Ploveći...
šarolikom, zbunjujućom, teškom svakidašnjicom...utonuli u svoje misli, probleme...često zarobljeni u svojoj ljušturi samoće...dogodi/događa nam se da ne primjetimo poneki skriveni/neskriveni osmijeh nepoznatog prolaznika iskreno nam upućen...
A potrebno je tako malo...samo malo podignuti glavu. Za početak...a poslije, (uvježbano) dignuti glavu i tako kročiti kroz život...navikne se čovjek na svašta.
I možda se dogodi...susret...
Post je objavljen 11.02.2011. u 17:23 sati.