DnY's diary
21.04.2014., ponedjeljak
Uskršnja pustolovina
Izmjenu četiri godišnja doba u jednom danu ne viđamo često. Dok je u gorju padao snijeg, nama je na vodi vrijeme iz sata u sat mijenjalo svoje lice; od kiše i povjetarca prema suncu, pa na pljusak sastavljen u roku tri minute. Ništa ne može spriječiti jednog šaranaša u naumu da zabaci svoje štapove, pa čak ni prevrtljivo vrijeme, no takvo vrijeme šaranaša natjera da razapne svoje moždane vijuge i svakom sekundom crpi zadnju granu znanja iz glave kako bi svaki sljedeći korak bio izveden u skladu sa "raspoloženjem" jednog šarana kojeg se želi vidjeti na podlošci.  Svoju misao o Uskršnjem ribolovu sam imala u glavi već par mjeseci, no definitivna odluka je pala tek u utorak. S obzirom na blagdansko razdoblje, moj tim je ostao doma u pripremi za taj veliki dan. Srećom, uvijek postoji jedna osoba s razmišljanjem podjednakim mojemu (Čupo) koju se ne mora previše nagovarati da kampira 48h. Na vodu stižemo u četvrtak oko 16h. Dočekala nas je kiša uz blagi vjetar. Kao jedini ribić na jezeru imala sam pozicije na izbor i to sam sa zadovoljstvom i iskoristila; rod pod sa dva štapa u jedan čošak, a pike s indijancem u drugi. S obzirom na "loše" vrijeme odlučila sam da ću ipak na sva tri štapa stavljati provjereni mamac - Red Gux, domaće lovne boile (kombinacija začina) koje su se ponovo dokazale. Prema sredini noći, kiša i vjetar su pomalo slabili. Četvrtak je prošao sa dobrim prosjekom, dosta divljih grizeva, jednom štap skoro izgubljen u vodi, trčanje na griz, a na putu pasja zasjeda, smijeh do suza, prolaskom vremena sve rjeđi grizevi, a noć mi je dopustila 5h mirnog sna.   Petak je bio iznenađujuće sunčan, ali dosta vjetrovit. Iz debelih jakna zašli smo u kratke rukave, a bijele noge su i izgorile. Tlak je bi u konstantnom padu i to se je dosta primjećivalo glede ulova. Slabo, ali ipak ne potpuno mrtvo. Možda su i neke ribe odlučile postiti.  Prije ručka je bilo nekoliko grizeva, pokoji šaran, štuka kojoj ne samo da je Red Gux bio primamljiv, već se odlučila ukrasti mi i kompletan sistem, a nakon nje i nosara ili nekima poznatija kao šljivar.   S obzirom da je Čupo pristao biti moj osobni zaštitar unatoč ludom vremenu, bio je red da ga nešto naučim i o ribolovu pa je tako i on izvukao svog prvog šarana, a kako mi se čini interesi za ribolov su porasli.  Nakon ručka nam se pridružuju Klara i Balky. Oni su odlučili na kombinacije kavijara i jagode. Klara je u ribolovu sve bolja, što dokazuju i njeni ulovi, stoga polažem velike nade u nju te se nadam da ćemo kroz koju godinu imati ženski šaranski tim, a s obzirom na trenera kakvog ima, vjerujem da će se taj tim i osnovati.  Ova noć je bila nešto zanimljivija. Urnebesan griz na moj najudaljeniji štap, Balky pokušava spasiti situaciju, ali riba je bila jača i od njega i od pribora. Vjetar je davao lažne nade na dojavljivaču koje sam shvaćala tek kada sam iz debelog sna otrčala do štapova. Subota je pak priča za sebe. Jutrom jak vjetar, povremeni pljuskovi, podne dolazi sa suncem i opet kratkim rukavima, kasnije opet kišurina. Balky i ja mijenjamo poziciju, i dalje sami na vodi, imali smo mogućnost zabacivati na viđeno, što je dalo dobre rezultate. Tu sam odlučila i promjeniti mamac. Igrala sam se sa "šarenom" torbicom punom pop upica, hook baitsa, dipova...uuuff..nešto što svako dijete može poželjeti.  U poslijepodnevnim satima smo se lagano odlučili spremiti jer ipak je sljedeći dan bio Uskrs. Zaključak, ribolov je kao i uvijek bio zadovoljavajući.       Sretan Uskrs svima koji ga slave! Lijep pozdrav od PROCARPER tima!  Oznake: ribolov, proljeće, šaranolov, c&r, catch & release, procarper, dny.s, drnić |
15.01.2014., srijeda
2013 je gotova!
