Ni blizu
utorak, 21.08.2007.
Povratak
Ovo ljeto je bilo zanimljivo. Dvije svadbe, krstitke, odlazak u Stobreč, dolazak prijatelja, usisavanje i čišćenje kompletnog stana, pranje tepiha udisanje ogromnih količina prašine, intenzivno šmrcanje kupanje u moru te odlasci van. Blesavo skakutanje u ritmu dalmatinskih i inih drugih pjesmica, pasivno pušenje. Kate i njene prijateljice su bile super, bez njihovog anažmana i strpljenja (treba izdržat slušati pizdarije starih dečkiju oko sebe) ne bi bilo ni upola dobro. Druženje s njima bilo je zarazno. Njihova vedrina, radost, prelijevala se i na nas s "krive strane dvadesetih".
Vratilo me sve to na trenutke u neka sretnija vremena kao i pjesma "Da te mogu pismom zvati".
Svaki put bi se naježio, misli bi mi odlutale, a oči zasuzile kad bi je čuo.
A ove ljeto čuo sam je puno puta. Nisam je imao snage pjevati.
Sad slijedi Rusty i krckanje te povratak na posao.....
