+ malo šopinga...
+ čudni snovi...i...
pjesma za kraj - gratis
Drage moji i dragi moji,
oduljio se vikend...Kako? Fino, kidnula u petak s posla, točnije otišla kad i sav normalan svijet u 15h. Razvlačila se po kući...pošla ranije u krpe. A u subotu...dogovoreni odlazak u obližnji nam grad.
-Mamaaaaa...vidi ove srebrne tenisice...jaoooo...imaju i leptirića sa strane!
Priznajem, leptirić je bio odlučujući!
-Mamaaaa...a vidi ove zlatne....mamaaaa....mogu li?
Priznajem, kupila me...s obzirom na sniženje dobro sam prošla.
- Mamaaaaa....vidi kopačke!
- Ali...što će ti? Treniraš judo.
- Mamaaaaaa....mooooolim te....
- Ali...došli smo po cipele...
Napućene usnice i pogled ispod obrva.
- A seka može dvoje tenisice?
- 'Ajde...dobro...
Sretni (oni) s vrećicama izlaze iz butige...
- Idemo doma?
- Daaaaaa....ideeeeemoooo...
- Ali...nisi sebi ništa....eeee...idemo u onu butigu....
- Ma nema veze....jučer sam... (našla traperice kakve dugo želim = modre, bez ikakvih kerefeka, široke nogavice)...dobro, kupila me svijetlo roza majica (eh! da Jedina sada ovo pročita) neobičnog ovratnika. A i cijena...sitnica. Halo Bing, kako brat?
Doma...brzinski objed, ali...kičma, desna noga...auuuuu...došlo mi je plakati...odmorila iza objeda, ma šta odmorila, zahrkala jedno pola sata i sve o.k.
Nedjelja...kuhanje po željama, tri mašine robe...poslije podne ljenčarenje...ranije u krpe...I onda...ti čudni snovi. Moja davnašnja tiha patnja i ja šetamo Rodnim gradom....pa šetamo, pa šetamo...iiii...ništa. Kaže meni moja prijateljica, pita...Hoćeš da ti pokažem tipa u kojeg je zaljubljen? Hmmmmm... pa dobro...nek' mu je sa srećom...Onda sam u pošti, trebam poslati pismo...uh da...trebam poslati kupončiće u onoj nagradnoj igri...stan u Zg...Nemojte slučajno da me netko zezne jer sam sve isplanirala!!! Budim se, 4 i 10...uh!!! Zahrčem i...sanjam Njega...gledamo slike...ludi provod?! Svašta, ni vidjela ga ni čula sto godina...
I na kraju, ali ne najmanje važno pjesma - GRATIS....
Tek tako...
Nikad nisam željela
taj osjećaj bespomoćnosti
koji si mi servirao
nehajno noseći
srebrni pladanj
s pozlaćenim ručkama
s kojeg se širio
zamamni miris
opojne tekućine
mješajući se s mirisom
crvene ruže
u maloj kristalnoj vazi
pored koje se
šćućurila
mala, crvena, baršunasta
kutijica u obliku srca...
Tek tako...
ne može to...
tek tako.
A upravo me počeo
hvatati
san.
šarolikom, zbunjujućom, teškom svakidašnjicom...utonuli u svoje misli, probleme...često zarobljeni u svojoj ljušturi samoće...dogodi/događa nam se da ne primjetimo poneki skriveni/neskriveni osmijeh nepoznatog prolaznika iskreno nam upućen...
A potrebno je tako malo...samo malo podignuti glavu. Za početak...a poslije, (uvježbano) dignuti glavu i tako kročiti kroz život...navikne se čovjek na svašta.
Prekrasne ste volje, najradije biste se iselili iz sebe, a to je nemoguće.
Najradije bih se iselila iz sebe...sviđa mi se.
Iselim se, na nekoliko trenutaka...
Mamaaaaa...treba oprati kimono. U subotu je natjecanje.
Siguran si?
Da, odlučio sam.
Mamaaaaaa...pozvana sam na rođendan u subotu.
A ja u nedjelju.
Sunce, toplo...veljača-prevrtljača...
Prva jutarnja na balkonu u Velikoj kući.
Mmmm...kosa ti lijepo miriše.
Hvala.
I još nešto...medeno?
Krema za ruke.
Neki ljudi puste te iz srca...i onda, nakon lutanja...netko te primi u srce.
A ja ne znam...možda zato što pušem na hladno. Ili su godine...Zatvorena za nova prijateljstva.
Najradije bih sada šetala uz Dunav...gledala kako brza u daljinu...upijala mirise...
Ne...najradije bih stajala na balkonu svog doma u Rodnom gradu...mirisala bagrem...
Gledam zoru,
vidim tvoje oči.
Gledam Mjesec,
vidim tvoje oči.
Sanjam,
vidim tvoje oči.
I kroz suze
vidim tvoje oči.
Sklopljene.
Ne želiš me gledati u oči.
Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.
Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
Naziv bloga govori sve. Ovo je dnevnik šašave mamice koja je bila šašava i prije nego je postala mamica. Mališi su samo pojačali dozu šašavosti. Mamica u slobodno vrijeme, kojeg baš i nema puno, piše pjesme, kratke pričice, pušta mozak na pašu, sanjari...nada se.
I da se vratim s tisuće rana,
Na prag kućni kad stanem,
Ne nosi vode,
Ni zavoja-
S tijelom mi povij rane.
E. Kišević
Uroni u moje sumnje
Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja.
Sruši moju ranjivost
isprepletenim prstima
i dodirom jačim od stijena...
ušutkaj sve moje dvojbe ,
viteškom odlučnošču...
Dotakni me riječima
koje ne želim čuti
a sanjam ...
u svim nijansama mojih samoća
kupi me mislima
i sjajem dječačkog srca...
Zaroni najdublje...
tamo gdje niti ja ne idem
ili izbjegavam ići...
u podzemlje mog bića
u najkrhkije i staklenaste
dijelove mene.
Napisala : Metamorfoza
"Svi muškarci od žene očekuju isto - žene od svakog muškarca
očekuju nešto posebno". /Bife/
“Da bi vjerovao u svoj vlastiti put,
nema potrebe da dokazuješ
kako je tuđi put pogrešan”
Paulo Coelho
"Tko hoće zavidnika staviti
na muke,
treba samo biti zadovoljan."
Njemačka narodna
"Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje."
P. Picasso
“Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio i rob onih koje su mu izmakle” Arapska poslovica
"Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca." Nick Vujičić
“Sreća je kao sunce. Kad je najljepše, zađe.”Ivan Cankar