|
Kao i prošle godine, napravljen je kratak pregled cijele ribičke sezone 2013. Kako je uopće počelo i kakva je sezona bila možete pogledati u kratkom videu klikom na priloženi link --> 2013 season with PROCARPER Oznake: ribolov, šaranski ribolov, ct bilogorski bedak, ct tata i kćer, procarper, dny.s, fishing, carp, c&r |
31.12.2013., utorak
Najljepša završnica
Zadnji je dan sezone 2013. U toplini sam doma, baka pazi na sarmu što se kuha, a ja....ja sam drugi dan još uvijek mislima u ribolovu iz kojeg sam se vratila. Zašto još uvijek?! Što je to bilo tako dobro da sam još uvijek tamo na vodi?! Već drugu noć sam sanjala tu obalu, već drugi dan priželjkujem uzeti štap u ruke i zabaciti u nadi da će doći neki Božićni šaran.  Božić je tek prošao, a mi smo već bili odjurili na vodu. Umjesto hladnoće i snijega, pred nama je bio "proljetni" vikend; temperatura između 4 i 14°C, povremeno lagani vjetrić i još uvijek u vedrim bojama cvijeće koje krasi obalu Drnića.    Tata i ja smo dočekali Balkyja i Crnog, a svi zajedno smo dočekali Kocu koji nam je stigao sljedeći dan i slavljenika Darka kojem ovim putem još jednom želim sve najbolje - prijatelju sretan ti rođendan i što bistrije u nadolazećoj sezoni.  Iako nam je rođendan bio u prvom planu, Procarperova ekipa je bila na hrpi, a zimski šarani su znali da moraju nama doći. Božićni duh je od prvog trenutka bio s nama - još i rođendanski - pa bi zadovoljna bila da nismo ništa ni ulovili, jer kada je ova ekipa na hrpi, mora biti savršeno. Da ne bacim ribolovnu priču u sjenu, radišna ekipa je kao i uvijek probavala sve i svašta, najviše CarpPocalypse dipove koji su od sada dostupni svima, a nakon toga; sisteme, boile...   Najviše ulova je bilo na voćnu boilu nadipanu u Apple Pie Amino Dip i istu boilu u kombinaciji Wild Strawberry & Cream Amino Dipa i Winter Dream Amino Gel Dipa, iako, zanimljivo je to da je od svih štapova, samo na jednom bila boila nadipana u kombinaciju "smrada" Spice Fish Amino Dipa i Bloody Halibut Amino Gel Dipa i baš na tu kombinaciju je došao najveći šarki.     Fotografija nemam puno jer je slikano sa više fotoaparata pa još uvijek nisam uspjela prikupiti sve, ali objavljeno je par fotkica koje sam ja uhvatila, a ostatak ćete moći vidjeti na mom Facebook profilu u narednih nekoliko dana...a uskoro dolazi i jedan pregled ribolovne sezone u obliku videa.    Svima želim sretan Božić i Novu 2014u godinu. Dragi ribići, želim vam što bolju nadolazeću ribolovnu sezonu. Bistro!!!   Oznake: ribolov, sportski ribolov, c&r, catch & release, drnić, procarper, ct tata i kćer, ct bilogorski bedak, šaran, Zima, dny.s |
25.07.2013., četvrtak
Za neznane junake - fishing with
|
Upit sportskim ribolovcima; koliko puta ste se našli u situaciji da ste u priči s nekim spomenuli da se bavite ribolovom, a on vas je čudno pogledao i upitao kako vam to nije dosadno?! Uz takva pitanja, meni postavljaju i pitanja tipa: - "Kako možeš tri dana gledati u jednu točku?". Najčešće je riječ o osobama koje su minimalno informirane o ribolovu kao o sportu. Puno puta sam se trudila objasniti nekome kako to zapravo izgleda i što ja zapravo radim u tom ribolovu, no, ni cvijet nam ne zvuči prekrasnim ako samo slušamo o njemu...ponekad je ipak potrebno upotrijebiti sva osjetila... Za ribolov sam odabrala prva dva dana (većini) radnog tjedna i u ta dva dana sebi posebno dragoj osobi demonstrirati puni doživljaj sportskog šaranskog ribolova. Naravno, mislila sam i na ostatak svijeta, stoga sam video isječke i fotografije napravljene od strane osobe kojoj je sve ovo bilo novo iskoristila da napravim jedan kratki video u kojem ćete svi moći vidjeti kako nam je bilo. Uživajte... Video se otvara klikom na obojena slova --> DnY.s fishing with PROCARPER Oznake: šaranski ribolov, moderni ribolov, ribolov, fishing, carp fishing, procarper, drnić, dny.s, catch & release |
17.06.2013., ponedjeljak
Šljemom u akciju!
