Dnevnik šašave mamice

četvrtak, 24.03.2011.

Tugaljiva...

Šta ti je ovo na podu?
Joj...pa nisam ni osjetila kad mi je palo s prsta...
Pola prstena...i jako, jaaaaakooooo sam tužna...
Jer taj prsten...to su njih dvoje spojeni u jedno...
I sada imam ta dva dijela...i htjela bih da ponovno bude spojeno...



Osjećam

Osjećam
bliži se val
koji valja sve pred sobom.
Preklopit' će me
Bacat' će me
Boljet' će me.
Uronit' ću u
Bespuća
svojih želja
svojih snova.
Izronit' ću
i nastaviti
Sanjati...




A vrijeme je...tako lijepo...sunčano i toplo...
Niš' mi se ne radi...

petak, 18.03.2011.

Prisutan kao svjetlost bez glasa

Samo da se uz tebe budim,
Meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
Da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
Prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
Kao da ću te izgubiti,
Sad,
Ovoga časa.

Enes Kišević

ponedjeljak, 14.03.2011.

Uzbuna u selu...

...iliti... kako smo tražili ptice...


Subota na selu...mali muški popeo se na drvo i, zagledan u daljinu, promrmljao...
Nema ih.
Koga, sine? Koga nema?
Ptica. A proljeće je...
Nije još...protestira mala šefica.
Je,je...proljeće je...rekao je onaj meteo...dundo što govori prognozu na televiziji.
N i j eeeeee...valjda ja znam...učili smo u vrtiću.
Na putu su...tješim ga...daleko je.

Idem...s džedom...
Molim???
Idemo frezom...
Sine...čuvaj se!
Daj, mamaaaaa....

Mama, mogu li ja skuhati kavu?
Mama, mogu li pomesti dvorište?
Mama, ....

Možeš, možeš, možeš...

Sretna je...velika je...ponosna je, jer je prva iz svoje grupe bila na predupisu za školu.
Gledam je...narasla je...protegla se...
Ne mogu pisati koliko glasno pjeva u hodniku...odjekuje, zato joj je to omiljena pozornica...

Nedjelja...s pepelom na kosi ulazimo u restoran...
Čeeeevaaaapiiiii...mmmmmmm...većmljacka muškić.
A što ćemo nas dvije?
Što ćeš ti mama?
Pastu s pomadorama.
I ja.

Poslije podne...čujem kroz san kako se šunjaju i istovremeno...
Mama...brata...mene...boli...
Šta boli, gdje boli, kako boli?
Tu...kod uha.
Uh!!! Ne...

Zaušnjaci...bris grla, vađenje krvi...hrabar je...ni A!
Kidam ranije s posla, idem po malu...
Ona slika...narodnu nošnju...i majica je dobila urese vodenim bojama...

Ipak...oraspoložio me danas jedan kompliment. Draga K. dijeli ih kapom i šakom.
Kako ti je lijepa kosa...baš ti je lijepo ričana.
Nisam je sušila fenom...
I boja...ma zbilja si sama radila pramenove...kako ono?
Ombre... da sama sam...

Imam taj CD u autu...obožavam Tifin glas, ali...mala je izabrala "svoju" pjesmu...

ponedjeljak, 07.03.2011.

Počelo je..na kraju...ipak...

Ponekad, događa se...uletim u tu fazu. Sve je naopkao. Ne...sve je naopako...Tako i moji snovi. Dobro, nisu baš naopaki, ali...vraćam se daleko, daleko. Možda zbog sve bližeg proljeća koje me, ali svake godine, dobrano smanta, provrti, raščuša...ma, raščupa totalno. Ili su te marčane bure, kako ih ovdje zovu. Prva nas je pohodila sinoć...nestajalo struje...ma baš me briga...ugnikezdit ću se, ali...samo da do jutra bude sve o.k. jer mališi ustaju pa da im ne bude brrrrr. I tako, dočekam je malo iza desetke i odem mirna na spavanje. I onda ...snovi...uh!!! Jedva sam sve pohvatala jutros, skužila nekako...Na plaži, ljudi se kupaju a ja mislim kako su malo fiju-fiju jer le-de-nooooo je. Ali...idem doma iiii...kosa mi je mokra, a ne sjećam se da sam se bućnula. I onda stiže ta poruka...stigao sam, javi se kada budeš mogla...i odjednom smo oči u oči, kako nikada, ali baš nikada nismo bili. I te njegove okice...i osmijeh...I na kraju...sanjam tatu...smijemo se tome kako imamo iste prste na nogama...budim se...5,15...Idemo...ponedjeljak...u nove radne pobjede.
A pjesmu ćete dobiti večeras...sada idem srkati da se razbudim jer sam blentava od snova...sva sreća pa postoji delete.

P.S. Sad sam vidjela...ugnikezdit=ugnijezdit, hoće reći- poći na hrkanje.


21,33 - obećala sam pjesmu...našla sam je...

utorak, 01.03.2011.

Relaksacija vs kalkulacija

Drage moje i dragi moji,

kako ste? Jel' i kod vas, kao kod mene, red je red...(a jed je jed),...a pos'o je pos'o...Ili se relaksirate pred tv-om...i pri tome (pri)silno odmarate, uživate?
Ili, možda, kalkulirate? Koliko još morate raditi do mirovine? I kolika će vam ista biti...ako (do)radite do nje?
Inspiracija, kao i neprijatelj, nikada ne spava, ali...svi ti šareni papiri, ispisani u gluho doba noći...prožeti nadanjima, nježnošću, milovanjima,...spremljeni su, skupa sa slikama jedne male, dugokose curice u najkrivljenoj kotulici u dalekom nam (i prijateljskom ?) Dojčlandu...u donjoj ladici nahtkasla...
A sada...idem se relaksirati peglajući.
P.S. Suđe sam oprala, ali nisam se ničeg pametnog dosjetila...samo sam pjevušila...

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Siječanj 2016 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (8)
Listopad 2010 (7)
Rujan 2010 (9)
Kolovoz 2010 (9)
Srpanj 2010 (6)

Komentari da/ne?