Veliki krevet
Nas dvije
Sklupčane
Gledamo se
Bez riječi
Dok san polako
Pleše oko nas
Ruka u ruci
Osjećam se sigurno
Dodatak - 30.11.2010.
Sutra kada se probudiš
Trebat' će ti još jedan prstić
da pokažeš koliko godina imaš.
Mama, ne brojim na prste,
ja sam velika cura!
Napisala sam pismo Sv. Nikoli.
Želim, želim...
auto za Barbike i laptop.
Jesmo li nas dvoje
Dvoje?
Dok ti sjedim u krilu
i rukama obavijam vrat
Jedno smo.
Ponekad
Noću
leđima okrenuti
Dvoje smo.
Ipak
Dotičemo se.
Ponovno.
sijeva, kiša pada k'o luda...Potop!
Vikend je bio čisto o.k.
Subotnji doručak po želji mališa - pašteta od tunjevine. Malac ima trening i subotom u 11, samo borbe, od 5 - 4 pobjede...Umoraaaaaan!
Nedjelja - misa u 9,30 u "Gospi od obrane"...drago mi je da sam mogla poći - lijepo mjesto, lijepo vrijeme, poseban dan, tatin rođendan. Mališi su bili cijeli dan jako dobri i obzirni jer znaju da mi je taj dan jako težak, tužan.
Ručak - po želji mališa, juha, pečeno pilence+krumpir, ajvar, kiseli krastavci.
Poslije podne izležavanje, kupanjac, večerica, spremanje za novi radni tjedan, spavanjac.
Vani je ludilo...ajmeeeee!!!
Jednom u prolazu
gatara stara
htjede mi reći
sudbinu iz dlana
ako joj kažem
prvo slovo imena svoga
i kojega sam rođena dana.
Rekoh joj:
-Ime mi danas
počinje slovom V
kao Vukovar.
V-kao vrbe vukovarske.
V-kao Vučedol.
V-kao Vuka.
A rađala bih se uvijek
kad bi Dunavom
zaplivala štuka.
No, pusti mene,
gataro stara,...
Kaži brzo,
što je s "nestalima"
iz Vukovara?
Ima li živih?
Gdje li su sada?
I hoće li biti
Vukovara grada?
Između nas-tišina.
Netremice u oči je gledah
i suzu pusti gatara stara.
Problijedivši, promrmlja tiho:
-Oprosti gospođo!
Oprosti, ne vidim ništa!
Suza je sve što imam
za nesretne ljude
iz Vukovara.
Slavica Crnjac
Doći ćeš jednog dana
zaogrnut kaputom
beskrajne čežnje.
Odložit' ćeš kaput na vješalicu
u hodniku moga isčekivanja.
Stajat' ćemo nijemi.
Gledat' ćemo se dugo,
pokušavajući odgonetnuti
čije srce brže kuca.
Raširit' ćeš ruke.
Utisnut' ću se u tebe.
nogu pred nogu.
K'o prebijena mačka.
Zastajem.
Gledam more.
More gleda mene.
Dariva me valovima.
Valovima dariva miris.
Osjećam ga.
Živa sam!
Petak, mala šefica i ja pošle po malog muškog na trening - judo. Nedavno je malac od svojih novčića kupio novi kimono i to plavi. Stari je bio bijeli, naravno samo kada je čist. Dođemo nas dvije u dvoranu a malci već u vrsti, kraj treninga. Presvlačenje pa brrrm-brrrm doma. U jednom trenutku kaže mala: "Brate, baš si mi zgodan u novom kimonu! Baš ti lijepo stoji". Došlo mi je da zaustavim auto i izljubim je. Malac sav sretan. E što su djeca. Rijetko se tuku, ali kad se dohvate...Kada je ona bila mrvica on ju nikada nije prvi pipnuo. Kada je otfrknula, a otfrknula je odjednom i to oho-hooooo...od tada nema poštede. Strogo sam mu zabranila da se mlati nogama, a njoj da štipka i grebe. A kad se počnu maziti...divota! Grle se, ljube, sjede jedno pored drugog držeći se za ruke i gledaju tv. Tete u vrtiću se oduševljavaju kako se pozdravljaju, trče jedno drugom u zagrljaj.