|
Zadnji put kada sam se raspitivala prije ribolova na Drniću, svi su rekli da riba baš i ne grize. Da bi situacija još gore zvučala, rečeno mi je bilo da su za vikend sve pozicije bile zauzete, a da je izvađeno bilo svega nekoliko riba i to samo na određenim pozicijama. Pesimistično sam došla u ribolov, ali doma sam išla s osmjehom od uha do uha jer je nama riba dolazila "točno na vrijeme". Prije ovog ribolova sam se raspitivala i rečeno mi je da je sva riba u malom jezeru. Hmmm 'ko tu koga *?!  Ovaj put se na jezeru uspjela okupiti cijela ekipa. Procarperov CT Bilogorski bedak, ja i ostatak ekipe zajedno sa onim malo mlađim pojačanjem...svi mi smo se smjestili na velikom jezeru. Za razliku od uobičajenih ribolova, ovaj mi se po nečemu razlikovao, bio je po nečemu poseban. Teško je objasniti što je to točno bilo tako posebno, možda to što je obitelj ponovo bila na okupu. Atmosfera je bila vrhunska po samom dolasku. Dogovor oko pozicija je bio brzinski - svatko je lovio gdje je htio...         Mamci?! Ovaj put sam na test stavila smrad. Kombinaciju lovne boile CarpPocalypse Hot Squirting Pussy i Dynamite baits Squid&Octopus Pop Up-a šarkiji jednostavno obožavaju, a već provjerena CarpPocalypse Krem Šljem lovna boila je samo potvrdila svoju kvalitetu. Prva kao i zadnja moja riba izvučena je na štapu gdje je mamac bio Šljem. Nutrabaitsov krem je očito bio dobar izbor.            Manje slova, više slika - zar ne?! Ukratko; da ribe nema u velikom jezeru vidite po slikama, kao i obično komarci su bili dosadni,  dobra boila uvijek radi,  kada je prava ekipa na jednom mjestu ne može biti dosadno, čak i ako ne grizu neki ogromni šarani akcija s ovim Drnićkim luđacima je uvijek kvalitetna....ipak, svatko je lijep na svoj način. heheheh Iiiiiiii da, hvala Srečku, jer da nema njega, ovi luđaci nebi papali fine boile. Ehhh da, i skoro sam zaboravila, ako ste iste sreće kao ja, obavezno prije jela izvadite štapove iz vode. Oznake: drnić, ct tata i kćer, ct bilogorski bedak, procarper, carppocalipse, ribolov, sportski ribolov |
21.05.2013., utorak
CarpPocalypse
|
18.05.2013.g. - subota 16.30h - izrađujem predveze 21.30h - u garaži slažem pribor 22.00h - stiže tata i počinjemo trpati pribor u auto 00.00h - razmišljamo kako ne bi bilo loše ponesti nova olova, ja imam kasnu večeru, a tata nas požuruje u krevet 00.40h - razmišljam kako će na ribu utjecati nadolazeća promjena vremena 02.50h - ustajem iz kreveta i odlazim pod tuš 03.30h budim tatu i odlazim jesti dok on pije kavu 04.10h - odlazimo po Klaru i Balkya, a zatim krećemo na Drnić Ispred nas je oku savršeno jutro. Putem prema Novom Virju zaletavamo se u oblake magle što klize preko ceste. Tokom vožnje, borim se sa umorom, no ipak ne sklapam oči u znanju da nisam jedina umorna. Dolaskom na Drnić smještamo se na dio "malog" jezera. Vadimo opremu. U glavi odabirem jučer napravljene predveze stoga iz transportne vadim torbicu sa sitnim priborom i počinjem slagati svoj dio opreme. S obzirom na to da smo došli u 12-satni ribolov, ispred mene je bila prava prilika da osobno isprobam naše nove boile.    Štapovi su stajali pripremljeni ispred mene i samo sam trebala staviti zadnji PVA stringer da bi ih mogla redom zabacivati kada se prvi senzor oglasio. Bio je to Balkyev senzor. U 6.39h napravljena je prva fotografija s ulovom koji je ujedno bio i Balkyev PB. Dobar početak dana - složili smo se. Ispijamo kavicu boreći se sa invazijom komaraca, a prije ručka, Klara koja je najmlađa u timu, nabija ekipi komplekse svojim ulovima. Prilikom ručka, naš Sale vadi svog prvog današnjeg šarkija i time smo svi imali svoj dnevni upis.  