Ni blizu
utorak, 26.06.2007.
Biti vrijedan, aktivan...
U pravilu kad me "zločesti" opisuju ističu moje "kvalitete" sporost, pasivnost, lijenost...
Prilikom jednog nedavnog događaja zažalio sam na trenutak što i stvarno nisam takav.
Mjesto radnje Trsat, vrijeme, prošla Nedjelja, 14 sati. Sunce prži kao blesavo a ja se izležavam u hladovini dnevnog boravka. Misli mi lutaju uobičajnim putem. U jednom trenutku kažem sam sebi. Bilo bi super kad bi se ustao, rashladio auto, da mami i tebi bude ugodniji povratak u Zagreb. I tako izađem is hlada na vrelinu sunca. Rastvorim vrata te krenem oprati stakla, napunim zalevajnik vodom razlijem po krovu od auta. U jednom trenutku, dok se voda razlijevala, čujem pucketanje. Popucalo je prednje vjetrobransko staklo, vjerojatno zbog velike temperaturne razlike. Nisam mogao vjerovati svojim očima. Kako sam se glupo osjećao. Zapitao sam se: "Što mi je to trebalo, zbog čega si Josipe dignuo svoje lijeno dupe:)?" I tako sam svojom aktivnošću napravio 2000 kn štete ali bar je povratak bio ugodniji (samo temperaturno, jer sam cijelim putem lagano živčanio zbog "popodnevne akcije").
Što iz svega zaključiti?
ponedjeljak, 18.06.2007.
Prodin Dol i Thompson
Dva jučerašnja događaja koja sam proživio s podijeljenim osjećajima. Prvo, krstitke male Ane odvukle su me po prvi puta u prelijepi svetojanski kraj. Pogled prekrasan, ribnjak, igralište, čista pitka voda koja teće uz kuću. Mir, tišina koja se osjećala iako nas je bilo sedamdesetak. Malo sam lutao dok nisam stigao. Vratila mi se zafrkancija . Ja i moja duga jezičina...
Na povratku nisam lutao...
Usljedio je Thompson bez kiše. Pedesetak tisuća starih i mladih uključujući Roberta, Matiju, Vitu, Ivana i mene pjevalo je i skakalo. Veličanstvena atmosfera. Ipak u svoj toj gomili, na trenutke sam se osjećao sam, često su mi kroz glavu prolazile uspomene sa koncerta iz Čavoglava 2005.
Na kraju hit "Zašto si se okomio na me?" koji jučer nismo čuli.
četvrtak, 14.06.2007.
Tata
Danas mi mu bio 57 rođendan. Tko zna kako bi se nosio sa takvim teretom godina na leđima i sa dva mala djeteta od 29 i 25 godina. Tamo gdje je godine se ne broje, pokloni ne dobivaju. Sumnjam da dobiješ tortu sa brdom svjećica. Sretan rođendan tata!
utorak, 12.06.2007.
Pesek i klopa ( ili pesekica)
Danas, po tko zna koji put vozim direktora na posao i opet ga gnjavim malo svojim ljubavnim jadima. "Neću ti ništa više govoriti, dovoljno si pametan a i znam da si čuo sve što sam ti rekao." Josipe ti si poput psa koji vidi klopu iza stakla, i svaki put se polakomi zvekne njuškom po staklu. Kad se malo odmakneš od stakla, opet se okreneš se (zaboraviš na duži put) vidiš klopu te se zaletiš i opet zvekneš po staklu. I tako ja svaka dva tri mjeseca zveknem njuškom. Kao zadnji ovisnik u potrazi za kratkotrajnim sebičnim naletom sreće, pritom ne mareći za osjećaje drugih. Tvrdoglavi zaneseni cucak. Dobro me nasmijala ova slika i jako me dobro opisala te spriječila da i ovaj put zveknem. Do nekog drugog puta....
nedjelja, 10.06.2007.
10. lipnja 1922.
Na taj dan moja prabaka Mare donjela je na svijet mog didu. Moj dragi dida Jozo. Po njemu sam dobio ime. Vrijedan, dobar, pravi. Nedostaje mi. Naše šahovske bitke u kojima me s guštom pobjeđivao, male zloće koje sam mu radio dok je pekao ribu ili meso na gradelama. Ratne i životne priče.
85 godina, jedan život i malo više...
Pjesmica, koju je njegov sin, a moj tata, znao bratu i meni prije spavanja pjevati (i svirati). Koja još uvijek odzvanja u mojoj velikoj glavi.
Jednom kad se sunce smješilo gradu
pošli smo u šetnju ja i dida moj
Pričao mi stari dragi dida moj
godine što su i njihov broj
Sa deset godina još si malo đače
kad imaš dvadeset momče si jače
sa trideset još si jači
sa četrdeset razum prednjači
sa pedeset kosa sijedi
sa šezdeset štap ti vrijedi
sedamdeset glava klima
osamdeset zima zima
u devedesetoj srce već se hladi
a sa sto ljeta još smo maldi!
Za dida Jozu i nonića Antu
ponedjeljak, 04.06.2007.
Mudra izreka XII
"Manje je vremena potrebno da učiniš pravo nego da objasniš zašto si učinio krivo." Henry Wadsworth Longfellow
Nađem se dosta puta u takvoj situaciji. Zapravo za mene vrijedilo bi više: "Manje je vremena potrebno da učinim pravo nego da objasnim zašto nisam ništa učinio." Ta negativna optimalizacija koju znam provoditi nije dobra. Pokušavm to popraviti.
Već je mjesec lipanj, lagano prolazi prva polovica ove godine. Dan po dan, dio mene nedostaje i svakim danom nedostaje mi djelić više i često prevarim sam sebe... Prije sna...
