DnY's diary

21.04.2014., ponedjeljak

Uskršnja pustolovina

Izmjenu četiri godišnja doba u jednom danu ne viđamo često. Dok je u gorju padao snijeg, nama je na vodi vrijeme iz sata u sat mijenjalo svoje lice; od kiše i povjetarca prema suncu, pa na pljusak sastavljen u roku tri minute. Ništa ne može spriječiti jednog šaranaša u naumu da zabaci svoje štapove, pa čak ni prevrtljivo vrijeme, no takvo vrijeme šaranaša natjera da razapne svoje moždane vijuge i svakom sekundom crpi zadnju granu znanja iz glave kako bi svaki sljedeći korak bio izveden u skladu sa "raspoloženjem" jednog šarana kojeg se želi vidjeti na podlošci.

Svoju misao o Uskršnjem ribolovu sam imala u glavi već par mjeseci, no definitivna odluka je pala tek u utorak. S obzirom na blagdansko razdoblje, moj tim je ostao doma u pripremi za taj veliki dan. Srećom, uvijek postoji jedna osoba s razmišljanjem podjednakim mojemu (Čupo) koju se ne mora previše nagovarati da kampira 48h.

Na vodu stižemo u četvrtak oko 16h. Dočekala nas je kiša uz blagi vjetar. Kao jedini ribić na jezeru imala sam pozicije na izbor i to sam sa zadovoljstvom i iskoristila; rod pod sa dva štapa u jedan čošak, a pike s indijancem u drugi. S obzirom na "loše" vrijeme odlučila sam da ću ipak na sva tri štapa stavljati provjereni mamac - Red Gux, domaće lovne boile (kombinacija začina) koje su se ponovo dokazale. Prema sredini noći, kiša i vjetar su pomalo slabili. Četvrtak je prošao sa dobrim prosjekom, dosta divljih grizeva, jednom štap skoro izgubljen u vodi, trčanje na griz, a na putu pasja zasjeda, smijeh do suza, prolaskom vremena sve rjeđi grizevi, a noć mi je dopustila 5h mirnog sna.

Petak je bio iznenađujuće sunčan, ali dosta vjetrovit. Iz debelih jakna zašli smo u kratke rukave, a bijele noge su i izgorile. Tlak je bi u konstantnom padu i to se je dosta primjećivalo glede ulova. Slabo, ali ipak ne potpuno mrtvo. Možda su i neke ribe odlučile postiti. rofl

Prije ručka je bilo nekoliko grizeva, pokoji šaran, štuka kojoj ne samo da je Red Gux bio primamljiv, već se odlučila ukrasti mi i kompletan sistem, a nakon nje i nosara ili nekima poznatija kao šljivar.

S obzirom da je Čupo pristao biti moj osobni zaštitar unatoč ludom vremenu, bio je red da ga nešto naučim i o ribolovu pa je tako i on izvukao svog prvog šarana, a kako mi se čini interesi za ribolov su porasli.

Nakon ručka nam se pridružuju Klara i Balky. Oni su odlučili na kombinacije kavijara i jagode. Klara je u ribolovu sve bolja, što dokazuju i njeni ulovi, stoga polažem velike nade u nju te se nadam da ćemo kroz koju godinu imati ženski šaranski tim, a s obzirom na trenera kakvog ima, vjerujem da će se taj tim i osnovati.

Ova noć je bila nešto zanimljivija. Urnebesan griz na moj najudaljeniji štap, Balky pokušava spasiti situaciju, ali riba je bila jača i od njega i od pribora. Vjetar je davao lažne nade na dojavljivaču koje sam shvaćala tek kada sam iz debelog sna otrčala do štapova.

Subota je pak priča za sebe. Jutrom jak vjetar, povremeni pljuskovi, podne dolazi sa suncem i opet kratkim rukavima, kasnije opet kišurina. Balky i ja mijenjamo poziciju, i dalje sami na vodi, imali smo mogućnost zabacivati na viđeno, što je dalo dobre rezultate. Tu sam odlučila i promjeniti mamac. Igrala sam se sa "šarenom" torbicom punom pop upica, hook baitsa, dipova...uuuff..nešto što svako dijete može poželjeti. nut