obraze. Svaki sljedeći šut bio je malčice teži, svaki dašak vjetra bio je olakšanje. Žeđ me umarala, pomišljao sam da odustanem. Rame, leđa, vrat koljena i zglobovi, sve me lagano zatezalo. Već više od 5 godina Josipe nisi odustao, zar ćeš sada!. Nisam, šut po šut i tako sve dok nisam konačno pogodio 10. Sat i pol, otprilike nakon 400 slobodnjaka i 400 šetnji za loptom.
TO!!! Uzvikno sam. Opalio sam još dva šuta i kupio nešto za popiti. Sjeo na klupicu ispred zgrade, hvatao dah i pustio misli neka lete. Opet su me odvukla u sretnija vremena.
Koliko dugo ću izdržati, da li odustati? Ne znam odgovor na ta pitanja. Prolazi dan za danom, sat za satom. Znam jedno, da nisam odustao!
srijeda, 04.07.2007.
Zrno po zrno, korak po korak
Lijep je osjećaj vidjeti ovaj link i ovaj link znati da tu ima i tvoje zasluge/krivnje. Koliko puno truda, neizvjesnih pokušaja treba uložiti da se nešto napravi i pokrene. Uz sve to treba i malo sreće....
ponedjeljak, 02.07.2007.
Kako sam jučer popizdio?
Gledam snimku Thompsonovog koncerta te primjetim da su izrezali početak "Čavoglava". Jednim potezom jugonostalgičarskokomunističkopolitronistička bagra iz vrha HTV-a, okarakterizirala je tu pjesmu ustaškom. Zar su svi oni koji su išli uz ovu "budnicu" u obranu našeg hrvatskog doma bili ustaše (ovo se odnosi na one koji su aktivno provodili rasne zakone, te ubijali nedužne), po našoj televiziji očito jesu. Ovom cenzurom ispada da nešto sakrivamo, da se nečeg sramimo. To sam i napisao u protesnom mailu HTV-u.
U tom trenutku osjećao sam se posramljen, jednako posramljen kao i onda kad je dio svjetine na koncertu vikao "ubij Srbina".
Bilo bi bolje da nisu ni prikazali koncert.
Evo Čavoglava u originalu, dok je Thompson bio balavac bez zubi, s fudbalerkom ali balavac koji je branio svoj dom i moj dom. Hvala svima koji su je branili bilo oružjem, bilo da su primali u svoj dom izbjegle s okupirnih područja, bilo da su....