Popodnevno drijemanje nije bilo moguće. "Donesi pothvatać", "Imaš ga", "Dođi pridrži štap", "Vuci, vuci, vuciiiii...." - bili su to uzvici koje smo nas četvero redovito vikali. Kod svakog glasanja mojih senzora, samo sam pitala: -"Jel fiftać?" Naime, kod mene je riba dolazila samo do jednog štapa, i to do onog na kojem je mamac bio half & half ; Šljem-Hot Squirting Pussy. Mikrolokacije su ponovo bile ključne pa smo tako izvlačili i one drvene ribe. Predvečer se nebo otvorilo pa smo pobjegli ranije nego inaće izbjegavši napad munja.        Od cjelokupnog ribolova, samo mi je jedna sitnica ostala "nejasna"......zašto su rekli da riba ne grize?! :D  Oznake: ct tata i kćer, carppocalypse, drnić, ribolov, moderni šaranski ribolov, c&r, catch & release, šaran |
23.04.2013., utorak
Ribolovna sonata
Jeli vam ikada palo na pamet da vam određeni krug prijatelja čini drugu obitelj? Ja sam uvijek smatrala da je obitelj samo jedna, no u zadnje vrijeme sve više shvaćam da ipak imam i onu drugu. Sjedeći za stolom na obali Drnića u krugu prijatelja s kojima već nekoliko godina redovito odlazim u ribolove, shvatila sam, oni su ti ljudi za koje zasigurno mogu reći: "Oni su moja obitelj!" Kako smo završili tamo te kako je bilo pročitajte u nastavku...   Stiglo je lijepo vrijeme i ugodnih 20°C. Voda se lagano počela zagrijavati, a samim time i riba je počela sa intenzivnijim hranjenjem. Pokrenuli smo raspravu i složili se da je najbolja opcija za ribolov Drnić. U petak popodne na vodu odlazi dio ekipe te se smještaju na dio tzv. malog jezera, a Balky i ja im se prikljućujemo u subotu ujutro. U noći petak na subotu dečki su imali lom što se ulova tiče stoga puna optimizma počinjem vaditi mamce koje sam nedavno dobila. Najviše sam se igrala balansiranim mamcima; domaće boile u kombinaciji sa pop up boilama - ananas, banana, začinske. Ključnima su se pokazale mikrolokacije, kao i kvalitetna hranilišta. Malo truda i napokon je pao ovogodišnji 10+ na mom štapu, kao i moj prvi 10+ na Drniću. Moja desna ruka, sastavni dio CTa Tata i Kćer - Procarper, tata Sale je krstio nove štapove najvećim brojem ulova, a odmah iza njega sa samo dva ulova manje stoji Darko Vt koji se pokazao kao moja amajlija. Njih dvojica su u određenim dijelovima dana svaki čas trčali na griz, dok je ostatak imao malo rjeđe, ali jednako krasne ulove. Bilo je trenutaka kada nas je nekoliko trčalo istovremeno na zvuk signalizatora. Jedan zamara, drugi se slika, treći već pušta. Kakvo veselje!  Ugodne temperature su nam poslužile za dobar lov, pa i za spavanje pod zvijezdama, no jednako su nas i koštale što se tiče dnevnog prženja i dobivanja ekstra crvene boje. Mi zimogrozni taj dio zanemarujemo...              Nekih posebnih fotografija i prizora za prikazati nemam jer mi je glava bila fokusirana ugl. samo na ribolov, osim povremeno na gradivo iz prometnica za koje sam bila uvjerena da me u ponedjeljak čeka na pismenom ispitu (zapravo je tek sljedeći mjesec, ali sada bar ne moram učiti). Na kraju, zaključujem da ovakav ribolov u sastavu koji je bio na vodi uz dodatak ekipe koja nije mogla doći treba ponoviti. Još jednom bravo za ekipu!        Oznake: ribolov, drnić, moderni šaranski ribolov, proljeće, procarper, ct tata i kćer, boile, pop up |
05.03.2013., utorak
Ljepote zime - nezaboravno kampiranje
|
