+ malo šopinga...
+ čudni snovi...i...
pjesma za kraj - gratis
Drage moji i dragi moji,
oduljio se vikend...Kako? Fino, kidnula u petak s posla, točnije otišla kad i sav normalan svijet u 15h. Razvlačila se po kući...pošla ranije u krpe. A u subotu...dogovoreni odlazak u obližnji nam grad.
-Mamaaaaa...vidi ove srebrne tenisice...jaoooo...imaju i leptirića sa strane!
Priznajem, leptirić je bio odlučujući!
-Mamaaaa...a vidi ove zlatne....mamaaaa....mogu li?
Priznajem, kupila me...s obzirom na sniženje dobro sam prošla.
- Mamaaaaa....vidi kopačke!
- Ali...što će ti? Treniraš judo.
- Mamaaaaaa....mooooolim te....
- Ali...došli smo po cipele...
Napućene usnice i pogled ispod obrva.
- A seka može dvoje tenisice?
- 'Ajde...dobro...
Sretni (oni) s vrećicama izlaze iz butige...
- Idemo doma?
- Daaaaaa....ideeeeemoooo...
- Ali...nisi sebi ništa....eeee...idemo u onu butigu....
- Ma nema veze....jučer sam... (našla traperice kakve dugo želim = modre, bez ikakvih kerefeka, široke nogavice)...dobro, kupila me svijetlo roza majica (eh! da Jedina sada ovo pročita) neobičnog ovratnika. A i cijena...sitnica. Halo Bing, kako brat?
Doma...brzinski objed, ali...kičma, desna noga...auuuuu...došlo mi je plakati...odmorila iza objeda, ma šta odmorila, zahrkala jedno pola sata i sve o.k.
Nedjelja...kuhanje po željama, tri mašine robe...poslije podne ljenčarenje...ranije u krpe...I onda...ti čudni snovi. Moja davnašnja tiha patnja i ja šetamo Rodnim gradom....pa šetamo, pa šetamo...iiii...ništa. Kaže meni moja prijateljica, pita...Hoćeš da ti pokažem tipa u kojeg je zaljubljen? Hmmmmm... pa dobro...nek' mu je sa srećom...Onda sam u pošti, trebam poslati pismo...uh da...trebam poslati kupončiće u onoj nagradnoj igri...stan u Zg...Nemojte slučajno da me netko zezne jer sam sve isplanirala!!! Budim se, 4 i 10...uh!!! Zahrčem i...sanjam Njega...gledamo slike...ludi provod?! Svašta, ni vidjela ga ni čula sto godina...
I na kraju, ali ne najmanje važno pjesma - GRATIS....
Tek tako...
Nikad nisam željela
taj osjećaj bespomoćnosti
koji si mi servirao
nehajno noseći
srebrni pladanj
s pozlaćenim ručkama
s kojeg se širio
zamamni miris
opojne tekućine
mješajući se s mirisom
crvene ruže
u maloj kristalnoj vazi
pored koje se
šćućurila
mala, crvena, baršunasta
kutijica u obliku srca...
Tek tako...
ne može to...
tek tako.
A upravo me počeo
hvatati
san.
Post je objavljen 21.02.2011. u 08:02 sati.