DnY's diary
31.12.2013., utorak
Najljepša završnica
Zadnji je dan sezone 2013. U toplini sam doma, baka pazi na sarmu što se kuha, a ja....ja sam drugi dan još uvijek mislima u ribolovu iz kojeg sam se vratila. Zašto još uvijek?! Što je to bilo tako dobro da sam još uvijek tamo na vodi?! Već drugu noć sam sanjala tu obalu, već drugi dan priželjkujem uzeti štap u ruke i zabaciti u nadi da će doći neki Božićni šaran.  Božić je tek prošao, a mi smo već bili odjurili na vodu. Umjesto hladnoće i snijega, pred nama je bio "proljetni" vikend; temperatura između 4 i 14°C, povremeno lagani vjetrić i još uvijek u vedrim bojama cvijeće koje krasi obalu Drnića.    Tata i ja smo dočekali Balkyja i Crnog, a svi zajedno smo dočekali Kocu koji nam je stigao sljedeći dan i slavljenika Darka kojem ovim putem još jednom želim sve najbolje - prijatelju sretan ti rođendan i što bistrije u nadolazećoj sezoni.  Iako nam je rođendan bio u prvom planu, Procarperova ekipa je bila na hrpi, a zimski šarani su znali da moraju nama doći. Božićni duh je od prvog trenutka bio s nama - još i rođendanski - pa bi zadovoljna bila da nismo ništa ni ulovili, jer kada je ova ekipa na hrpi, mora biti savršeno. Da ne bacim ribolovnu priču u sjenu, radišna ekipa je kao i uvijek probavala sve i svašta, najviše CarpPocalypse dipove koji su od sada dostupni svima, a nakon toga; sisteme, boile...   Najviše ulova je bilo na voćnu boilu nadipanu u Apple Pie Amino Dip i istu boilu u kombinaciji Wild Strawberry & Cream Amino Dipa i Winter Dream Amino Gel Dipa, iako, zanimljivo je to da je od svih štapova, samo na jednom bila boila nadipana u kombinaciju "smrada" Spice Fish Amino Dipa i Bloody Halibut Amino Gel Dipa i baš na tu kombinaciju je došao najveći šarki.     Fotografija nemam puno jer je slikano sa više fotoaparata pa još uvijek nisam uspjela prikupiti sve, ali objavljeno je par fotkica koje sam ja uhvatila, a ostatak ćete moći vidjeti na mom Facebook profilu u narednih nekoliko dana...a uskoro dolazi i jedan pregled ribolovne sezone u obliku videa.    Svima želim sretan Božić i Novu 2014u godinu. Dragi ribići, želim vam što bolju nadolazeću ribolovnu sezonu. Bistro!!!    Oznake: ribolov, sportski ribolov, c&r, catch & release, drnić, procarper, ct tata i kćer, ct bilogorski bedak, šaran, Zima, dny.s |
05.03.2013., utorak
Ljepote zime - nezaboravno kampiranje
|
Sezona 2013e je za sve moje sportove službeno započela. Palo je par rasprava i napokon smo se dogovorili za jedan ozbiljniji ribolov. Evo kako je i bilo.... Iako se inače jako teško ustajem iz svoga kreveta, toga sam jutra u 05:00h s veseljem otvorila oči. Brzinski se tuširam da se razbudim, doručkujem te trpam u torbu zadnje stvari koje sam morala pokupiti. Silazim u garažu, pregledavam jesu li mi sve stvari na hrpi, razmišljam što mi sve treba da ne bi bez nečega slučajno otišla i tako dočekujem Balkya. Štapove, sitan pribor, vreće za spavanje, sve stavljamo u auto i krećemo na, meni osobno najdražu, Pjeskaru Šarje. Putem prelistavamo razne teme, klasične za nas ribolovce, a među ostalom i dogovaramo na koju poziciju se smjestiti. Iako me pratio neki loš predosjećaj, pristala sam da odemo na nama neistraženu poziciju. Put