Ni blizu
subota, 27.01.2007.
Strpljenja
Skuplja se mentalna snaga da se napiše nešto pametno. Nisam baš raspoložen a i prevodim uputstva za mobitel za penziće emporiaLife. Za sve one koji s nestrpljenje čekaju nešto novo preporučam da odu na "Samo dobre stvari" u lijevom kutku. Za one opsjednute ststistikom, ispod dobrih stvari je i brojač gostiju.
Na kraju jedna slika koja me potresla. Male ruke drže novčić na kojem piše "U Boga vjerujemo". Koliko samo dobar Bog mora biti, da nam oprosti sva sranja koja radimo!?
petak, 19.01.2007.
Još ih ima živih
Poletio je u ranim dvadesetim, s glavom u torbi, srušio dvjestotinjak neprijateljskih aviona te još živi da nam može ispričati tu priču. Günther Rall jedan je od preživjelih. Legendarni njemački as u drugom svjetskom ratu.
Kako sam uopće naletio na tu temu? Poslijednje riječi Heinrich Ehrlera, pilota sa više od 200 srušenih neprijateljskih aviona, koji je poginuo u obrani Njemačke pred sam kraj rata, zabivši se svojim lovcem bez municije, u saveznički B17, ostale su mi urezane: “Theo. I have run out of ammunition. I'm going to ram this one. Good bye. We'll see each other in Valhalla.” - Heinrich Ehrlers last transmission over the Squadron Radio Network before he rammed a B17 bomber, killing himself and exploding both aircraft.
Dobro, vjerojatno je to rekao na njemačkom, kako god bilo, to me nagnalo da malo detaljnije istražim priče tih mladih ljudi koji su živjeli konstantno pod smrtnom prijetnjom. Zamislite hipotetsku situaciju da je taj saveznički bombarder B17 bio na putu da izbombardira položaje koje je današnji papa Benedikt XVI branio. Kako bi danas svijet malo drukčije izgledao.
Priča najefikasnijeg njemačkog pilota Erich Hartmanna isto je zanimljiva a njegov intervju sam pročitao u jednom dahu. Moglo bi se o svakom od njih snimiti odličan film.
Za one koji žele pronaći nešto više neka vide linkove i malo istražuju. Uzmite si vremena i vidite kakav Vam je život mogao biti.
Internet nam je dao nebrojene mogućnosti da zavirimo u tuđe sudbine, da ih usporedimo s našim.
Možda, bar na trenutak, će nam se činiti da nam i nije tako loše kao što mislimo ili "utuvljujemo" u naše glave. Možda pronađemo snage da stvari mjenjamo, da se žrtvujemo i činimo nešto dobro. Pogotovo mi mlađi koji se nakon završene škole i fakulteta nađemo pred zidom. Zidom lopovštine, licemjera, korupcije, simonije, nepotizma...(nabrojite što god želite) u poslovno-javno-političkom životu. Zidom pronalaženja pravog životnog puta u kojem ćeš se moći uvijek pogledati u oči a ne se sakrivati. Puta po kojemu čovjek ne bi trebao kročiti sam. Puta u kojem se treba ostaviti dobar trag.
Što očekivati na ovom blogu. Malo teksta, nešto razmišljanja, puno pravopisnih grešaka (ipak ovo piše odlični đak i svršeni fakultedžija) i linkova na zanimljive priče i događanja. Poneki muzički broj.