Sezona 2013e je za sve moje sportove službeno započela. Palo je par rasprava i napokon smo se dogovorili za jedan ozbiljniji ribolov. Evo kako je i bilo.... Iako se inače jako teško ustajem iz svoga kreveta, toga sam jutra u 05:00h s veseljem otvorila oči. Brzinski se tuširam da se razbudim, doručkujem te trpam u torbu zadnje stvari koje sam morala pokupiti. Silazim u garažu, pregledavam jesu li mi sve stvari na hrpi, razmišljam što mi sve treba da ne bi bez nečega slučajno otišla i tako dočekujem Balkya. Štapove, sitan pribor, vreće za spavanje, sve stavljamo u auto i krećemo na, meni osobno najdražu, Pjeskaru Šarje. Putem prelistavamo razne teme, klasične za nas ribolovce, a među ostalom i dogovaramo na koju poziciju se smjestiti. Iako me pratio neki loš predosjećaj, pristala sam da odemo na nama neistraženu poziciju. Put se činio nevjerojatno kratkim, jer, kao da nismo ni dvije rečenice prozborili, a pred nama je već bila hrpa šodera i poznati nam okoliš. Ponovno potvrđujemo da idemo na novu poziciju, kad odjednom, auto iz nekog razloga ne želi krenuti. U podsmijehu komentiram kako je to sigurno loš znak, ali ne odustajemo. Pred nama poprilično loša staza, ali ni to nas ne zaustavlja...a onda...onda smo zapeli u blatu i napokon shvatili da je najpametnije da se ovog puta držimo stare pozicije. Da ne duljim previše o samom putu; smjestili smo se na staru poziciju i krenuli smišljati taktike za lov šarana. Igram se sa sistemima, slažem si neke za zabaciti, a i za kasnije kada ću prezabacivati; balansirano, iz dipa, ili pak obična domaća boila...ma nema šarana koji ne bi želio probati hrpu poslastica koje sam pripremila. Heh, ali tu se javlja još jedan problem. Iznenađujuće jaki sjeverac puše direktno meni u lice i ne dopušta mi da pogodim mikrolokaciju koju sam si zacrtala u glavi. "Pogoditi ću makar mi to bilo zadnje u životu" - mrmljam sebi u bradu dok mi se Balky iza leđa smije. Bacala sam koji put više, ali barem sam sebe uvjerila da mogu kada hoću. Napokon sjedamo, pijemo kavicu, častimo se, uživamo. Priroda okolo nas, iako je još uvijek zima, izgledala je prekrasno. Nema veze što još nema zelenila, ona prozirna voda, valovi na njoj, pčelice i zvrkasta lasica koja nas je cijelo vrijeme promatrala..kakva idila! Temperatura je bila pravo proljetna, visokih 17 sutpnjeva nam je popravljalo raspoloženje s obzirom da toga dana nismo imali niti jedan griz. Pomalo razočarani, ali s utjehom da je i ljeti teško uloviti, pa se nismo previše brinuli. U međuvremenu nam je stiglo društvo koje nije bilo tu razlogom ribolova, već da se druže malo s nama i provedu kvalitetan vikend, Crni i tata Sale.   Dolazi i noć koja nas je iznenadila svojom velikom temperaturnom razlikom s obzirom na onu dnevnu temperaturu. Sjedeći uz vatricu nismo ni primjetili da je apsulutno sve oko nas postalo nekako bijelo, zaleđeno. Družimo se do dubokog mraka, a onda u svoje šatore, koji su izgledali kao iglui. Sa nekoliko slojeva odjeće i debelom vrećom za spavanje, na -10 sam ipak poželjela svoj krevetić. Svi smo zaspali, kad odjednom, senzor se oglašava, a moje oči široko otvorene kao sovine. "Balkyjev je. Ne. On ima dojavljivač. Moj je!" Krećem van, ali senzor prestaje pištati. "Ovo je očito bio samo trkanac" - komentiram sa tatom. "Možda je hanj" - odgovara. Na tome smo i ostali do jutra kada sam išla prezabacivati. Na sreću, bilo je zabačeno centimetar od granja tako da je i ovaj trkanac, ili hanj, napravio dobar posao i moj sistem je ostao u vodi.  Novi je dan bio još topliji od prethodnog. Ponovno sam se igrala sa sistemima, ovoga smo puta nabacili i dobar roštilj, zezancija, druženje, nismo ni primjetili kako nas je sunce zacrvenilo. Izgorili smo kao u rolu. 30 stupnjeva razlike je navuklo prehladu u moj nos, ali nema veze. Iako bez ulova, isplatilo se. Još jedno zanimljivo iskustvo nikome ne škodi. Iako tužni što moramo kući, barem nas je priroda malo razveselila divnim prizorima, najviše prije samog odlaska. Oznake: ribolov, kampiranje, pjeskara šarje, peskara, Zima |