se činio nevjerojatno kratkim, jer, kao da nismo ni dvije rečenice prozborili, a pred nama je već bila hrpa šodera i poznati nam okoliš. Ponovno potvrđujemo da idemo na novu poziciju, kad odjednom, auto iz nekog razloga ne želi krenuti. U podsmijehu komentiram kako je to sigurno loš znak, ali ne odustajemo. Pred nama poprilično loša staza, ali ni to nas ne zaustavlja...a onda...onda smo zapeli u blatu i napokon shvatili da je najpametnije da se ovog puta držimo stare pozicije.  Da ne duljim previše o samom putu; smjestili smo se na staru poziciju i krenuli smišljati taktike za lov šarana. Igram se sa sistemima, slažem si neke za zabaciti, a i za kasnije kada ću prezabacivati; balansirano, iz dipa, ili pak obična domaća boila...ma nema šarana koji ne bi želio probati hrpu poslastica koje sam pripremila. Heh, ali tu se javlja još jedan problem. Iznenađujuće jaki sjeverac puše direktno meni u lice i ne dopušta mi da pogodim mikrolokaciju koju sam si zacrtala u glavi. "Pogoditi ću makar mi to bilo zadnje u životu" - mrmljam sebi u bradu dok mi se Balky iza leđa smije. Bacala sam koji put više, ali barem sam sebe uvjerila da mogu kada hoću. Napokon sjedamo, pijemo kavicu, častimo se, uživamo. Priroda okolo nas, iako je još uvijek zima, izgledala je prekrasno. Nema veze što još nema zelenila, ona prozirna voda, valovi na njoj, pčelice i zvrkasta lasica koja nas je cijelo vrijeme promatrala..kakva idila! Temperatura je bila pravo proljetna, visokih 17 sutpnjeva nam je popravljalo raspoloženje s obzirom da toga dana nismo imali niti jedan griz. Pomalo razočarani, ali s utjehom da je i ljeti teško uloviti, pa se nismo previše brinuli. U međuvremenu nam je stiglo društvo koje nije bilo tu razlogom ribolova, već da se druže malo s nama i provedu kvalitetan vikend, Crni i tata Sale.    Dolazi i noć koja nas je iznenadila svojom velikom temperaturnom razlikom s obzirom na onu dnevnu temperaturu. Sjedeći uz vatricu nismo ni primjetili da je apsulutno sve oko nas postalo nekako bijelo, zaleđeno. Družimo se do dubokog mraka, a onda u svoje šatore, koji su izgledali kao iglui. Sa nekoliko slojeva odjeće i debelom vrećom za spavanje, na -10 sam ipak poželjela svoj krevetić. Svi smo zaspali, kad odjednom, senzor se oglašava, a moje oči široko otvorene kao sovine. "Balkyjev je. Ne. On ima dojavljivač. Moj je!" Krećem van, ali senzor prestaje pištati. "Ovo je očito bio samo trkanac" - komentiram sa tatom. "Možda je hanj" - odgovara. Na tome smo i ostali do jutra kada sam išla prezabacivati. Na sreću, bilo je zabačeno centimetar od granja tako da je i ovaj trkanac, ili hanj, napravio dobar posao i moj sistem je ostao u vodi.  Novi je dan bio još topliji od prethodnog. Ponovno sam se igrala sa sistemima, ovoga smo puta nabacili i dobar roštilj, zezancija, druženje, nismo ni primjetili kako nas je sunce zacrvenilo. Izgorili smo kao u rolu. 30 stupnjeva razlike je navuklo prehladu u moj nos, ali nema veze. Iako bez ulova, isplatilo se. Još jedno zanimljivo iskustvo nikome ne škodi. Iako tužni što moramo kući, barem nas je priroda malo razveselila divnim prizorima, najviše prije samog odlaska.   Oznake: ribolov, kampiranje, pjeskara šarje, peskara, Zima |