Idemo dalje...Subota - dan kao stvoren za...ono što volim, a i za ono što manje volim. Kad bolje razmislim danas nije bilo onih sitnica koje baš i ne volim. Mala me probudila u 6 i zezenzi do 7. Ne moram napominjati kako je radnim danom budim oko sedam i po iliti 6,30 i kako joj treba vremena da se protegne, pomazi...a onda kada skoči i kada počne bla-bla...ne staje cijeli dan. Malac se isto rano izlegao, oko 7...šta su djeca, kada bi mogli dulje spavati oni urane. Nema veze...palimo tv...gledamo crtane...prostrla sam dvije mašine robe. Susjeda ide u butigu i gleda me bijelo. Baš me briga, ionako svi misle da sam šašava. Doručak, malci oko desetke odlaze s tajom na igralište a ja ulijećem u kuhinju. Juha, pire, pohano, meso za sutrašnji rižot, pranje suđa...iza ručka odmaranje i oko 16h odfuram malu na ročkas...A prije toga uređivanje. Mala je još jučer poslije podne pripremila robu. Bože, na koga li je? Mamica je napravila friz po njenoj želji - kikice. Malac i ja uživamo do 18h i odlazimo po malu. Malo smo se počastili, torta je bila mljac!!! Žuta krema, banane, višnje, kore od bjelanjaka. Dolazimo doma, kupanjac, večera i malci u krpe a ja malo virkam "Ples sa zvijezdama", malo čituckam...Još malo pa u krpe. Sutra je sloboda narodu, malo muvanja po kuhinji oko ručka i to je sve. Ne znam kakva je prognoza, voljela bih iza objeda prošetati pored mora. A onda - novi radni tjedan za kojeg se nadam da će biti malo mirniji, sporiji od prošlog koji mi je bio auuuuuu!!!
Pozdrav s juga od šašave mamice!!!
P.S. Volite se, mazite i pazite...manje radite, više uživajte!!!
Majo,
jesi li to ti?
U nepreglednom nebeskom svodu
što noćas obavija moje smetene misli
jedna zvijezda sjaji više od ostalih.
Vidim te!
Daješ mi znak?
Hvala Ti!
Oče naš
Ja iz sna se budim
kao iz prošlosti neke daleke.
I sama sebi ne vjerujem
da tu sam, ispod neke nove deke.
Još snena čujem korake
na ulici što kupa se jesenjom kišom.
I jecaji moji tope se u žalosti
što čini se sve tišom i tišom.
Ruke tvoje blage, nježne
kakve svaka poželjela bi žena
priželjkujem u jutrima ovakvim
kada sam sjetna i snena.
Da zagrle me i ljuljaju nježno
dok vani se sprema nevrijeme snježno.
Da sigurna budem od svih zala, jala
da osjećam se opet tako mala.
< | studeni, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Naziv bloga govori sve. Ovo je dnevnik šašave mamice koja je bila šašava i prije nego je postala mamica. Mališi su samo pojačali dozu šašavosti. Mamica u slobodno vrijeme, kojeg baš i nema puno, piše pjesme, kratke pričice, pušta mozak na pašu, sanjari...nada se.
San u snu
Dan je lijep
Jer ga oči tvoje gledaju.
Žeđ
I da se vratim s tisuće rana,
Na prag kućni kad stanem,
Ne nosi vode,
Ni zavoja-
S tijelom mi povij rane.
E. Kišević
Uroni u moje sumnje
Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja.
Sruši moju ranjivost
isprepletenim prstima
i dodirom jačim od stijena...
ušutkaj sve moje dvojbe ,
viteškom odlučnošču...
Dotakni me riječima
koje ne želim čuti
a sanjam ...
u svim nijansama mojih samoća
kupi me mislima
i sjajem dječačkog srca...
Zaroni najdublje...
tamo gdje niti ja ne idem
ili izbjegavam ići...
u podzemlje mog bića
u najkrhkije i staklenaste
dijelove mene.
Napisala : Metamorfoza
"Svi muškarci od žene očekuju isto - žene od svakog muškarca
očekuju nešto posebno". /Bife/
“Da bi vjerovao u svoj vlastiti put,
nema potrebe da dokazuješ
kako je tuđi put pogrešan”
Paulo Coelho
"Tko hoće zavidnika staviti
na muke,
treba samo biti zadovoljan."
Njemačka narodna
"Tko hoće nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje."
P. Picasso
“Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio i rob onih koje su mu izmakle” Arapska poslovica
"Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca." Nick Vujičić
“Sreća je kao sunce. Kad je najljepše, zađe.”Ivan Cankar
Share Comments & Graphics - Friends Layouts - Photobucket
Poštanski sandučić:
zp56230@net.hr
"Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe."
(TBF)